Blogosfera HIR 3 - brodski dnevnik

Nova Kaledonija - Vanuatu - Fiji

Jedrenje od Noumee na Novoj Kaledoniji preko Port Vile na Vaanuatu do Lautoke na Fijiju.
Objava 25. srpnja 2019. 0 komentara 1168 prikaza
Port Vila
Port Vila
Plaža u Port Vili na Vanuatu

Nakon relativno laganog prelaska Koraljnog mora od Sydneya do Noumee i obavljanja carinskih formalnosti, došli smo službeno u Francusku. Jer Nova Kaledonija ne samo da je Francuski prekomorski teritorij, nego i pripada Schengenu. Iako svugdje na internetu piše o relativno strogim propisima, ulazak je zapravo vrlo jednostavan. Nakon prijave na recepciji Port Moselle marine, čekali smo nekoliko sati da dođe Biosecurity. Čovjek nam je uzeo malo luka šta smo imali, ispunio formular i proglasio nas sigurnim:). Još smo samo drugo jutro odšetali do Imigracijskog ureda da dobijemo i pečat u putovnice i to je bio sve.

Noumea je relativno velik grad s preko 100.000 stanovnika. Na nedavnom referendumu odbili su samostalnost. Ovako im je očito bolje. Svake godine majka Francuska daje im nekoliko milijardi Eura, sagradila im je veliko sveučilište i kampus, novu bolnicu, a trenutno se gradi putnički terminal u luci. Za uzvrat vjerojatno koriste njihove zalihe nikla koje su najveće na svijetu. Visoke cijene svega u dućanima i činjenica da su svi nasmijani i nitko od mnogobrojnih lokalaca koji sjede po ulicama i parkovima uz muziku i joint ne žica novce, a na ulicama ima i puno skupih auti dokaz je da dobro žive. Naravno, na jednoj strani grada, iza bolnice ipak žive u svakakvim improviziranim nastambama, dok na južnoj strani je sve puno vila s bazenima, šetnicama i parkovima.

Sezona tropskih ciklona ovdje je završila početkom lipnja, što znači da smo ovdje stigli u pravo vrijeme. Ipak, kiša ovdje često pada, ali brzo prestane i nakon nekog vremena se prestajemo obazirati nas nju. Kad zasja sunce, pješčane plaže i tirkizno more u laguni izgleda kao sa razglednice, a ljudi, odnosno turista gotovo da i nema. Odlično mjesto da se napokon malo opustiimo.

Svaki dan ima nešto za popravljati na brodu, ali ovaj put ima vremena, pa se može pomalo. Dok Nebojša fanatično čita knjige koje je skinuo s Amazona i gotovo da ne izlazi s broda, ja isto čitam, prepisujem moje brodske dnevnike i pokušavam što više toga obići s biciklom. Strida mi je ovdje najbolji prijatelj:)

Najviše brodova na gatu su veliki katamarani i dobro opremljene jedrilice koji zajedno plove od Australije na 'Down Under Rally', ali ima tu i vrlo zanimljivih posada. Kada su nam stigle nove zastavice za sljedeće destinacije koje nam je Marina naručila, a Marin iz Sydneya poslao na poštu u Noumeu, stavili smo novu, veliku Hrvatsku na zadnji štraj i odmah smo bili primijećeni. Upoznali smo cool ekipu. Najluđi je bio mladi francusko-estonski par koji 5.5 godina plove oko svijeta na jedinici manjoj od 8 metara. Upoznali smo i stariji Njemački par koji je već četiri godine na oceanima, Australce koji su upravo završili pu oko svijeta i Amerikanca koji se na Novom Zelandu kao član posade ukrcao na dobro opremljenu veliku jedrilicu, ali s ne baš dobrim skiperom, pa je zato cijeli dan proveo kod nas na brodu.

Mjesec dana na tropskom otoku prođe brzo. Dočekali smo Nelsona. Trebalo mu je 2.5 dana da s avionima stigne iz Pule preko Zagreba, Dohe, Singapura i Sydneya do Noumee. Nevjerojatno. Meni je trebalo godinu dana za doći do ovdje.

Obavili smo kupovinu hrane i obišli imigraciju, carinu i kapetaniju za dozvolu izlaska. Kompliciranije je izaći nego ući. Nakon toga mogli smo i u Duty Free Shop po bocu ruma. Sljedeći dan smo isplovili na preko 35 čvorova jugoistočnog vjetra. Mi smo trebali proći samo 20ak milja protiv tog vjetra unutar lagune prije nego smo mogli okrenuti niz vjetar, ali za to nam je trebalo cijeli dan i napravili smo više okreta nego u zadnjih pola godine plovidbe.

Izlazak iz drugog najvećeg koraljnog grebena na svijetu (nakon Grand Barrier Reefa) bio je također 'zanimljiv'. Imali smo povoljnu struju koja nas je gurala van, ali budući da je vjetar puhao iz suprotnog smjera, to je stvorilo velike valove koji su se prelamali na plićinama. Ali jednom kad smo izašli, bilo je puno lakše. Bar meni, jer Nelsonu je ipak trebalo malo vremena za navikavanje na oceanske valove. Flaster protiv morske bolesti - Scopoderm je još jednom dokazao da radi. Tek smo krenuli, a Nelson je stalno bio zabrinut da li će se stići na vrijeme vratiti na posao. Ipak, kad se malo opustio, sve je bilo bolje. 

Brzo smo stigli do nešto više od 300 milja udaljenog Vanuatua koji je od 1980. godine nezavisan i od Engleza i od Francuza. Pričaju i jedan i drugi jezik, ali ipak voze po pravoj (desnoj) strani ceste. Usidrili smo se ispred glavnog grada, Port Vile i javili se carini. Iako su se odmah javili na VHF, čekali smo ih skoro pola dana da se pojave. Pustili su nas da se vežemo u Yachting World marini, ali smo još morali posjetiti carinu, imigraciju i biosecurity u luci. Do tamo nas je čamcem prevezao stari mornar iz marine, a nazad vratio Benjamin s kombijem. Sav sretan jer smo iz Hrvatske, jer navijao je za nas na Svjetskom prvenstvu, naplatio je za nas trojicu prijevoz do marine isto koliko i za jednog Engleza sa susjedne nam jedrilice:)

Lokalci su svi nasmijani, srdačno pozdravljaju i potpuno su opušteni. Ima turista, ali nitko ovdje se pretjerano ne trudi ništa prodati, nitko nije naporan kao u većini turističkih odredišta. Izgleda kao da nemaju puno, ali se svi čine sretni. Čak igraju i balote! Sve isto kao i kod nas:)

Otoci su zeleni, puno je pješčanih plaža i sve uglavnom izgleda kao s razglednica. Temperatura zraka je oko 25C, a mora isto toliko. Lagana kiša i sunce se stalno izmjenjuju, sve raste kao ludo, pa je tržnica nevjerojatna. Napokon smo u pravim tropima, onako kako sam to uvijek zamišljao. 

Nažalost ne možemo dugo ostati, jer Nelson mora uskoro nazad na posao, pa ne radim gotovo ništa na brodu, nego pokušavam što više uživati u ovom mjestu. Dan prije polaska, nakon posjete imigraciji i carini, idemo i na obližnji otok na kojemu je Iririki Resort. Piva uz bazen i pogled na zalazak sunca su dobar oproštaj od Port Vile.

Ujutro isplovljavamo i opet se prvo broimo s vjetrom protiv nas, a onda nas bonaca prisiljava na cijeli dan motorianja. Ujutro, najednom smo čuli neki udarac. Par sekundi nakon toga, još jedan. Iza broda vidjeli smo raskrvarenu ribu od nekih pola metra koja je zapela za propelu. Nakon samo par sekundi more kao da je zakuhalo, a ribu je nešto pojelo u sekundi (vjerojatno morski pas?). Kada je napokon zapuhalo, jedva smo dočekali podići jedra.

Prvih par dana dobro smo napredovali, pa je posada već počela planirati kada stižemo..., Ali par dana orce i gotovo nikakvog napretka i moral je vrlo brzo pao (dokoni um je đavolje igralište). Čak niti veliko jato dupina koje se igralo oko broda i ostalo s nama više od sat vremena nije pomoglo.

MoralFoto: Moral 1 / 7

Jedrimo cijelo vrijeme protiv vjetra jer pasati ovdje pušu s jugoistoka, a nama dva dana pišu povremeno i preko 30 čvorova, pa nije baš ugodno. Uvik kontra, takva sorta:)

Ipak, uspjeli smo doći do Fijijaa, proći kroz koraljne grebene do Vuda marine gdje smo doživjeli nevjerojatan doček...

 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.