Naslovnica Iz sjevernoatlantske perspektive

Komentari u povodu Castrove smrti - i druge sramotne izjave tjedna

Objava 29. studenoga 2016. 9 komentara 2950 prikaza
Foto: Reuters/PIXSELL
Gordan Grgurić
Kolumna 2016/11/29

Komentari američkih zvaničnika u povodu smrti Fidela Castra rekli su proteklih dana mnogo više o njima samima nego o kubanskom diktatoru. Počnimo od predsjednika Obame koji u svojoj izjavi navodi:

...ovaj trenutak ispunjava Kubance ... jakim emocijama, prisjećajući ih mnogobrojnim primjerima kako je Fidel Castro promijenio tijek njihovih vlastitih života, obitelji te kubanskog naroda. Povijest će zabilježiti i presuditi ogromnu ulogu ove jedinstvene osobe na ljude i svijet oko njega.

Evo primjera par excellence moralnog relativiziranja modernog liberalizma. Nemamo ništa protiv nekoliko kurtoaznih riječi - u ovo doba određenog zatopljavanja i uspostave diplomatskih američko-kubanskih odnosa - ali u bilo kakvoj izjavi o Castru, pogotovo s američke strane, ne spomenuti i brutalni karakter njegove vladavine nepojmljivo je. Čak je i liberalni kanadski premijer Trudeau, koji je Fidela osobno upoznao, uspio u svoju izjavu ubaciti pridjev “kontroverzan”. Nije čudo da se američko biračko tijelo, nakon osam godina ovakve Obamine verbalne mlakosti, odlučilo za nekoga čije se izražavanje kreće samo i isključivo u jarkim nijansama.

Izjava Jimmyja Cartera kraća je - i još gora. Ona se praktički ne razlikuje od izjave kakva bi se mogla očekivati nakon smrti velikog saveznika i lojalnog prijatelja. Carter, koji nikada nije upoznao ljevičarskog diktatora koji mu se nije svidio, ima nažalost dugačku povijest “pregovaranja” s njima. Ovdje se možemo prisjetiti njegovih post-predsjedničkih misija Kim Il Sungu te Basharu Assadu, o Fidelu Castru da se i ne govori.

Kad je još kao predsjednik 1978. ugostio rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua, Carterov pozdravni govor sadržavao je doslovno i sljedeće rečenice: “Mi (misli se na obje vlade, ne samo na američku - op. a.) vjerujemo u unapređivanje ljudskih prava. Smatramo (opet jedni i drugi, op. a.) da trebamo unapređivati, kao neovisne nacije, slobodu naših naroda.”

Nema te realpolitike koja može opravdati ovakve riječi upućene tiraninu kao što je bio Ceausescu. Najbolji dokaz za to je sam rumunjski diktator. Došavši u svoju rezidenciju, Ceausescu je tražio od prevodioca da mu još nekoliko puta pročita Carterov govor - jer nije mogao vjerovati, kao najbolji poznavalac svojeg sustava vlasti, ono što čuje.

Newt Gingrich - točno - uočava neprimjerenost ovakvih izjava, nazivajući ih “tragičnima”. Tragična je međutim još jedna izjava: ona da je “Estonija u predgrađu Sankt Petersburga”. Ovom je nepromišljenom i opasnom opaskom bivši vođa republikanske većine u Kongresu - te Trumpov (pre)lojalan pristalica - izravno ugrozio sigurnost baltičkih država, pozvavši de facto Rusiju da u njima intervenira.

Sramotnih izjava bilo je proteklog tjedna i u hrvatskom okruženju, za što se prije svega pobrinuo Valentin Inzko u svojem tekstu “Izvorni Dayton”. Ne znamo na što je točno mislio Milorad Dodik nazvavši visokog predstavnika “smutljivcem”, pa ćemo ovdje biti konkretniji. Inzko u svojoj tiradi koristi frazeologiju koja podsjeća na komunistička vremena, a njegovog determinizma ne bi se posramili ni najveći marksisti. Povrh svega, osnovna premisa teksta logički je nekoherentna.

Kritizirajući one koji traže povratak na izvorni Dayton, Inzko pod tim pojmom najprije definira sam Mirovni sporazum i njegove Anekse - što je naravno točno. No odmah nakon toga - i u ostatku teksta - on implicira da sve kasnije promjene, samim time što su donesene putem nadležnosti iz izvornog Daytona, također sačinjavaju istog. Ovo je apsurdno, i analogno tvrdnji da izvorni ustav Sjedinjenih Država sačinjavaju ne samo odredbe iz 1789. već i svi kasniji amandmani. U tom slučaju mogli bismo reći da izvorni američki ustav zabranjuje ropstvo, garantira ženama pravo glasa i sl.

Ovdje se ne radi o legalnosti promjena Daytona, već o terminološkom svođenju kasnijih promjena na izvorni Dayton. S obzirom na to da ne možemo znati kakvih će još promjena biti, te ako ih sve i dalje smatramo izvornima, onda ova sintagma gubi svaki smisao. “Izvorno” tada može značiti sve, odnosno više ne znači ništa.

Inzko ovo jako dobro zna, ali želi obesmisliti pojam kojeg koriste oni što smatraju da rad visokog predstavnika (barem) posljednjih desetak godina donosi više štete nego koristi. Iz Inzkovih se aluzija - koje neodoljivo podsjećaju na one iz tekstova komunističkog vremena - može zaključiti da je pobornika “izvornog Daytona” sve više:

Ta nepoštena politika, pod pametno smišljenom krinkom “povratka na izvorni Dayton”, već se raširila i na Federaciju BiH...

Prijevod: za “izvorni Dayton” ne zalažu se više samo stranke iz Republike Srpske već i one hrvatske, a možda mu i neke bošnjačke nisu nesklone. Korištenje termina “nepoštena” za ovakvu politiku vrhunac je ironije, kad znamo da je taj pridjev (odnosno njegova suprotnost) ušao u politički diskurs najveće jugoslavenske republike upravo u vrijeme bujanja njezinog agresivnog nacionalizma. Inzko - koji je tu gdje jest da bi, barem teoretski, pomogao u saniranju posljedica koje su iz tog nacionalizma proizašle - sveo se na to da koristi isti rječnik u denuncijaciji svojih političkih protivnika.

Ako ima nešto u što je visoki predstavnik sasvim siguran, to je smjer u kojem treba ići: samo “naprijed” u “budućnost”, nikako ostati “zakovan u prošlosti”. Moramo izbjeći “blokadu napretka” i “moguću stagnaciju”, kaže Inzko. Niti Lenjin se ne bi bolje izrazio, samo što kod sovjetskog vođe “napredak” znači jednosmjeran i predodređen put iz klasnog u besklasno društvo, dok kod Inzka “napredak” znači - također jednosmjeran - put iz nacionalnog u anacionalno iliti “građansko” društvo. I jedno i drugo je, zatrpavanjem nečega što se zatrpati ne može, naravno neostvarivo. Što su “progresivne snage” koje ovakav determinizam zagovaraju samouvjerenije, to ovaj autor s većom odlučnošću proklamira svoje nazadno reakcionarstvo.

U svojoj funkciji de facto kolonijalnog namjesnika Inzko je ipak u nečemu dosljedan: riječ “demokracija” u čitavom tekstu ne spominje se niti jednom.

  • 0000:

    Gospodine Grgurić - počeo sam čitati Vaš tekst, ali sam odustao kad sam shvatio bitak, Pitao bi Vas samo: Znadete li što je bila Kuba prije revolucije Fidela Kastra? Informirajte se, a ja znam da je bila veliki kupleraj kojeg ... prikaži još! su organizirali amerikanci i u kojem su američki mafijaši do temelja ponižavali narod Kube na sve moguće i nemoguće načine. Informirajte se gospodine!

  • Meter:

    Komandanti odlaze, dolaze legionari...

  • čujovo:

    Dakle, g. Grguriću, da je ovaj Castro izabran ovih dana za predsjednika USA, biste li rekli "da je Castro, makar nije vaš izbor, i vaš predsjednik"? Ipak imam dojam da vam je Trump baš po volji, ali nekako vas je ... prikaži još!e sram to priznati. Zaboga, pa on (Trump) obećaje isto ono što je Castro (navodno) činio. ... a i čudno mi je da se niste osvrnuli i na neprimjerene izjave Trumpove kamarile o Castru, a bilo ih je na pretek. ...vjerujem da nema države koju su tako bešćutno i tako nemoralno iskorištavali kako američki političari, tako i američki kriminalci, uglavnom ruku pod ruku, kao što je to Kuba. Perspektiva vam je nešto malo previše sjeveroatlantska. Kad sutra Trump počne ukrcavati meksikance u čamce, recite da je on ipak i vaš predsjednik. Meksikancima poželite mirno more.... jadno i bijedno.

Message