Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iz sjevernoatlantske perspektive

Europa, koja slijedi Ameriku

Objava 20. siječnja 2016. 1 komentara 1155 prikaza
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Kolumna 2016/01/20

Još prije nekoliko godina, kod usporedbe dva pola sjevernoatlantske alijanse, činilo se da je uglavnom Amerika ta koja kreće za stopama Europe. Ovo se prije svega odnosi na polagan, ali konstantan rast socijalne države na zapadnoj obali Atlantika. Obamin zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju samo je posljednji primjer konvergencije, ali nipošto ne jedini: sve veći naglasak na obnovljivim izvorima energije te npr. na zdravoj hrani dva su dalja primjera gdje se može reći da novi svijet slijedi stari.

U posljednje smo vrijeme međutim svjedoci i trendova gdje stari svijet ide za stopama novog: zajednički nazivnik tih trendova je heterogenizacija - etnička, kulturna i vjerska. I Amerika i Europa moraju se nositi s kroničnim i akutnim posljedicama heterogenizacije, no u američkom slučaju ove su posljedice u dobroj mjeri odvojene (u smislu etničkih grupa gdje su najviše izražene), dok su u Europi spojene te čine posebno opasnu sinergiju.

Problem međurasnih odnosa na zapadnoj strani Atlantika kroničnog je tipa, postoji već više stoljeća, a kao psihološki i svaki drugi početak može mu se navesti prisilan dolazak tih migranata u Ameriku (što ide ruku uz ruku s ropstvom), za razliku od dobrovoljnog dolaska svih ostalih migrantskih skupina. Ovakav problem ne može se "riješiti" - s njim se samo može nositi, više ili manje uspješno, u nadi da se uspješnost povećava tijekom vremena.

Akutni pak migracijski trendovi u Americi najviše su izraženi kod Hispanika, a uspoređujući njihov migrantski val s prethodnima, mogu se uočiti dva - u ovom času samo potencijalna - problema: prvi je balkanizacija Amerike kroz dvojezičnost, a drugi - neki mogući budući iredentizam. Ovi su možebitni problemi posljedica razlika sadašnjeg migrantskog vala u odnosu na one prethodne: iako je pred stotinu godina sličan postotak Amerikanaca (oko 13%) bio prva generacija imigranata, među njima nije bilo jednog dominantnog jezika pa engleski nije imao alternativu. Također, migranti su tada dolazili uglavnom iz “daljeg susjedstva” (u kojem smjeru su prvi susjedi - na veliku sreću Amerike - ribe), a sada imamo situaciju neposrednog dodira koji u nekom budućem vremenu može biti problematičan.

Do heterogenizacije europskih zemalja u određenoj mjeri je došlo već samim postojanjem EU, sa svojim slobodnim tržištem rada te - donedavno neupitnom - slobodom kretanja. No, ozbiljan izazov predstavlja uklopivost islama u moderno zapadno sekularno društvo. Ovo je za Europu kroničan problem koji kao rezultat migracija nastaje već desetljećima: još 2010. broj muslimanskih imigranata u Europi (13 milijuna) bio je veći od broja stanovnika u zemljama kao što su Belgija, Grčka ili Portugal.

Sadašnja izbjeglička kriza samo je mnogo intenzivniji nastavak tih migracija, koji dodaje akutne probleme (samim brojem novih pridošlica) na već postojeće kronične (neuklopljenost u društvo čak i trećih generacija muslimana u Europi). Kao i međurasni odnosi u Americi, ovi problemi nemaju “rješenja”: s njima se samo može nositi, na bolji ili gori način. Jedino što se u ovom času pouzdano može predvidjeti jest da će sigurnosni aparat europskih država rasti - ovo sve i bez prošlogodišnjih terorističkih napada u Francuskoj.

Neka od pitanja koja se sama po sebi nameću su: kako će se - i kamo - deportirati svi oni koje Njemačka nije voljna primiti, ili su se ogriješili o njemačke zakone? Kako će se spriječiti bježanje i sakrivanje (po Njemačkoj i ostalim zemljama) onih koji znaju da neće dobiti azil? O sinergiji razočaranih pridošlica s neuklopljenim starosjediocima da se i ne govori.

Sve je ovo moguće - i morat će se - u dobroj mjeri kontrolirati, a Orbanova žica - postavljena, ne zaboravimo, tek nakon što je gotovo 150.000 migranata prešlo preko Mađarske - bit će upamćena kao ponešto grub i nezgrapan vjesnik nadolazećih vremena.

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Orbana su u početku hraćkali, a na kraju pokunjeno podržali. Problem ovih jadnih "žena, djece i staraca sa slike" je u tom kaj ih većina uopće ni iz ratom zahvaćenog područja. Njih ne zanima prilagođavanje il prihvaćanje bilo čeg osim ... prikaži još! zapadne socijalne pomoći. Problem je kaj ih po EU ima i rođenih i odraslih pa ne znaju jezike zemlje u kojoj su il se uopće ne osjećaju stanovnicima tih zemalja. Dolaskom novih sam bude se povećala stopa kriminala i nasilja upraf zato jer je EU zasljepljena nekim kvazi-lijevo-liberalnim humanizmom. Bojim se kak buju neki progledali tek kad bukne desničarsko nasilje....a i tad buju neki prvo prst uprli u njih, a ne u ove jadne "žene, djecu...