Blogosfera Iz sjevernoatlantske perspektive

Ako BiH opstane, to će biti usprkos - a ne zbog - bošnjačke politike

Objava 13. veljače 2017. 0 komentara 703 prikaza
Denis Zvizdić, predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (Foto: screenshot/youtube)
Denis Zvizdić, predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (Foto: screenshot/youtube)
Kolumna 2017/02/14

“Predsjednik Hrvatskog sabora ... ne podržava stvaranje dodatnog entiteta u Bosni i Hercegovini”: ovo je nakon zajedničkog susreta priopćeno iz ureda Denisa Zvizdića, predsjedatelja Vijeća ministara BiH. Stavljajući u usta Boži Petrovu nešto što on - koji dobro poznaje probleme Hrvata u ovoj susjednoj državi - sasvim sigurno nije rekao, Zvizdić nastoji skrenuti pažnju s onoga što Petrov jest rekao. A rekao je da je Hrvatska protiv secesionizma, ali i protiv unitarizma u Bosni i Hercegovini.

U svakom raspadu multietničke države, posljednji korak je de iure - i po definiciji - secesionizam. No, on je često posljedica unitarizma većinske nacije. Stoga brojčano dominantni narodi imaju posebnu odgovornost za opstanak ovakvih zajednica. Žalosno ali istinito, na prostoru bivše Jugoslavije oni se u pravilu nisu pokazali doraslima tom izazovu.

Bošnjačko vodstvo ovih dana odlučuje hoće li ponovno, nakon procesa izgubljenog 2007, pokrenuti tužbu protiv Srbije za genocid. Rok za žalbu tj. za ponovni podnesak prijave istječe 26. veljače, kada se navršava deset godina od prvotne presude. Teško je vidjeti išta pozitivnog što bi obnavljanje tog postupka moglo donijeti.

Kao prvo, upitno je kakve je nove dokaze u međuvremenu bošnjačka strana uopće uspjela prikupiti - pogotovo kad se ima na umu da se odluka donosi u posljednjim danima pred istek desetogodišnjeg roka. Drugo, teško je za vjerovati da će eventualna drugačija presuda, u procesu koji počinje čitave 22 godine nakon rata, promijeniti ičiji stav o događajima u razdoblju od 1991. do 1995. Što se satisfakcije za žrtve tiče, nju bi trebala simbolizirati već utvrđena klasifikacija - i kažnjavanje počinitelja - zločina u Srebrenici kao genocida.

Moramo ovdje izraziti neslaganje s nedavno objavljenom podrškom Sonje Biserko ponovnom pokretanju ove tužbe. U razgovoru za bosanskohercegovački časopis Dani predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji navodi da je “revizija sudskog postupka ... njihova (tj. bošnjačkog dijela političke elite u BiH) i moralna obaveza.” Biserko negoduje da “sve tri strane u BiH ... jedni drugima neprekidno čine određene ustupke.” Ovakvo moraliziranje izvan konteksta situacije na terenu objektivno šteti opstanku države koju Biserko želi očuvati: kamo sreće da su “ustupci” koje “tri strane” čine još i mnogo veći.

U duboko podijeljenom društvu kao što je bosanskohercegovačko, (opet) sudski pokretati eksplozivna pitanja ratne krivnje može samo onaj tko realnost ne vidi - ili je ne želi vidjeti. Bošnjačke i pogotovo “građanske” stranke sa sjedištem u Sarajevu umišljaju si da predstavljaju sve “Bosance” no izborni rezultati to svaki puta demantiraju. Rezultat ovog unitarizma je političko zbližavanje Milorada Dodika i Dragana Čovića - između ostalog, i po pitanju (ne)opravdanosti ponovne sudske tužbe. Svima koji se tome čude možemo reći da je neobično samo da do ovog (neformalnog) saveza nije došlo već i mnogo ranije. One koji ga ne odobravaju moramo pak podsjetiti na američku izreku da je “sva politika lokalna”.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Mladen Ivanić ne koristi bombastičnu retoriku poput Dodikove, a njegovim se stavovima izrečenim u nedavnom intervjuu nema u principu što zamjeriti. Ivanić sam opstanak Bosne i Hercegovine u ovom času drži prilično nepredvidivim, te smatra - točno - da je ključ rješenja u Sarajevu. “Mislim da političko Sarajevo nije svjesno tih iskušenja (izborni zakon za Hrvate, sudska tužba za Srbe, op. aut.) nego ide svojom inercijom iako bi ono moralo biti najzainteresiranije za kompromise. Zato što su Bošnjaci najbrojniji...”.

Analogije ove situacije s onom u prethodnoj južnoslavenskoj državi toliko su očevidne da ih navodi i sam Ivanić, spominjući “neke” koji su “galamili” oko potrebe očuvanja Jugoslavije, da bi krajnji rezultat bio njezin raspad. Ivanić naravno aludira na srpsku nacionalnu euforiju 1980-ih, ali je sličnost današnjeg ponašanja bošnjačkih elita još veća s ponašanjem srbijanske elite u novostvorenoj Kraljevini SHS. Polažući pravo na čitavu državu a čineći polovicu (ili manje) ukupnog pučanstva, Srbi su svoje pretenzije 1918. opravdavali kao ratni pobjednici, a Bošnjaci 1995. kao najveće ratne žrtve. Znamo kako je namjerno ignoriranje višenacionalnosti završilo u onom prvom slučaju: lektira o tome trebala bi biti obavezno čitanje svim bošnjačkim, pogotovo građanskim političarima.

Nemamo na žalost velike iluzije da će Bošnjaci učiti na primjeru Srba, obzirom da se često ne uči niti iz vlastitog primjera. Sjećamo se napisa iz 1939. i 1940. - nakon formiranja Banovine Hrvatske - o “ugroženosti srpstva” na njezinom teritoriju. (Ovo sve dakle prije onih događaja 1941-1945.) Autori? Članovi Srpskog kulturnog kluba. Ukupno sazrijevanje u pola stoljeća: iz SKK u SANU.

Logičan zaključak mogla bi biti (već otrcana) fraza da se povijest ponavlja, ali je mnogo bliže istini da se rimuje, sve s varijacijama. Unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, za vrijeme Jugoslavije Hrvati iz Hercegovine bili su - zbog svojeg iskustva u toj državi - najveći politički protivnici dominantnog naroda. Danas su pak (bosansko)hercegovački Hrvati de facto saveznici tom istom narodu, u političkoj borbi protiv unitarizma trećeg, najbrojnijeg B-H naroda. Dihotomija ovog savezništva u odnosu na zategnute odnose Zagreba i Beograda nešto je čemu se u hrvatskom javnom diskursu još uvijek ne posvećuje dovoljno pažnje.

Zašto učimo povijest? “Da bismo bolje razumjeli sadašnjost”, jedan je od klasičnih odgovora. “Da ne bismo ponovili greške iz prošlosti”, drugi je takav klišej. Prateći događaje u hrvatskom susjedstvu te globalni rast populizma i ekonomskog protekcionizma u stilu 1930-tih, na navedeno pitanje nameće se ovih dana novi odgovor: “Da bismo znali koje ćemo greške ponoviti.”

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.