Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera HIR 3 - brodski dnevnik

10 najhirovitijih trenutaka 2016.

Objava 20. prosinca 2016. 0 komentara 259 prikaza
Najhirovitija godina
Najhirovitija godina
Najhirovitija godina

Kraj godine je vrijeme da se prisjetimo lijepih i onih drugih trenutaka. Nama s HIRom nije bilo dosadno, pa je sada vrijeme da iz brodskog dnevnika izvučemo listu Top 10 najhirovitijih trenutaka u 2016 godini. Teško ih je poredati po značaju, pa ću ih nabrojati kronološki kako smo ‘napredovali’ kroz godinu…

1. Vožnja unazad preko Riječkog zaljeva


Na prvom transferu od Poreča do Kraljevice, drugog dana kada smo shvatili da motor radi, ali da brod skoro da stoji na mjestu!? Krenuli smo unazad, pa opet naprijed, pa opet unazad… Ispostavilo se da dalje možemo samo da vozimo unatrag! Smijali smo se sami sebi i nadali se da nas nitko neće vidjeti. Vozili smo tako 15ak milja brzinom od oko 3 čvora (5 sati) sve do Kraljevice, ali uspjeli smo:) Od tada idemo krmom naprijed:))

2. Prevrtanje


Jedne večeri u lipnju, već po mraku, Elvis i ja krenuli smo s Kruninim gumenjakom s plaže u Crikvenici prema njegovom 50ak metara udaljenom brodu. Jedva smo se uspjeli ukrcati u mali Zodiac s jednim veslom koliki su valovi bili i prije nego smo uopće krenuli, došao je jedan veći val koji je prevrnuo gumenjak i nas obojicu zajedno sa svim stvarima i naravno s dva mobitela. Drugi put nismo niti pokušavali, nego smo ono malo suhih stvari koje smo imali stavili u gumenjak, a mi smo plivali i vukli sve to za sobom… Sreća da je bio mrak, pa nitko nije vidio tu sramotu:) Potvrdili smo štosmo znali i prije: nikad na more bez vodonepropusne torbice!

3. Prvo jedrenje


Kažu da se prvi pamte. Prva ljubav, prvi poljubac… Ja nisam tako romantičan, pa ću pamtiti prvu pravu plovidbu i jedrenje s HIR-om. Prvo dizanje jedara na HIR-u nakon puno godina trebalo je dostojno proslaviti… Tako su ‘žrtvovani’ Jacob’s Creek pjenušac i Jameson Select Reserve Whiskey uz postavljanje novčića ispod jarbola (medalja s Jadranske regate 1950. godine koju je osvojio prvi HIR!). Neopisiv je osjećaj zajedriti nakon više od dvije godine rada na brodu, a povoljan vjetar u bok od sjevera Raba do Oliba uz odličnu muziku s iPoda spojenog na brodske zvučnike i autopilot koji drži kurs brzo me natjeralo da bar na kratko zaboravim na sve probleme:)

4. Nevera


Početkom rujna, par dana nakon što smo krenuli iz Poreča prema Splitu, stali smo u marini Veli Rat na sjeveru Dugog otoka. Prognoza za sljedeći dan je bila loša, a ujutro vjetar je pojačavao, nebo se zacrnilo i počinjala je kiša, ali ništa nas nije spriječilo u namjeri da se spremimo i krenemo dalje. Prvo nas je začuđeni, stariji njemački bračni par pitao ako stvarno mislimo isploviti, a onda i drugi susjedi Ukrajinci na velikom katamaranu. Nije im bilo jasno zašto isplovljavamo, ali poželjeli su nam sreću. Vrl brzo nakon što smo krenuli prema jugu, oblaka je bilo sve više, vjetar je bio sve jači, a kada je počeo pljusak vidljivost je pala povremeno i na samo 50ak metara. Ostao sam sam u kokpitu, budući da nitko od posade nije imao pravo jedriličarsko odijelo, ali niti ekipi u kabini nije bilo bajno, jer smočilo se apsolutno sve na brodu. Vrijeme se smirilo kad smo stigli u Sali gdje je bilo idealno za osušiti sebe i brod i počastiti se pizzom.

5. Najsporiji prst


Ozljede na brodu se uglavnom događaju zbog nepažnje, pa sam tako i ja nastradao kada sam prilikom isplovljavanja s jednog mula na Dugom otoku htio ubrzati stvar. Namjeravao sam ’samo’ prebaciti konop s kojim smo bili vezani preko velike bitve na obali, ali baša kada sam primio konop došao je val koji je odmaknuo brod i priklještio mi prst. Sreća je da sam na vrijeme uspio izmaknuti ruke, pa je nastradao samo srednji prst lijeve ruke. Jako je bolilo, ali držanje ruke cijeli dan u ledu u kombinaciji s ‘malo’ alkohola pomoglo je i nastavili smo dalje. Nisam mogao niti pretpostaviti da će oporavak od takve ‘beznačajne’ ozljede trajati mjesecima…

6. Magla


Magla na jadranu u sezoni je vrlo rijetka pojava. Jednu večer u rujnu usidrili som se ispred Silbe po potpunoj bonaci, a takva je bila i prognoza za sutra, pa smo mirno mogli na večeru i nakon toga na spavanje, ali kada smo se ujutro probudili, magla je bila toliko gusta da nismo uopće vidjeli 50ak metara udaljeni otok. Jedva smo pogodili gdje stati s gumenjakom kada smo krenuli na obalu popiti kavu dok čekamo da se razvedri da možemo krenuti dalje. Čekanje se nije baš isplatilo, jer niti dva sata kasnije situacija nije bila puno bolja. Razvedrilo se tek kada smo se približili Lošinju, pa smo to proslavili kupanjem:)

7. Potop u Poreču


Katastrofalna prognoza natjerala nas je da plovimo od Lošinja do Poreča bez stajanja kako bi se po noći ‘sigurno’ usidrili u uvali Mulandrija. Prognoza je nažalost bila točna i nevrijeme je zahvatilo baš najviše mjesto gdje smo mi bili. Plava laguna je postala smeđa, a mi smo na sreću u jednom kafiću satima čekali da najgori pljusak prođe…

8. Šivanje jedra u Trstu


Straru genovu koja je godinama stajala zarolana na brodu namjeravao sam baciti, ali nedostatak novaca natjerao me da ju ipak pokušam osposobiti. Pokrpao sam ju i vratio ju na brod, a nakon svakog malo jačeg vjetra trebalo ju je skidati, šivati i lijepiti da izdrži još malo. Nevera kod Dugog otoka je dosta oštetila jedro, pa sam cijelo jutro proveo šivajući, a najgore je prošla prilikom jedne virade kod Savudrije na putu prema Trstu kada se gotovo cijela rasparala po porubu, pa smo gotovo cijelu subotu prije Barcolane krpali genovu kako bi mogli isploviti na start. Napravili smo dosta dobar posao, jer smo s takvim jedrom odjedrili regatu, dojedrili do Splita, bili na Viškoj i stigli u Biograd gdje je HIR od Alana i Vice dobio gotovo novu genovu:) HVALA!!!

9. Škura bura na Kvarneru


Na putu od Trsta prema Splitu kada smo jurili da stignemo s Barcolane na Višku regatu, prošli smo hrid Porer rano ujutro, još po mraku, a na Kvarneru nas je dočekala škura bura. Jedna od najgorih kombinacija na najgorem mjestu u najgore vrijeme. Umorni nakon cijelog dana i noći, hladan vjetar od 40ak čvorova uz kišu i sve to po mraku. Uspjeli smo dovoljno skratiti jedra (drugi krat glavnog jedra i samo mali odrolani komadić genove) i sljedeći dan navečer nas je HIR mrtve umorne doveo do sigurne luke i toplih tuševa na Molatu:) Bio je to najzahtjevniji test do sada koji smo svi položili;)

10. Novo pleme - HIRovci

Gdje god bi dojedrili s HIRom, ljudi bi prepoznati brod, a mi smo svi vrlo brzo postali HIRovci. Mi smo pleme koje voli jedrenje, dijeli zajedničke lijepe uspomene na plovidbu s HIRom, svatko od nas na svoj način pomaže da projekt HIR 3 preko 3 oceana ide dalje, ne smeta nam nedostatak komfora, morska bolest, valovi, bura, jugo, nevera, ni bonaca, imamo želju nastaviti avanturu i… znamo zašto je medo cool:))) 

HIRovac može postati svatko ko zajedri s nama i prođe inicijaciju, odnosno sve testove koje HIR postavi pred nas - preživjeti nevrijeme, skratiti jedra po noći, gužvu na startu Barcolane, napraviti hitne popravke u plovidbi… Pravi HIRovci, osim što jedre, po potrebi i spremaju brod, kuhaju, peru suđe, čiste, krpaju jedra… i uživaju u svakom trenutku provedenom na brodu.

Malo nas je, al nas ima:)… Svi vi koji želite postati dio našeg HIRovitog plemena, javite nam se! HIRu će biti drago (a i nama;)… sasa.fegic@gmail.com

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.