Blogosfera Iz sjevernoatlantske perspektive

Improvizirajuća intervencija improvizirajućeg predsjednika

Objava 11. travnja 2017. 0 komentara 501 prikaza
Foto: Reuters/PIXSELL
Foto: Reuters/PIXSELL
Kolumna 2017/04/11

Pokrenuvši vojnu akciju protiv jedne od baza sirijskog ratnog zrakoplovstva, Donald Trump sasvim sigurno nije razmišljao o događajima koji su, prije točno stotinu godina, usmjerili tijek dvadesetog stoljeća. Američka objava rata te tajnovito putovanje iz Švicarske u Rusiju primjeri su lančanih reakcija koje je lako pokrenuti, teško ili nemoguće zaustaviti, a posljedice se osjećaju desetljećima.

Devetog travnja 1917. ruski politički emigrant Vladimir Iljič ukrcao se na vlak u Zürichu. Njemačka mu je preko svojeg teritorija omogućila putovanje u Sankt Petersburg, tada već patriotski preimenovan u Petrograd. Preimenovanje je bilo jedna od posljedica velikog rata koji je - na istoku - treću godinu za redom bjesnio između Njemačke i Rusije. Iako su o idejama ruskih revolucionara mislili sve najgore, njemački su se vlastodršci odlučili njima poslužiti, kao “neprijateljima naših neprijatelja”. Kratkoročno, potez je urodio plodom: najtočniji odgovor na pitanje zašto je izbila, i bila uspješna, Oktobarska revolucija jest da su boljševici izgladnjelom i demoraliziranom stanovništvu obećali momentalni izlazak Rusije iz rata. Odnosno kapitulaciju Rusije Njemačkoj, što se de facto i dogodilo.

Boljševička ideja zaživjela je međutim svojim životom, našavši plodno tlo i u devastiranim društvima postratne Europe. Njemačko je bilo jedno od takvih, umalo shrvano virusom kojem su upravo njegovi ratni lideri omogućili širenje. Zakon neplaniranih posljedica stupio je na snagu.

Dvadesetak godina nakon velikog rata došao je - i u nazive uspostavio redne brojeve - drugi, u mnogočemu osveta za stvarne i zamišljene nepravde nakon prvog. Neovisno o broju žrtava i tehnološkom napretku (ako je u tehnologiji ratovanja uopće prikladno koristiti pojam “napredak”), već sama uzročno-posljedična veza ovih sukoba potvrđuje činjenicu da je upravo veliki rat najznačajniji događaj dvadesetog stoljeća.

Njemački osvetnik za poraz u tom ratu imao je (opet) kao cilj uništiti i Rusiju, kojoj su njegovi prethodnici omogućili dodavanje “sovjetskog” pridjeva i ideologije. Umjesto širenja njemačkog Lebensrauma prema istoku, rezultat je bio dolazak sovjetizma u srce Europe - i “čast” koja je pripala četvrtini Nijemaca da sljedećih pola stoljeća žive u takvom sustavu. Neplanirane posljedice, poetska pravda - neke su od asocijacija, a trebala bi biti i naravoučenja.

Kao simbolički kraj direktnih posljedica - indirektnima svjedočimo još i danas - događaja koji je počeo na švicarskoj željezničkoj stanici prije stotinu godina možemo uzeti 1991. Tada je gradu-odredištu Nijemcima odjednom poželjnog ruskog revolucionara vraćeno izvorno ime Sankt Petersburg. Nakon što je 67 godina nosio njegovo ime Lenjingrad.

Putovanje iz Züricha u travnju 1917. uslijedilo je tri dana po objavi vijesti da su Sjedinjene Države, odgovarajući na podmornička potapanja trgovačkih brodova i druge provokacije, objavile rat Njemačkoj. U sljedećih godinu i pol, dva milijuna Amerikanaca doći će u Europu. Preko stotinu tisuća nikad se neće vratiti. U najkrvavijoj ofenzivi za Amerikance (Meuse-Argonne), svakodnevni broj poginulih iznosio je u prosjeku 550 - tijekom mjesec i pol dana.

Čak i ovi brojevi blijede prema gubicima europskih sila, gdje su Britanci u samo jednoj bici - na Somi - imali više žrtava (420.000) nego što je bila sveukupna brojnost američke vojske u travnju 1917. (manje od 250.000). Amerikanci su svoju Somu imali pola stoljeća ranije: broj poginulih u građanskom ratu premašio je 600.000. Ovakve su brojke kod građanskih ratova na žalost više pravilo nego izuzetak, što vidimo i iz sirijskog sukoba. Procjene o tamošnjem broju žrtava kreću se i do pola milijuna.

Naravno da svi razumni ljudi suosjećaju s patnjama Sirijaca. No, to ne znači da postoji strateški interes Sjedinjenih Država da se u tom sukobu direktno angažiraju. Najjednostavnije rečeno, Amerikanci (i zapad općenito) u Siriji nemaju saveznika. S jedne je strane Islamska država i njezini sateliti koji se bore protiv Assada. S druge strane je sirijski diktator koji ima potporu Rusije i Irana. Ponešto, ali ne previše pojednostavljeno: šiitski provladini džihadisti bore se, uz pomoć navedenih država, protiv sunitskih džihadista kojima podršku pružaju Saudijska Arabija, Katar i Turska. Možemo se prisjetiti riječi Henryja Kissingera u povodu iračko-iranskog rata 1980-ih - “Šteta da obje strane ne mogu izgubiti.”

Trumpova impulzivna odluka (sam izraz je redundantan) da se vojno angažira odmah je dovela do predvidljivih pohvala liberalnih intervencionista s obje strane Atlantika. Pohvale su stigle i s onog dijela američkog političkog spektra uz kojeg se - neshvatljivo - vezuje pojam neokonzervativizam. Istinski konzervativci, koji Ustav čitaju u svojem izvornom značenju, imaju međutim sasvim drugačija razmišljanja.

Prvo, administracija u ovom času nema nikakve ovlasti da se vojno angažira u Siriji. Nije došlo do ugrožavanja američkih života ili vitalnih američkih interesa: zapravo, nema nikakvih američkih interesa u situaciji kakva sada vlada na terenu. Drugo, administracija je o napadu unaprijed obavijestila Ruse, što znači da su de facto i Sirijci znali za američke planove.

Ako je Trump imao na umu simboličko pokazivanje američke moći ispaljivanjem raketa Tomahawk (iz sigurne udaljenosti), odmah možemo zaključiti da se ništa fundamentalno neće promijeniti. Ako administracija ima na umu nešto ozbiljnije, predsjednik je dužan naciji objasniti razloge zbog kojih se to čini. Da li zbog toga da se pokaže Trumpova neovisnost o Moskvi i Putinu? Ili da bi se umirila kolektivna grižnja savjesti da se na uvijek kaotičnom Bliskom istoku “ne poduzima ništa”? Ili možda zato što ne volimo gledati uznemirujuće slike na televiziji?

Rat nije Twitter, a njegove posljedice se - događaji čijoj stogodišnjici svjedočimo pokazuju - protežu u daleku, i potpuno nepredvidivu, budućnost.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.