Blogosfera Iz sjevernoatlantske perspektive

Hrvati u Tuzli: afirmacija kvalitetom

Većinski, ili čak isključivo, hrvatska mjesta u okolici grada pružaju paradoksalnu sliku. Prostrane i novouređene privatne kuće uglavnom su zatvorene, a registarske oznake prisutnih automobila - Austrija, Švicarska - govore o sudbinama ljudi iz ovog kraja.
Objava 29. svibnja 2017. 0 komentara 240 prikaza
Kolumna 2017/05/30
Kolumna 2017/05/30
Katolički školski centar Sveti Franjo u Tuzli

Tuz na turskom znači sol, pa ne čudi da je stari hrvatski naziv za čitavu tuzlansku regiju bio soli. Prva impresija koju posjetilac ovoga grada stječe, i to u samom centru, vezana je za stoljetna iskopavanja odnosno ispumpavanja ovog minerala. Propadanje tla dovelo je do napuknuća ili čak urušavanja brojnih zgrada, a tri umjetna (“Panonska”) jezera stvorena su na terenu koji je svojim potonućem to omogućio.

Tuzla je prilično pitoreskan grad, smješten između (i na) brežuljcima, s mnogo zelenila u svojem središnjem dijelu. Velike stambene zgrade socijalističkog doba i ovdje ponekad kvare vizuru, no ukupan dojam ipak je primjeren čovjeku. Ovo sve usprkos bivšoj (i dijelom sadašnjoj) industriji koja se - brojem i učestalošću dalekovoda - može naslutiti već na prilazima sa zapadne strane. 

Danas tek šesti grad po veličini u Bosni i Hercegovini ima oko 110 tisuća stanovnika, i tradicionalno je radničkog karaktera. To je vidljivo i iz političke opredijeljenosti stanovništva: SDP je ovdje kontinuirano na vlasti od 1990. (neki će reći od 1945.). Ako se u Hrvatskoj spominje “Pyongyang na Rječini”, onda u Bosni i Hercegovini imamo “Pyongyang na Jali”. U višenacionalnoj sredini kakva je bosanskohercegovačka, to može imati i pozitivnih aspekata (npr. veća tolerantnost lokalnog stanovništva tijekom ratnih sukoba), ali danas se vide i sve negativne posljedice socijalističkog mentaliteta. Ovdje prije svega mislimo na mindset u kojem se podrazumijeva ovisnost o državi te očekivanje da se ista za svakog brine od kolijevke do groba. 

U gradskom vijeću Tuzle kojeg čini 31 vijećnik, najzastupljeniji je “građanski” SDP s njih 11. Slijede bošnjačke stranke SDA i SBB s ukupno 10 vijećnika, te nekoliko manjih stranaka uključujući i Komšićevu Demokratsku frontu. Od stranaka s hrvatskim predznakom prisutan je HDZ s dvoje gradskih vijećnika. Nesrazmjer između relativno malog postotka Hrvata i teritorija na kojem se protežu većinski hrvatska naselja (čine “potkovu” oko jezgre grada) vidljiv je u broju lokaliteta gdje su pobijedili de facto bošnjački SDP te HDZ. Od ukupno 40 mjesnih zajednica, SDP je odnio prevagu u njih 25, ali HDZ čak u njih 8. Potonji omjer 1:3 osjetno je drugačiji od vijećničkog - i populacijskog - koji je otprilike 1:5. 

Većinski, ili čak isključivo, hrvatska mjesta u okolici grada pružaju paradoksalnu sliku. Prostrane i novouređene privatne kuće uglavnom su zatvorene, a registarske oznake prisutnih automobila - Austrija, Švicarska - govore o sudbinama ljudi iz ovog kraja.

Iseljavanje, prije svega zbog ekonomskih razloga, pogađa sve Tuzlake bez obzira na nacionalnost. Grad je 1991. imao 130 tisuća stanovnika, da bi u sljedećih četvrt stoljeća izgubio njih 20 tisuća. Daleko najtraženija srednjoškolska ustanova je srednja Medicinska škola, završetkom koje se može raditi kao njegovatelj starijima i nemoćnima - u Njemačkoj. Može se govoriti i o nepravednom prelijevanju financijskih sredstava iz Tuzlanske županije prema glavnom gradu BiH, a 2014. ovdje su izbili socijalni prosvjedi u kojima se opravdano ekonomsko nezadovoljstvo najmnogobrojnijeg naroda željelo usmjeriti prema ukidanju županija i centralizaciji Federacije BiH.

Tuzla pruža dobar primjer zamjene teza onih koji stalnim spominjanjem “trećeg entiteta” - u negativnom kontekstu - žele najmalobrojniji narod držati u političkoj defenzivi. Naime, ostvarilo se tako nešto (grupiranje većinski hrvatskih dijelova Federacije) ili ne, to nikako ne rješava čitavo hrvatsko pitanje. Veći dio Hrvata i dalje će živjeti izmiješan s Bošnjacima, u dominantno bošnjačkim dijelovima Federacije. Nekoliko brojčanih primjera zorno ilustriraju ogromne razlike koje su prisutne u veličini županija, njihovoj gustoći naseljenosti i sl. 

Po apsolutnom broju Hrvata, Tuzla s okolicom kotira prilično visoko u BiH. Skupština Tuzlanske županije ima 35 zastupnika, no među njima u ovom času nema niti jednog Hrvata. Osvajanje jednog mjesta u ovoj skupštini zahtijeva nešto manje od 7000 glasova. U skupštinama Hercegbosanske ili Posavske županije tim se brojem glasova može ostvariti većina. A čitav Neum broji manje od 5000 stanovnika

Zbog svega navedenog optimalno rješenje za Federaciju i čitavu BiH leži u principima konsocijacije, te devoluciji vlasti i supsidijarnosti. Minimalne kvote u predstavničkim tijelima za malobrojniji narod neophodne su da bi njegova konstitutivnost preživjela u praksi. Ovo implicira da je u političkom smislu svaki od konstitutivnih naroda zasebna cjelina, no to je nepobitna činjenica - koliko god se stranke poput SDP-a ili DF-a pravile da to ne vide. Čak i u “građanskoj” Tuzli gdje je suživot osjetno bolji nego u mnogim drugim bosanskohercegovačkim sredinama, stranački odabir vrši se prema nacionalnim kriterijima. Ovdje ne dajemo vrijednosni sud o tome da li je to dobro ili loše: samo konstatiramo činjenicu da je tako

Hrvati Tuzle svoj doprinos gradu daju kroz kulturne manifestacije i obrazovanje. Franjevački samostan mjesto je desetaka umjetničkih izložbi te koncerata klasične glazbe. Međunarodna likovna kolonija održava se već 18 godina i okuplja petnaestak umjetnika iz BiH i okruženja. Hrvatski kulturni centar Sveti Franjo gradi se u samom centru grada, na mjestu stare katoličke crkve koja je srušena 1980-ih zbog slijeganja tla. Vlada Republike Hrvatske kao i privatni donatori pomažu izgradnju ovog objekta u kojem se predviđa mjesto za okupljanja, koncerte te rad kulturnog centra i hrvatskog konzulata. 

Katolički školski centar Sveti Franjo ipak je najimpresivnija hrvatska institucija u Tuzli. Sastoji se od osnovne škole i gimnazije, a ukupno ga pohađa 700 učenika. Akademska izvrsnost, koja se može naslutiti već samim posjetom centru, potvrđena je u praksi. Osnovna škola prva je po kvaliteti na razini grada, a druga na razini županije (od ukupno 80-ak škola). Gimnazija je uvijek među tri najbolje na razini županije (od 40-ak ustanova). Kvaliteta obrazovanja prepoznata je među svim Tuzlacima, te četvrtinu učenika čine oni koji nisu hrvatske nacionalnosti. Jedan od njih, pripadnik najmnogobrojnijeg naroda, plasirao se na međunarodnu olimpijadu iz matematike i informatike, te će boje Tuzle - i Bosne i Hercegovine - ove godine predstavljati u Brazilu. Želimo mu sve najbolje, a njegov grad na njega može biti ponosan. 

Hrvati Tuzle niti prije se nisu, a kamoli danas, mogli afirmirati brojem. Ali se zato mogu afirmirati kvalitetom
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.