Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iz sjevernoatlantske perspektive

Donald Trump kao ogledalo današnje američke politike

Objava 02. ožujka 2016. 3 komentara 1361 prikaza
Foto: Reuters/Pixsell
Foto: Reuters/Pixsell
Kolumna 2016/03/02

U jednoj od predizbornih kampanja 1950-ih, demokratski kandidat za američkog predsjednika Adlai Stevenson (slogan je bio - rimuje se - “madly for Adlai”) završio je obraćanje okupljenima, nakon čega se iz mase čuo povik: “Guverner Stevenson, svi misaoni ljudi su uz Vas!” Na izrečeni kompliment guverner Illinoisa navodno je odmah - zabrinuta lica - uzvratio: “Ali to nije dovoljno. Meni treba većina!”

Većina Amerikanaca toga doba očevidno nisu bili “misaoni” jer je Stevenson bio temeljito poražen od Eisenhowera, i to dva puta: 1952, kad je pobijedio u svega devet od tadašnjih 48 saveznih država, te 1956. kad je prevagu odnio u još skromnijih sedam. Stevensonov javni nastup ostao je zabilježen kao primjer elitizma kojeg - čak i ako u njemu ima istine - nije uputno eksplicitno navoditi u moderno doba općeg prava glasa.

Ove smo godine na žalost svjedoci srozavanja političkog diskursa u suprotnom smjeru, a za što najveću odgovornost snosi “Republikanac” Donald Trump. Nakon uvjerljive pobjede u Nevadi - ukupan broj Trumpovih glasova bio je veći od zbroja glasova drugoplasiranog Rubia te trećeplasiranog Cruza - a imajući na umu društvene slojeve gdje dijelom crpi podršku, Trump kaže da “voli slabo obrazovane” koji su “najpametniji, najlojalniji”.

Kao ni kod Stevensonove navodne izjave, niti kod Trumpa se ne radi o tome da li je sama tvrdnja istinita - barem njezin drugi dio: prvi dio je subjektivan, iako znakovit. Radi se o tome da obojica smatraju većinu populacije prilično ograničenom, ali je kod Stevensona barem implicitno prisutan pozitivan smjer u kojem bi promjena bila poželjna. Kod Trumpa - čiji govori su na nivou čitanja u četvrtom razredu osnovne škole - ta se ograničenost uzdiže i promovira kao kompliment: nepogrešiv znak populizma u politici.

Trumpov izborni uspjeh nameće pitanje kako se populizmu efikasno suprotstaviti. Papina opaska u Meksiku o tome da “onaj tko razmišlja samo o gradnji zidova, ... a ne o gradnji mostova, nije kršćanin” bila je - iako Trump nije poimence spomenut - promašena iz više razloga. Nećemo ovdje ulaziti u opravdanost papinog procjenjivanja tko jest, a tko nije, kršćanin: veći problem je da je, čak i samo aluzijom, papa dao Trumpu - koji je primjer par excellence opservacije da nema lošeg publiciteta - dodatni javni i medijski prostor. Upitna je i primjerenost vatikanskog poglavara da, sve stolujući u gradu-državi opasanom zidinama, komentira nečiju možebitnu gradnju istih. To da je Trumpov plan (gradnju zida prema američkom južnom susjedu platit će sam Meksiko) nerealan pa prema tome i neozbiljan ne znači da problem ne postoji.

U posljednjoj republikanskoj debati prije “super utorka” - prošlog četvrtka u Houstonu - Marco Rubio i Ted Cruz po prvi su se puta ozbiljno uhvatili u koštac s Trumpom. Sudeći po izbornim rezultatima (koji još uvijek pristižu dok ovo pišemo), Cruz je u tome imao više uspjeha, odnijevši prevagu u svojem Teksasu te u susjednoj Oklahomi. Tako je Rubio jedini u vodećem trojcu koji još nije pobijedio niti u jednoj saveznoj državi (iako Minnesota večeras izgleda kao moguća Rubiova pobjeda), no zadnja šansa mu je njegova Florida čiji su izbori za dva tjedna.

Cruzovo i Rubiovo suprotstavljanje Trumpu - i to grubim tj. njegovim vlastitim rječnikom - bilo je neophodno, ali i osam mjeseci zakašnjelo. Južna Karolina, čiji izbori su održani prije desetak dana, poučan je primjer. U državi gdje evangelisti čine jedan od najvećih postotaka republikanskog biračkog tijela, Cruz je - na trećem mjestu - bio ne samo iza uvjerljivog pobjednika Trumpa, već i iza Rubia. Činjenica da je u takvoj socijalno konzervativnoj populaciji otvoreno kršćanski Cruz bio poražen od tri puta oženjenog, vulgarnom jeziku sklonog vlasnika kockarnica iz New Yorka govori mnogo o stanju američke politike danas.

Misaoni - da upotrijebimo pridjev asociran uz Stevensona - sadašnji ili bivši Republikanci točno uočavaju neke od trendova koji su doveli do Trumpa kao republikanskog Frankensteina. Ono što je počelo kao opravdana kritika prevelikog državnog intervencionizma prečesto je završavalo (Tea Party) u negiranju samih institucija, te - još mnogo gore - političkog procesa kao takvog. Mnogi na američkoj desnici (ali i na ljevici) izgubili su iz vida definiciju Bernarda Cricka da je “politika način vladanja podijeljenim društvima bez nepotrebnog nasilja”.

U ovom času četvorica od petorice preostalih republikanskih kandidata imaju - barem teoretsku - šansu osvojiti nominaciju: najagresivniji (Trump), najideološkiji (Cruz), najambiciozniji (Rubio) i najmudriji (Kasich). Iako u politici mudrost rijetko odnosi prevagu, znak je vremena da najmudriji kandidat ima do sada daleko najmanju podršku.

  • Avatar nathanael.opet
    nathanael.opet:

    majko moja mila... koji izbor... trump ili clintonica?!... jadni ameri.

  • zlatnirat:

    Seine von 2005 bis 2011 betriebene Trump University soll mehr als 5000 Studenten um insgesamt mehr als 40 Millionen Dollar (36,8 Mio Euro) betrogen haben. Ameri kao domoljubi.

  • Neonacionalist:

    Ja sam za Trumpa , bit će ga sigurno zabavno gledati u raznim javnim nastupima i posjetima stranim državama , ionako je zapravo nebitno tko je predsjednik Amerike jer američka politika pogotovo ona vanjska je suštinski konstantna i nepromjenjiva a ... prikaži još! i varaju se oni koji misle da američki predsjednik zaista vodi američku politiku , on je samo figura ilitiga ukras navodne demokracije , tu i tamo mogu se napraviti tek manje korekcije i promjene , ako bi se netko i usudio nešto radikalnije mjenjati neće dugo živjeti kao što nije niz ubijenih američkih predsjednika .