Blogosfera Shooting Range

Suluda smrt nije heroizam!

Objava 23. prosinca 2010. 0 komentara 9 prikaza
Foto: Dubravko Gvozdanović
Foto: Dubravko Gvozdanović
Dubravko Gvozdanović

U zemlji izvrnutih vrijednosti gdje se sustavno njeguje pa čak i potiče nasilje kao bit življenja ubojstvo zaštitara prilikom oružane pljačke nikoga ne bi trebalo iznenaditi, a kamoli šokirati.

Oružane pljačke banaka danas su surova stvarnost Hrvatske i nikako ne izuzetak!

Stoga se ne trebamo čuditi ako je javnost u potpunosti rezignirana i sasvim normalno prihvaća brutalni čin ubojstva zaštitara kao da se radi o još jednoj prometnoj nezgodi sa smrtnim posljedicama.

Prolazeći danas gradom i družeći se s običnim ljudima teško da ćete uopće i primijetiti da se nešto slično i dogodilo.

Običnom zagrebačkom puku hrvatske metropole ili bolje rečeno metaforom prvog hrvatskog predsjednika, nama stoci sitnog zuba, još je uvijek važniji drug Sanader i njegove financijsko državničke egzibicije doli nazovimo je svakodnevna «ulična» sigurnost.

Možda je to samo neposredan rezultat puke činjenice što nas je politička elita dovela na rub egzistencije i gladi pa narod ne mari za to što vatra peče samo da se ugrije!

Sjetimo li se tek detalja od neki dan i nesretno u dječju igraonicu zalutalog zrna ispaljenog metka i sve to tijekom sasvim «obične prijateljske» razmirice.
Uvidjeti ćemo da je samo puka slučajnost prava istina izbjegnute veće tragedije, a svatko od nas se mogao zateći na putanji ispaljenog zrna.

Dok nas vladajuća elita zamajava brigom o našoj sigurnosti, a istodobno nas pljačka i ruinira, uvjeravajući nas da je u stvari oružje najveći problem naše sigurnosti i ugroze cjelokupnog društva dotle ćemo trpjeti pljačkaške pohode svake vrste.

Jeftino se dodvoravajući kojekakvim «kvazi» svjetskim mirotvorcima te proglašavajući oružje uzrokom nesigurnosti politička nas elita već godinama polagano, ali sigurno razoružava.

Treba samo postaviti pitanje s kojom svrhom i zašto?

Odnosno kakve li koristi država ima od nenaoružanih građana i opće prihvaćenog stava da je oružje loše?

Današnje pljačke vatrenim oružjem (vjerojatno ilegalnim) i ubojstvo zaštitara definitivno su odraz godinama demoniziranog odnosa prema oružju!

Taj se negativan stav u Hrvatskoj s vremenom pretvorio u isto tako negativno obojan trend sustavnog obezvrjeđivanja oružja kao takvog te omalovažavanja njegovih vlasnika.
Ova bi pojava možda sa nekim ograničenjima, ali sa velikim naglaskom na možda, bila djelomice i probavljiva da se nije sa civilnih vlasnika vatrenog oružja naprosto prelila i na državne službe poput policije i vojske te na sigurnosne odnosno zaštitarske agencije.

Svim ovim službama bez obzira na širinu posla zajedničko je jedno, a to je zaštita!

Svjetskom trendu sustavne kriminalizacije samoobrane kao takve naša je politička krema pokleknula te takvim službama i agencijama «podrezala krila» drastično im smanjivši djelokrug ovlaštenja i djelovanja!

Negativnim odnosom prema oružju kao i prema institutu samoobrane, tome iskonskom i temeljnom ljudskom legitimnim pravu, ona je dovela do toga da se danas djelatnici tih službi susprežu od uporabe vatrenog oružja čak i kada su u potpunosti ispunjene sve zakonske pretpostavke.
Naprosto bojeći se eventualnih stegovnih mjera te stigmatizacije kako u medijima tako i u samoj službi.

Promatramo li kroz tu prizmu jučerašnji postupak zaštitara nikoga ne treba čuditi što je taj jadni čovjek odlučio prije rukama pokušati zaustaviti naoružanog i opasnog kriminalca doli vatrenim oružjem.

I što je taj svoj čin platio životom!

Jednako kao što je svojedobno sličan čin životom platio i mladi policajac tijekom pljačke banke u Sesvetama!

Osim smrti ovi slučajevi dijele nekoliko zajedničkih poveznica.

Isključimo li neke činjenice poput toga da se u oba slučaja radilo o pljački banke uz uporabu vatrenog oružja, kako je ubijena službena osoba unutar prostorija banke, intrigira podatak kako službene osobe nisu na vrijeme uporabile vatreno oružje iako su svi zakonski uvjeti bili ispunjeni!?

Ne ulazeći sad u detalje oba slučaja koja su koliko slična toliko i različita uistinu je znakovit detalj da nije došlo do uporabe vatrenog oružja?!

Razloge tome valja tražiti upravo u sustavnom negativnom odnosu prema vatrenom oružju, kako društva u cijelosti tako i institucija u kojima su bili zaposleni. Kada u taj kontekst stavimo i negativno senzacionalistički nastrojene medije dobivamo jasnu sliku uzroka koji su indirektno doveli do smrti ovih ljudi.

Pod ovakvim negativnim pritiskom, a s druge strane i njima financijski neisplativim ulaganjem, mnogi poslodavci zanemaruju razvijanje kulture i vještine rukovanja vatrenim oružjem, a kamoli da potiču zakonski opravdanu uporabu

Danas je prosječni policajac i zaštitar u stvari ne obučen i ne pripremljen za stvarnu i u skladu sa zakonom opravdanu uporabu vatrenog oružja.

Jednako kao što niti nema podršku unutar samih struktura za njegovu uporabu.

Sustavnom kriminalizacijom i stigmatizacijom legalne i zakonski opravdane samoobrane došlo se do toga da se službene osobe redovito i konstantno susprežu uporabe vatrenog oružja. Nepostojanje tzv. SOP-a (standardni operativni postupak) dodatno im je otežalo ionako nezavidnu poziciju.

Kritične se situacije dovode do krajnjih granica sigurnosnih procjena te takva praksa svakodnevno uzima danak u vidu života službenih osoba.

Neodlučnost pri uporabi vatrenog oružja i strah od posljedica uporabe istog službene osobe dovode do konfuzije u kojoj se kao što možemo i vidjeti događaju tragične situacije.

Da nije bilo te neodlučnosti, pogrešne procjene i straha od stegovnih mjera možda bi u oba slučaja posljedica bila dijametralno suprotna!?

Osobno vjerujem da bi, no ono što bi nakon toga slijedilo upravo baš dokazuje bivstvo problematike vatrenog oružja u cijelosti ako je uopće i možemo nazvati problematikom.

U zemlji dvostrukih kriterija, oportunizma i lažne moralnosti danas oplakujemo život palog zaštitara jednakim žarom kao što bi ga napadali i razapinjali da je kojom zgodom uporabio vatreno oružje, spriječio pljačku banke i eliminirao prijetnju!

Isto kao što bi svojedobno danas poginulog mladog policajca iz sesvetskog slučaja proganjali i medijski blatili da je kojim slučajem on uporabio vatreno oružje i zaustavio Dužnovića u njegovom manijakalnom pohodu.

Za medije ti su ljudi danas heroji iako bi jednako tako bili i ubojice da su samo postupili onako kako su trebali postupiti!

Samo zato što je vatreno oružje kao takvo sustavno u medijima negativno tretirano!

A što je to herojski čin?

Suludo izlaganje života pogibelji svakako nije!

Heroizam nije isto što i obavljanje dužnosti!
Osoba koja savjesno i uspješno obavlja svoju dužnost svakako zaslužuje pohvale no ona time nije heroj u klasičnom smislu poimanja heroizma. Osoba postaje herojem tek onda kada svjesno položi svoj život za cilj koji smatra većim od njega samoga.

Par tisuća kuna to svakako nije…bez obzira radi li se o mjesečnoj plaći ili o novcu banke koju štiti…dati  život za novac neke banke sasvim je suludo!

Prvenstveno treba štititi svoj i živote druge, a ako to uključuje uporabu vatrenog oružja ne treba se ustručavati uporabiti ga…dakako u slučaju kada su ispunjeni svi zakonski preduvjeti.

Najgore što se može dogoditi jest izabrati biti neodlučan ili krenuti golim tijelom na oružje i kriminalca koji ga je spreman uporabiti!

Jer praksa pokazuje da se oni neće dvoumiti…

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.