Naslovnica Iz sjevernoatlantske perspektive

Francuska: brodolom je izbjegnut, suštinski problemi ostaju

Objava 25. travnja 2017. 0 komentara 150 prikaza
Foto: Reuters/PIXSELL
Foto: Reuters/PIXSELL
Kolumna 2017/04/25

Mnogo medijskog prostora potrošeno je proteklih tjedana u iščekivanju prvog kruga francuskih predsjedničkih izbora. No prava dilema bila je od početka samo jedna: tko će, uz Marine Le Pen, ući u drugi krug. Sada kad znamo da je to - u datim okolnostima optimalan - Emmanuel Macron, završna runda koja slijedi 7. svibnja bit će više-manje njegova krunidba. Jedino preostalo pitanje je s kojom će razlikom ovaj 39-godišnji političar, bivši ministar u Hollandeovoj vladi, pobijediti.

Scenarij koji je (s razlogom) doživljavan kao noćna mora bio je da u drugi krug uz Le Pen uđe Jean-Luc Mélenchon, radikalni ljevičar koji je svoju političku karijeru počeo kao trockist. Mudrost nekad dođe s godinama, no Mélenchon - sa svojih 65 - i dalje pokazuje izuzetnu otpornost prema ekonomskoj logici. Zagovaranjem 100%-ne porezne stope na godišnje dohotke preko 400.000 eura, bila bi ugušena svaka stimulacija za dalji rad, investiranje ili napredovanje uspješnima. Cilj porezne politike - da bi se uopće moglo pomoći slabije stojećima - treba biti maksimiziranje poreznih prihoda države, a ne isprazno moraliziranje kroz “kažnjavanje” bogatih.

Ako je marginalna porezna stopa 0%, država po definiciji ne prikuplja nikakva dodatna sredstva. No rezultat je praktički isti i ako je marginalna stopa 100%, obzirom da nestaje svaki poticaj za dalje privređivanje. Optimalna stopa koja maksimizira prihode je negdje između, no ljudima Mélenchonova kova Lafferova krivulja očevidno je stran pojam.

Jedno obećanje kandidat krajnje ljevice svojim bi ekonomskim programom sasvim sigurno ispunio: Francusku uvesti u klub zemalja - njegovih uzora - poput Kube i Venezuele. Očekivali bismo da afirmiran ekonomist, čak i ljevičarski poput Thomasa Pikettyja (autor dubioznog bestsellera “Kapital u 21. stoljeću”), ima barem donekle ekonomski pismene stavove, no i to se pokazalo kao nedostižno. Svojom izjavom da bi u drugom krugu, ako u njega ne uđe socijalist Benoît Hamon, podržao Mélenchona, Piketty je sam sebe trajno diskreditirao.

Ovi su francuski izbori ipak tektonski poremećaj na tamošnjoj političkoj sceni: prvi puta u gotovo 60 godina postojanja Pete republike, niti jedan od kandidata dvije velike stranke ne ulazi u drugi krug. Republikanac François Fillon posrnuo je - između ostalog - pod teretom financijskih skandala, dok je socijalist Hamon završio na dalekom petom mjestu s manje od 7% glasova. Iznevjerena obećanja predsjednika iz ovih stranaka (bivšeg Sarkozyja kao Republikanca te sadašnjeg Hollandea kao Socijalista) dobar su dio razloga za kolaps podrške objema.

Emmanuel Macron politički je outsider kojem je jedino iskustvo u javnom životu ono - dobiveno imenovanjem, ne izborom - ministra ekonomije. Iako je bio dio Hollandeove vlade, Macron kaže da mu “iskrenost nalaže reći kako (više? op. aut.) nije socijalist”. Ove riječi imaju dodatnu težinu u zemlji gdje je égalité - što se najčešće interpretira kao jednakost rezultata, a ne mogućnosti - trećina nacionalnog slogana. Stoga Macron ne propušta napomenuti i da vjeruje u “kolektivnu solidarnost”.

Nova zvijezda francuske politike ima dosta sličnosti s Tonyjem Blairom te Billom Clintonom. Najveća razlika - koja pri sadašnjem raspoloženju biračkog tijela može biti samo prednost - jest da Macron iza sebe nema dugovječni, etabliran politički pokret. Njegova stranka En Marche! stara je svega godinu dana. No ima već 250.000 članova, više nego dvostruko od socijalista.

Macrona će po ulasku u Elizejsku palaču dočekati dugačak popis zadataka, od kojih je prvi i najvažniji revitalizacija francuskog gospodarstva. Desetljećima u nastajanju, francuski gospodarski problemi su - baš zbog svoje postupnosti - bili utoliko teže vidljivi. Makroekonomski parametri pokazuju međutim tmurnu sliku: javni dug dostigao je gotovo 100% BDP-a, nezaposlenost je već godinama iznad 10%, dok je nezaposlenost mladih čak 25%.

Ovo potonje trebali bi imati na umu (ne)čuveni francuski sindikalisti, kada - često i nasilnim - prosvjedima brane svoja “prava”. Solidarnost je pojam kojeg se u tim krugovima tretira kao dogmu, pa se možemo zapitati gdje je solidarnost (pre)zaštićenih i (pre)plaćenih članova sindikata u odnosu na one mlade Francuze koji su - kao posljedica - nezaposleni? Liberalizacija francuskog tržišta rada, čije zakonodavstvo ima više teksta i od same Biblije, nasušna je potreba već dugi niz godina.

Poreznom, te reformom radnog zakonodavstva francuski bi gospodarski rast mogao i morao biti osjetno veći od anemičnog 1%, koliko sada dostiže u dobroj godini. Jedan problem koji Francuska ipak nema je pre- ili podcijenjenost valute. Otprilike u sredini država Europske unije po ekonomskoj snazi, euro njoj ne guši gospodarski oporavak kao što to čini u zemljama južne Europe, dok istovremeno (i na žalost) nema opasnosti od ekonomskog “pregrijavanja” kao što je to u Njemačkoj.

Francuska je prva velika europska zemlja (u Austriji se to već dogodilo) gdje je na predsjedničkim izborima došlo do urušavanja tradicionalnih stranaka ljevice i desnice. Ironično je da je ove pojmove svijetu dala upravo tamošnja čuvena Revolucija, kroz raspored sjedenja ancien régimea - gdje je na desnoj strani bila aristokracija, a na lijevoj običan puk. Današnja podjela je međutim na - uvjetno rečeno - integracioniste i izolacioniste.

Marine Le Pen i njezin pokret možemo s priličnom točnošću označiti kao nacionalni socijalizam. Emmanuel Macron - mudro - odbija prihvatiti one aspekte nacionalne politike, npr. protekcionizam, koji na dugi rok štete samoj naciji. Brani Europsku uniju (možemo dodati: često od nje same), a bruxelleski čelnici to će mu više pomoći što se - imajući na umu svoju popularnost - manje za njega budu zalagali. Glavno pitanje Macronove politike ipak neće biti njegov pridjev već imenica: hoće li ovaj bivši socijalist uspjeti Francusku istrgnuti od ovisnosti o ideji (vrlo dubokih korijena) koja je to društvo u prošlosti stajala nebrojenih propuštenih ekonomskih šansi?

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message