Blogosfera HIR 3 - brodski dnevnik

Mrzim crvene bove

More je mjesto najveće slobode ali kod nas ga već godinama naši birokrati, zastupnici, ministri, tajnici, koncesionari i razni lokalni šerifi pokušavaju pretvoriti u tematski park u kojem se ulaznice za sve skupo naplaćuju. Dobrodošli u plavi pakao!
Objava 11. travnja 2018. 1 komentara 2291 prikaza
Tematski park
Tematski park
Hrvatska

Dno dna… Al’ sve je to već viđeno… Dno dna… Svi trpimo postiđeno…

Kada su se još prije dosta godina prvi puta u Kornatskim uvalama pojavile prve bove, Damir Miloš napisao je tekst pod naslovom ‘Mržim žute bove’. Sada su bove promijenile boju, ima ih puno više, postale su skuplje, a čak ako i pronađete mjesto gdje ih nema, morati ćete platiti daleko najvišu boravišnu pristojbu na svijetu za boravak na vlastitom brodu koja od ove godine poskupljuje za 800%!!!

Svake godine sve je više crvenih bova u sve više Jadranskih uvala (ma ih i drugih boja, ali crvene prevladavaju). Zapravo nemam ništa protiv samog koncepta da se nevještim nautičarima olakša boravak na moru, ali protiv sam toga da se onemogućava sidrenje onima koji to žele, a pogotovo sam protiv cijena koje su nerijetko veće od cijena mnogih marina (izvan Hrvatske, naravno).

Članak 76a Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske zabranjuje sidrenje pomorskih objekata i hidroaviona vlastitim sidrenim sustavom u akvatoriju od nautičkog sidrišta prema obali, te na udaljenosti do 300 m od nautičkog sidrišta u pravcu pučine. To u praksi znači da su granice područja koje je dato u koncesiju za nautičko sidrište proširene 300 metara od stvarnih granica sidrišta za koje je dodijeljena koncesija. Tom se odredbom povećava površina koju je koncesionar dobio u koncesiju, a za to ne plaća ništa. Ovaj članak nautičare prisiljava da plaćaju uslugu nautičkog sidrišta i protiv svoje volje. Problem je i nedostatak kontrole kvalitete bova u vlasništvu koncesionara. Naime, nigdje i niti jednim pravilnikom nije predviđeno kontroliranje kvalitete sidrenih priveza i njihove sigurnosti, te ne postoji odredba koja će prisiliti koncesionara da podmiri eventualnu štetu nastalu na brodu zbog loše izvedenog priveza, odnosno puknuća lanca ili konopa kojim je bova privezana za dno.

Treba naglasiti da je sidro obavezna oprema broda i u slučaju kvara pogonskog stroja, sidro je praktički jedino što može spasiti brod od nasukavanja. Sidrenje je zapravo dio plovidbe, a ovakve zakone i pravilnike očito mogu napisati samo oni koji se nikad u životu nisu bacili sidro.

Često kad sjedimo u kokpitu nakon večere uz zalaz sunca na sidru u nekoj našoj lijepoj uvali uz čašu dobrog vina kažemo: ‘Ko to može platit!?’ Sada je postalo jasno mi to više ne možemo, a da su došli neki koji mogu. Nema tu više mjesta za nas (Sve je otišlo u Honduras), ali nisu krive crvene bove, krivi smo mi!

I zato, vrijeme je da se krene!

  • nitko nikic:

    Čak i nije problem bova i koncesija. Problem je što su "koncesionari" bahati i bezobrazni - u pravilo naplaćuju u cijeloj uvali iako imaju koncesiju na 1 red bova, ukoliko im prigovoriš nasrću silom i unište ti odmor. A policija ... prikaži još! ne radi ništa po tom pitanju.