Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Vodila sam svoju curicu na izložbu pravih ljudskih tijela – evo kako je prošlo

Na njeno vrlo snažno i uporno insisitranje, uz prethodnu detaljnu pripremu, vodila sam svoju šestogodišnju kćer na izložbu Bodies 2.0. Veličanstveni Svemir u nama u Galeriji Klovićevi Dvori. Ovdje je detaljno opisano kako sam je pripremila na izložbu, na što sam je upozorila, što sam joj prepuštjela te kako je na kraju sve prošlo.
Objava 10. lipnja 2021. 3 komentara 2093 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Izložba Bodies 2.0 nudi odličan uvid u ljudsku anatomiju. Ne, na njoj ništa nije plavo osim vena, ovo je samo fotka za ilustraciju.

Prije nešto više od mjesec dana u jednoj grupi na Facebooku izletjela mi je objava neke žene koja je nudila dvije karte za izložbu Bodies 2.0 u Galeriji Klovićevi Dvori. U samoj objavi nije bilo objašnjeno o čemu se radi pa sam odlučila malo guglati. 

Na mrežnoj stranici Galerije brzo sam našla opis u kojem, između ostalog, piše: 
'Izložba prezentira pravu ljudsku anatomiju kolekcijom od 15 cjelovitih ljudskih tijela i oko 200 organa kako bi nam pokazala koliko je čovjek savršen, a ujedno i kompleksan stroj.'

Spomenula sam to suprugu usput mu napomenuvši kako bih možda otišla to pogledati, a njegov komentar je bio: 
-    Ah, to je isto ko ona izložba u Bondu. 
-    Ma kojem Bondu?! 
-    Pa u Casino Royaleu, ima scena. Kad ganja onog Grka... 
-    Onog Dimitrisa?
-    Da. Njega. Tamo je isto takva izložba...
-    E, šit, fakat se ne sjećam. 
-    Ajde čekaj, naći ću ti isječak...

Pet minuta kasnije.. Fakat. U Bondu ima jedna scena s izložbom ljudskih tijela. Dobro. 

Ja sam ipak odlučila malo detaljnije proučiti što nude Klovićevi Dvori. U potrazi me je prenula Prva i uskliknula:
-    Mama! Mama! Mama! – djeca vam vole više puta uskliknuti 'mama' kad su jako uzbuđena – Je li ovo ljudsko tijelo? Gdje se to može vidjeti? 
-    Pa.. Prva. Da, to je izložba ljudskog tijela. Ali bojim se da je to za tebe ipak malo previše...
-    Ali maaaaaaaaaaaaaamaaaaa – ovako govore kad žele naglasiti da su očajni – ja zbiiiiljaaa žeeeeeliiim to gleeedati. 
-    Prva, ja zbilja želim jesti u Fat Ducku Hestona Blumenthala...
-    A?
-    Ništa, ništa... Gle. Mislim da bi te ovo moglo prestrašiti. 
-    Ma neee biiii.
-    OK, vidjet ćemo.
-    Ali mama...
-    VIDJET ĆEMO. 

Prije no što vam krenem pričati što je bilo dalje, moram se malo vratiti u prošlost. U našem stanu se svojedobno misteriozno stvorio medicinski atlas, i to na – mađarskome. Kako je tu dospio, nitko nema pojma. Muž se kune da ga on nije donio, ja se kunem da nisam. Djeca isto nisu, a mačku se ne usudimo pitati jer se lako uvrijedi. Uglavnom, atlas je tu i stoji na polici s knjigama. Prva ga je jednom slučajno otkrila i, na moje veliko iznenađenje, oduševila se. Od onda ga s vremena na vrijeme uzima u ruke, lista, promatra slike u njemu i sa mnom raspravlja o tome što vidi. Zna prepoznati lubanju, kralježnicu, kosti ruku, nogu i zdjelice, srce, arterije, vene, pluća, jetru, želudac, gušteraču, bubrege, štitnjaču, jajnike i presjek kože te može u par jednostavnih riječi reći čemu ti organi služe.  

Da vam iskreno kažem, meni ni u ludilu ne bi palo na pamet djevojčici od šest godina dati u ruke medicinski atlas i ići je piliti lekcijama o anatomiji. Ali eto, ona je to uzela i ispalo je da je to zanima. Zato se nisam baš jako iznenadila kad mi je rekla da želi ići na ovu izložbu u Klovićeve Dvore. No ipak, bila sam nedoumici znajući da je jedna stvar gledati crteže u medicinskom atlasu, a nešto sasvim drugo vidjeti prava ljudska tijela. Ali mi nikako nije htjela vjerovati i uporno je tvrdila da ona 'to može'.

Pa sam pronašla video klip na Youtubeu koji traje petnaestak minuta i jasno pokazuje ono što na izložbi možemo vidjeti te joj to odlučila pokazati pa kud pukne da pukne.
-    Ajde, dolazi ovamo i gledaj. Paž-lji-vo gledaj i reci kako ti se čini. ('Nema šanse, usrat će se', pomislila sam). 
-    Može.

Odgledala je cijeli video sa mnom. I odlučila da ono 'skroz najjače definitivno' ona to želi pogledati. I da želi da jedna njena frendica ide sa mnom. 
-    Ali ako ona to želi. I ako je mama pusti – ipak se sjetila biti dovoljno korektna. 

Prijateljica je htjela (slutim da je to bilo nakon višesatnog krajnje upornog nagovaranja moje Prve s kakvim se daju usporediti samo bestidna nagovaranja prodavača rabljenih automobila u Americi), mama ju je pustila i tako smo se nas četiri – dvije mame i dvije djevojčice – danas uputile na izložbu. Bodies 2.0 Veličanstveni Svemir u nama. Tako vam se to službeno zove.

Kupile smo tzv. obiteljsku ulaznicu. Čisto da znate ako vas zanima, ne morate ići s nekim tko vam je zbilja obitelj. U biti to funkcionira tako da kupite karte za skupinu ljudi pa vas dođe jeftinije po glavi. Ulaznice se kupuju za točno određen datum i sat. 

Svjetlo na izložbi je prigušeno, a izlošci su prikazani u nekoliko odvojenih prostorija koje povezuje hodnik na čijem zidu se nalaze ploče sa zanimljivim trivia podacima kao što su, na primjer taj da u prosjeku jednu godinu svog života provedemo na WC-u, da nam uši nikad ne prestaju rasti i da u godinu dana popiškimo otprilike toliko mokraće da napunimo jednu kadu. 

A kako izgleda 'ono pravo'? 

Da, izložena su prava tijela ali su sačuvana tzv. postupkom plastinacije. Možete vidjeti cijela ljudska tijela od kojih, recimo, jedno 'igra košarku', a jedno sjedi u stolcu. Na jednom ćete vidjeti mišićni sustav (bez kostiju), a na drugom, na primjer, krvožilni. Uz to možete vidjeti sve kosti ljudskog tijela, i u cjelovitom kosturu i zasebno, pa kosti  s mišićima na njima (za svaki dio tijela posebno), arterije i vene koje prolaze kroz ruke, noge i lice, srce, pluća zatamnjena pušenjem, mozak (cijeli i u presjeku), probavne organe, presjek kostiju... Uglavnom, doslovno sve što sadrži ljudsko tijelo. Cjelovita tijela stoje na povišenim postoljima i možete im prići sasvim blizu, a izlošci pojedinih dijelova su ograđeni staklom. Uz svaki izložak piše što promatrate, na hrvatskom i engleskom jeziku. 

Moram priznati da me je, unatoč njenom entuzijazmu, do posljednjeg trenutka kopkalo kako će Prva to doživjeti. Hoće li prevladati njena (dječja) znanstvena radoznalost ili strah kad se sa svim tim suoči? 

Odmah da vam kažem, jednu stvar sam joj prešutjela. Nisam joj rekla da su to prava ljudska tijela. Odlučila sam se za to kad mi je ona, još dok smo gledale onaj video koji ju je trebao pripremiti, rekla:
-    Mama, sigurno nisu ubili čovjeka da bismo mi to gledale, ne? 

U tom trenutku postalo mi je jasno da je ona premalena da bih joj krenula objašnjavati da doista nitko nije UBIO čovjeka da bi mi gledale tu izložbu ali su to ljudi koji su fakat umrli i  koji su svoje tijela donirali znanosti. Inače se čvrsto držim principa da djeci nikad ne lažem (eventualno nešto prešutim) ali ovaj put sam, kako bih je poštedjela traume za koju sam definitivno slutila da bi mogla nastati, odlučila prihvatiti njenu verziju da su to 'samo dobre replike'. 

A sad da vam konačno odgovorim na pitanje – može li šestogodišnje dijete podnijeti takvu izložbu? Uopćeni odgovor vam, naravno, ne mogu dati jer niti sam dječji psiholog ili neka druga vrsta stručnjaka kvalificiranog za odgovor na takvo pitanje, niti sam vodila stotine djece na tu izložbu da bih mogla nešto odgovoriti na temelju većeg reprezentativnog uzorka. Reći ću vam samo kakav je dojam ostavila na moju djevojčicu i njenu prijateljicu. 

Prijateljica je pogledala sve osim izložaka u zadnjoj prostoriji koji prikazuju krvožilni sustav. U nekoliko navrata sam primijetila da djeluje malo zabrinuto. Prije no što smo ušle u tu zadnju prostoriju zamolila je mamu da je izvede van. Suza nije bilo i dijete se kasnije potpuno normalno ponašalo, dapače, bila je vrlo vesela, pa vam ne mogu reći da je tu bilo neke velike drame. Isto tako, ne mogu vam sa stopostotnom sigurnošću reći je li tražila ranije izaći zbog straha ili zbog dosade. Znam samo da je pred kraj odustala. 

Moja Prva je odgledala izložbu do kraja, i to s velikim zanimanjem, mada mi je na izlazu priznala da neke stvari jesu bile 'malkice strašnije' no što je mislila da će biti. Primijetila sam da se najkraće zadržala na promatranju probavnog sustava i za to mi je rekla da je 'fuj' pa sam iz konteksta shvatila da na isto to aludira kada govori o tom 'malkice strašnijem'. Na moje pitanje što joj se najviše svidjelo odgovorila je 'krv i žile'. Moram priznati da je mene taj odgovor dosta iznenadio jer ona inače užasno dramatizira kad na sebi vidi i najsitniju porezotinu veličine točkice. Ali dobro... to je, uz kosti i mozak koji joj izgleda 'baš kao cvjetača' doista najviše promatrala. Vidjela sam da je jako ponosna na sebe jer je veliku većinu izloženih stvari znala prepoznati. 

Na kraju vam jedino mogu savjetovati ovo...

Ako ćete voditi dijete (pa čak i ono starije od šest godina) na izložbu pripremite ga unaprijed. Objasnite mu da će vidjeti dijelove ljudskog tijela koji izgledaju vrlo stvarno i pokažite mu video klip. 
Ne morate se bojati da nećete djetetu znati odgovoriti na njegova pitanja na samoj izložbi. Sve je lijepo pojašnjeno na natpisima, a vidjela sam da postoji i opcija audio vodstva koju mi nismo koristile. 

U ovom trenutku, svega nekoliko sati nakon izložbe, Prva još nije raspoložena previše pričati o njoj. Poznavajući nju, očekujem da će pitanja i komentari početi prštati za koji dan. Na moje pitanje je li joj drago što je bila odgovorila je da jest i da jedva čeka pričati tetama u vrtiću i prijateljima gdje je bila. 

Sve u svemu, rekla bih da je izložba za nju bila edukativna i zanimljiva i ne mogu reći da mi je žao što sam je vodila, čak naprotiv. Ali isto tako bih rekla da pri donošenju odluke hoćete li voditi vlastito dijete morate dobro razmisliti o njegovim sklonostima i interesima te ga unaprijed pripremiti. A vi? S djecom ili bez njih, vama preporučujem da je pogledate jer ljudsko tijelo doista jest najveličanstveniji stroj na svijetu, a ova izložba to zorno pokazuje. 
 

  • Avatar crazy_bat
    crazy_bat:

    Prilično zanimljiv članak, neloše napisan, ALI.....ženo, nemoj svoje dijete nazivati Prva! Pa nisi Jelena Veljača, zaboga!

  • lajh1985:

    i ja sam bio na toj izlozbi jel sam stvarno mislio da su prava ljudska tijela kako su pricali, a kad ono dodjem same makete :)