Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Youtube mama, lijena ili paničarka? Kako reagirate na bolest svog djeteta?

'Obzirom da ona jako dobro zna što je njenom djetetu i da jako dobro zna da se 'to' može izliječiti jedino antibiotikom – i to najboljem svetim Sumamedom – nema potrebe da pedijatar pregledava dijete. Zapravo, dovoljno je da nazove telefonom i kaže sestri da kaže doktoru da puste antibiotik na recept. Sumamed, po mogućnosti,'
Objava 28. travnja 2022. 0 komentara 363 prikaza
pexels.com
pexels.com
Bolesno dijete uvijek je briga...

Svakoj mami se dijete prije ili kasnije razboli. Procuri nosić. Krene kašalj. Nekakav čudan osip po tijelu. Povišena temperatura. Ne jede ko inače. Proljev. Nešto ne štima… 

Kao što postoje različiti tipovi mama kada je u pitanju odgoj djece, tako ćete brzo uočiti i neke osnovne tipove ovisno o tome na koji način pristupaju medicinskim problemima svoje djece. 

Krenut ćemo od već nam dobro poznate helikopter mame. To je ona koja voli stvari držati pod kontrolom i ništa ne prepušta slučaju pa tako ni zdravlje svog djeteta. Ona ne reagira u trenutku kad se njeno dijete već razboljelo. Ona reagira PRIJE. 

Njeno zlato nosi od tri do sedam slojeva odjeće, ovisno o godišnjem dobu i vremenskim prilikama. Strogo pazi da tjedno pojede trinaest jabuka, osamnaest naranči, četiri brokule i pola kile špinata te da popije barem dvije litre smoothyja od peršina, mrkve, cikle i borovnice. Nezdravu hranu je zabranila, ali zato mjesečno potroši oko 940 kuna na razne preparate  za dizanje imuniteta i popravak stanja djetetove crijevne flore. Otprilike još toliko troši za razne vrste krema, ulja i losiona. Za lice, za tijelo prije kupanja, za tijelo poslije kupanja, za guzicu, za boravak na suncu, za boravak nakon sunca, za ubode insekata koji lete, za ubode insekata koji pužu, za gljivice, za osip s točkicama, za osip s flekicama, za suhu kožu… Nema čega nema. O svemu ona vodi računa unaprijed, molit ću lijepo. 

A ako joj se slučajno dijete ipak razboli – jer jasno je da to može biti samo slučajno jer nema šanse da je ona za to kriva, ona je pazila! – zna ona što dalje treba i neće njoj tamo nekakvi doktori soliti pamet. Ona zna što je za njeno dijete najbolje. 

Sličan stav ('znam što je za moje dijete najbolje') ima i Youtube mama. Idemo nešto odmah razjasniti. Ona doktorima ne vjeruje jer jako dobro zna da je njima sistem isprao mozgove i da su sluge dijabolične farmaceutske industrije koja nas sve želi potrovati i počipirati. Isto tako ne vjeruje ni medijima i zna da nam mediji lažu. Odnosno, vjeruje samo medijima za koje je prokužila da su pouzdani. I Youtubeu. Pa je tako baš na Youtubeu vidjela osamnaestominutni video profesora sa Sveučilišta Northern Samoa u kojem on objašnjava da su svi lijekovi koje možemo dobiti na recept otrov i da zapravo treba koristiti alternativne metode liječenja. Zna ona i koje su to metode. Kuhano lišće kruške miče pelenski osip, žlica soka od aronije umiješana u decilitar ulja od konoplje odlična je za grlobolju, a temperatura se spušta oblozima od ružine vodice, otopljene svinjske masti i mljevenog različka. Naravno, postoji i univerzalni spas za sve, od puknutog žulja do karcinoma, a to je soda bikarbona. 

Nemojte joj pokušati objasniti da je medicinski neuka i da bi ipak bilo dobro konzultirati pedijatra. Ona je sve to jako puno proučavala! A nije ni ovca za šišanje i zna ona mislit' svojom glavom. Pametnom dosta. 

Za razliku od nje, antibiotik mama nema povjerenja u prirodne pripravke i čuda alternativne medicine. Ona i dalje štuje tekovine konvencionalne medicine – točnije rečeno, samo jednu, i to vrlo određenu. Antibiotik. Ovom tipu mame antibiotik je odgovor na sve. Čim uspije promoliti glavu u ordinaciju djetetova pedijatra reći će da im hitno treba antibiotik. Obzirom da ona jako dobro zna što je njenom djetetu i da jako dobro zna da se 'to' može izliječiti jedino antibiotikom – i to najbolje svetim Sumamedom – nema potrebe da pedijatar pregledava dijete. Zapravo, dovoljno je da nazove telefonom i kaže sestri da kaže doktoru da pusti antibiotik na recept. Sumamed, po mogućnosti, naravno. Ako pedijatar to odbije i drzne se reći da je to virusna infekcija i da antibiotik zapravo nije potreban ona će iz protesta povući djetetov karton i potražiti novog, 'normalnijeg' pedijatra koji će joj davati antibiotike kad ih ONA zatraži, a ne kad on misli da treba. Jer valjda ona zna bolje. 

A što ako je zadovoljna pedijatrom? Jedini – i za nju dovoljan – komentar kojeg će u takvoj situaciji dati bit će nešto poput: 
-    Jooooj, on je diiiivan. Kad god pitamo, da nam antibiotik. 

Nda. Divan.

Tu je i lijena mama. Podsjetimo, nije ona lijena u smislu da neće htjeti skuhati ručak, oprati podove ili obaviti posao u firmi. Njoj se samo ne da previše zajebavati sa svim tim oko bolesti. Helikopter mamu smatra paranoičnom luđakinjom koja stvara probleme tamo gdje ih nema. Odlazak pedijatru je, zna se, tlaka. Te presvlači dijete, te nosi rezervnu robicu, maramice, bocu vode i što već treba, te traži parking kojeg nikad nema, te čekaj tamo u čekaonici... kome se to da? A još i prije toga moraš ležati satima na telefonu da nekog uopće dobiješ.. Zato će ta mama često izgovoriti ovu rečenicu: 
-    Ma nije joj ništa. 

Doduše, sad ću vam odati jednu tajnu. Ona često izgovara tu rečenicu – ponekad u sebi, ponekad na glas – ponajviše da samu sebe utješi. Sama pomisao na to da nešto nije u redu sa zdravljem njenog djeteta do te mjere je plaši da izbjegava bilo kakvu mogućnost takvo što doznati. I zato nastoji biti čista suprotnost od sljedećeg tipa mame, a to je...

Mama paničar. Ovakav tip statistički se najučestalije javlja kad je u pitanju prvo dijete. To je mama koja se usere od straha svaki put kad njeno dijete pokaže bilo kakav, pa makar i najmanji simptom koji ukazuje da njegovo zdravstveno stanje odudara od apsolutno savršenog. Ona apsolutno insistira da pedijatar pregleda njeno sunčeko jer je sunčeko od sinoć čak tri puta kihnulo. A i malo ga je greblo grlo. Da, da, toplomjer je pokazao da sunčeko nema povišenu temperaturu ali te naprave znaju biti nepouzdane. Bolja puhati na hladno i sve provjeriti. Hoće ona da se sunčeku pogleda grlo, i OBAVEZNO da ide na vađenje krvi i da vide CRP da ne bi poslije bilo da sunčeko nije na vrijeme dobilo antibiotik. 

Sunčeko, naravno, hitno ide pedijatru i ako ga je ugrizao komarac (nikad ne znaš kakva se tu alergijska reakcija može razviti, a može dobiti i malariju!), ako padne s ljuljačke u parkiću i plače dulje od dvadeset i pet sekundi, ako se ujutro nije moglo odmah probuditi i iskočiti iz kreveta, ako se požalilo da da ga nešto boli, ako baš nije nešto dobre volje 'jer ona je inače uvijek jako vesela pa je ovo čudno'... Je, zna ona negdje u dubini duše da vjerojatno nije ništa ali bolje provjeriti. Nikad ne znaš... 

Još ćemo spomenuti majku žrtvu. Mučenicu. Kako god njenom djetetu bilo, možete biti sigurni da je njoj gore. Ako, recimo, dijete cijelu noć ne može spavati jer mu smeta pun nosić i jak nagon za kašljem, ona vam neće reći nešto kao što je 'jadno dijete, ne može spavati' već ovakvo nešto: 
-    Jadna ja, cijelu noć nisam oka sklopila.

Ako teba ići pedijatru opet je jadna ona morala tamo čekati. Jadna ona je morala voziti dijete jer onaj njen niškoristi opet nije mogao. Jadna ona mora djetetu davati lijekove. Jadna ona mora navijati sat da dijete dobije na vrijeme antibiotik, a onda, muko Isusova, jadna ona mora i dati djetetu taj antibiotik. Jadna ona čisti guzicu punu proljeva, jadna ona pazi da dijete ne pojede nešto pogrešno i po cijeli dan se zajebava na relaciji kuhinja – veš mašina, jadna ona nema pet minuta za sebe... Čovjek bi u konačnici pomislio da je bolesna ona, a ne dijete. 

Naravno, tu negdje je i ono što možemo nazvati normalnom mamom. Onom koja zna pronaći pravu ravnotežu između brige za zdravlje djeteta i paranoje. Onom koja uspješno balansira između slijepog slušanja svakog s diplomom medicinskog fakulteta i slušanja vlastite intuicije. Onom koja će smireno znati procijeniti kada treba sjesti u auto i otići u dom zdravlja, a kada treba prvo nešto pokušati kod kuće. Ili jednostavno strpljivo pričekati da prođe. Onu koja će vam bez kompleksa reći kako dovoljno dobro poznaje svoje dijete da zna donijeti neke procjene o njegovom zdravlju, ali koja neće sebi umišljati da je popila svu pamet svijeta. 

To je mama kakvom nastojim biti. Uspijevam li uvijek? Možda vam odgovorim neki drugi put. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.