Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Škola je gotova, a ja ne znam tko će mi čuvati dijete preko ljeta

Uskoro će početi ljetni praznici. Dobar dio roditelja buni se da počinju prekasno. Ja na stvari gledam malo drugačije, a imam za to i razloga...
Objava 16. lipnja 2022. 2 komentara 2648 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Ljeto donosi puno sladoleda ali i briga nama koji nemamo kuda s djecom...

Još samo dva dana nastave i gotovo je. Brojimo sitno do kraja prvog razreda, i više no zadovoljni kako je prošlo. Prva briljira s ocjenama – dobivala je samo petice iz svih predmeta, uz samo jednu četvorkicu iz tjelesnog jer je u tom aspektu pokupila mamine gene pa ne može brzo trčati, uredno izvršava svoje školske obveze, bez grča i straha, a pronašla je i nove prijatelje i prijateljice u čije društvo se bez problema uklopila. Ponosna je na svoje znanje, ponešto nauči i mlađu sestricu, a njen tata i ja ponosni smo na nju. Da smo htjeli, nismo mogli poželjeti bolje. A sada slijede problemi...

Ljetni praznici. Vidim da se o njima puno piše ove dane, i u medijima i na društvenim mrežama. Većina se buni smatrajući da nastava traje predugo i da su ljetni praznici prekratki. Neki bi ih produljili nauštrb brojnih praznika tijekom nastavne godine, neki bi ostavili sve praznike tijekom nastavne godine kakvi jesu, a onda još i produljili ljetne praznike. Zaključak se uglavnom uvijek svodi na isto: 'Ljetni praznici traju prekratko'. 

Zadnja namjera mi je ovdje nekome pametovati ili biti partibrejker ali ja ću sad napisati heretičku misao –  ljetni praznici traju  predugo. Na stranu to što argument poput 'djeca ne žele ništa raditi ljeti pa zato treba ranije završiti s nastavom' smatram jednako opravdanim kao i 'djeca ne žele jesti povrće pa ćemo ih hraniti slatkišima'... 

Pišem to kao mama koja se ne može 22. lipnja (dan nakon posljednjeg dana škole) pokupiti na more i tamo ostati do prvog ponedjeljka u rujnu.  Kad smo već kod toga, sjećam se da sam, recimo, jednom prilikom ostala paf kad sam tamo negdje baš u ovo doba godine pokušala u jednom zagrebačkom dućanu kupiti Prvoj slamnati šeširić kao zaštitu od sunca, a od prodavačice sam dobila odgovor: 
-    Jooooj, to Vam je već sve rasprodano, znate, svi su Vam već otišli na more. 

Od onda mi se ta rečenica 'svi su Vam već otišli na more' usjekla u pamćenje. Kasnije sam je čula u više navrata, posljednjih nekoliko puta u zadnjih par dana kad sam pitala roditelje djece iz vrtića tko bi eventualno mogao doći na rođendan moje Druge koji je za koji dan te dobila odgovore u stilu 'ajme, mi Vam idemo na more i ne vraćamo se do devetog mjeseca'. 

Ljudi moji, meni to fakat nije jasno. KAKO?! Ponekad imam osjećaj da hrpa ljudi oko mene jednostavno pobjegne iz Zagreba početkom ljeta i vrati se tek početkom nove nastavne godine. Ja to ne mogu i da hoću, a ne može ni moj muž. Osim što nemamo dovoljno godišnjeg za takvo što, ja čak zbog prirode svog posla i nekih njegovih specifičnih zahtjeva ni ne smijem biti na godišnjem u srpnju. Kakvim se poslovima bavite vi koji cijelo ljeto možete provesti na moru? I odakle vam lova za to? Okej, neki od vas idu svojima, imaju na moru nekakve bake... 

E, pa sad malo pišem kao mama koja ne može računati na to da će joj nekakva baka na moru čuvati Prvu cijelo ljeto. Možemo računati na samo manji dio ljeta, a i to uz poprilično nagovaranje. Neću reći da nužno krivim bake. Kad dobijete djecu u nešto poznijoj dobi kao muž i ja onda su vam i bake stare, što će reći, teže pokretljive, boležljivije, lakše se umore i brže im splahne entuzijazam. I onda ste u situaciji da ne možete reći 'joj, idem fino poslati klinke preko ljeta baki'. I sad, ako morate veći dio ljeta raditi kao muž i ja, što vam preostaje? 

Druga ide u vrtić čitavo vrijeme, osim u ona tri tjedna ljeta kad smo na godišnjem. Ona prođe kroz sva ona dežurstva, spojene grupe i grupe koje se sastoje od spojenih grupa, a koje su tipične za tzv. ljetnu organizaciju rada vrtića. A Prva? Do sad je i s njom to bio slučaj, a sad kad je školarka stvari su se promijenile i njen tata i ja smo na priličnom čudu. Gdje s njom do našeg godišnjeg koji počinje tek  početkom kolovoza? 

U prošlom tekstu sam pisala o tome kako Prva svaki dan, nakon što dođe kući iz produženog boravka, ostaje sama kod kuće oko pola sata do 45 minuta, dok ja dođem s posla i o tome kako se ne bih još usudila ostaviti je samu cijeli dan. Ali možda me upravo to čeka. Ne, ne može si svatko priuštiti tetu čuvalicu iz dana u dan i ne, ne može svatko raditi od kuće, barem ne svaki dan. 

Naravno, ne pada mi ne pamet gledati stvari iz egocentrične perspektive pa OČEKIVATI da će se ljetni praznici skratiti jer MENI OSOBNO ne paše da traju dugo, tim više što sam svjesna da smo  muž i ja u nekakvoj manjini. No pišem ovo da se shvati da IMA nas roditelja koji fakat nemaju kamo s prvašićem tijekom većeg dijela ljetnih praznika i da bi društvo nekako trebalo osvijestiti da postojimo. Ne želim nikog uvrijediti ali ako društvo mora osvijestiti postojanje tri transgender osobe koje menstruiraju u Zagrebu, onda valjda nije suviše heretički očekivati da osvijesti postojanje i nas roditelja koji ne možemo cijelo ljeto provesti na moru, odnosno ne može djecu cijelo ljeto poslati nekome drugome na more. Niti očekujem da nam se organizira nekakav Pride, niti da netko hoda u naše ime već samo da osvijestite da u ovoj zemlji, u ovom gradu, i mi postojimo. Roditelji koji ne znaju kuda bi s djecom dobar dio ljeta. 

Da, postoje i razni ljetni kampovi u koje možete poslati djecu i, priznajem, neki zvuče zabavno. Lako je moguće da će Prva provesti koji dan u nekome od njih. Ali to rješava problem – na koji dan. Rješavanje problema na takav način u više navrata već znači i pozamašan trošak za roditelje koji žive isključivo od ne baš spektakularnih plaća. 

I tako sam ja dočekala ljeto s mješavinom osjećaja. S jedne strane presretna jer je Prva fakat uspješno završila Prvi razred, s druge u laganoj panici di ćemo s njom jednom kad škola završi. Djelomično se možemo osloniti na bake, djelomično na svoj godišnji ali još uvijek nam ostaje dovoljan broj dana nad kojima se prijeteće nadvija pitanje: 'A gdje tada s njom?' 

Vama koje takva pitanja ne muče samo ću reći – sretnici ste. 

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • viviann:

    Ja sam vodila svog klinca sa sobom na posao. Malo ja, malo suprug.

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Iako baš ni ja ne razmem kak to ideju na more (morti prvo mama pa potom tata ?!) nekaj drugo bi rekel. Dijete more ostat tak dugo doma, mene je recimo susjeda obilazila i provjeravala - ja isto nisem mogel na more 😁