Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Naimekajje

Baklje i bojeva municija na benzinskoj crpki? Tko je ovdje lud?

Ovo je javni događaj prve vrste, na javnom prostoru, koji se održava novcem poreznih obveznika. Javnost, dakle, ima pravo znati u najkraćem mogućem roku. I to uzroke, povode, sudionike, inspiratore, stanje u policiji koje je dovelo do uporabe bojeve municije. Tko će odgovarati i tko će platiti štetu. Sve. Zašto? Mi smo im krajnji poslodavci.
Objava 23. svibnja 2022. 0 komentara 2900 prikaza
Foto: Pixell
Foto: Pixell
Navijački neredi

Nisam siguran tko je veći genij, inspirator bakljade na benzinskoj crpki ili onaj tko je zapovjedio uporabu bojeve municije na istoj toj crpki?

Dakako radi se o neredima koji su izbili na autocesti A1 nakon prekjučerašnje utakmice Dinama i Hajduka u čijoj su se glavnoj ulozi našli pripadnici navijačke skupine Hajduka, Torcide, i pripadnici hrvatske policije.

Obje ove grupacije naći će opravdanje za svoje ponašanje, Hajdukovci jer im, navodno, nije dopušten ulazak na tribinu Maksimira s transparentima, na koje je svako navijačko pleme vrlo osjetljivo, baš poput neke vojske na nacionalne zastave ili zastave postrojbi, a pripadnici policije jer su brojčano nadjačani i tjelesni integritet im se našao ugroženim, te su sukladno zakonu uporabili silu. Bilo je i ranjenih, neki i u životnoj opasnosti od posljedica ranjavanja.

Kažem, navodno, jer priopćenje iz Dinama daje naslutiti kako nije ispoštovana procedura, koju zakonodavac zahtijeva od organizatora. S druge pak strane iz Torcide će nam reći kako su samo reagirali na maltretiranje Dinama i policije te zahtijevaju istragu o utjecaju članova izvršnog odbora Dinamo i bivšeg izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića na represivni aparat, o čemu možemo razgovarati.

Razgovarati, rekoh...

Nema, kako to obično i biva kada se radi o klubovima velike dvojke, u Hrvatskoj nikoga tko nije zauzeo stranu, tko nema stav o ovom događaju. No, situacija je puno prozaičnija, čak i od srčanog navijanja, za svakoga tko ima malo soli u glavi.

NaimeKajJe, nasilje se mora zaustaviti, pogotovo prema službenim osobama, zato što su one te koje provode, ili bi barem trebale, temeljnu funkciju države, jamstvo sigurnosti pojedinca i njihove imovine. Taj conditio sine qua non je podcrtao čak i ugledni splitsko zagrebački odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, poznat kao nekadašnji dužnosnik Hajduka, u vrlo dobrim odnosima sa splitskim navijačkim plemenom.

Za razliku od njega, peglanje imidža Torcidinih postupaka nešto je klikabilnije iz pera i izjava analitičara i dobrih medijskih poznavatelja navijačke subkulture. Bože mi oprosti, onako na prvu, čini se kako većina njih popunjavaju kućne proračune poslovnom suradnjom s navijačkim udrugama, u ovom slučaju Torcidom. Bio bi to odnos toliko suprotan stereotipima oslikanim u gotovo svim filmovima koji se bave ovom subkulturom, ali i nešto ozbiljnijim sociološkim studijama od kojih su neki autori spomenutih možebitnih fuš poslovnih odnosa, no to je druga tema.

Vratimo se mi na relativizaciju. Ona ne bi trebala naći mjesta u medijskom ozemlju izvan specijaliziranih fanzina samih navijačkih skupina, jer se ne radi, barem ne u ovome slučaju, o dogovorenom sukobu navijačkih skupina na nekoj panonskoj pustari, pustom dalmatinskom otoku ili zabitom šumarku Like, Krbave ili Gorskog kotara.

Radilo se o ugrozi života i nanošenju ekonomske štete pojedincima, ali i nekim poslovnim subjektima.

Ne postoje tu ali, međutim ili neki drugi suprotni veznici. Nema te žeđi, gladi ili sile na malu i veliku nuždu koja to može opravdati. Nema te zabrane ulaska na stadion. Nema tog utjecaja Međugorja na policijski sustav koji može opravdati ovakvu vrstu nasilja i blokade prometnice.

Zapaliti više baklji na mjestu koje pored svake stanice ima pijesak zbog dvije kapi goriva koja se može proliti nepažnjom prilikom točenja automobilskog spremnika, nije osobito opravdivo, čak niti za osobe stimulirane brain foodom poput alkohola ili lakih droga.

Genijalno, nema što. A kako bi genijalnost bila potpuna pobrinuli su se pripadnici policije, koji su, u nemogućnosti ili zbog slabe organizacije, došli u stanje straha za vlastiti život, te su na istom tom mjestu uporabili bojevu municiju – pucajući u isti taj pod po kojem se tako često nepažnjom prolije gorivo.

Ništa suzavac, ništa gumeni meci, ništa pojačanje – bojeva municija. Tko je ovdje lud?

No, spustimo i mi loptu na zemlju, jer nitko ne može biti nepristran sudac u svome ili predmetu sličnom njegovu. Mnogi od nas su odrastali u navijačkoj subkulturi i bili su nam dragi pivo, tučnjava i nogomet. No, čini se, bilo da je to zbog toga što je u vrijeme devedesetih i ranih dvijetisućitih policija bila brutalnija u "preventivi", bilo se radi o nekoj društvenoj, političkoj ili ekonomskoj devijaciji, imamo problem.

Juriš na A1 autocestu i njena blokada situacija je kada ozbiljne države, ozbiljni sustavi, počnu raditi planove reakcije, prije nego li stvar dodatno eskalira u začaranom krugu odmazdi i borbe navijačkih grupa za prestiž u odnosu na nasilje prema službenim osobama. A da je to moguće, mislim eskalacija, dovoljno se prisjetiti kraja osamdesetih na našim prostorima, ako već ne želimo posegnuti u predtacherovsku Britaniju.

U prvom redu treba promisliti o prevenciji, i to kroz cijeli društveni sustav, ne samo policijski. Valja utvrditi uzroke i povode zašto se oslobađa ovolika negativna energija. U to će se morati uključiti i neki sustavi koji se bave ranim informiranjem u državnoj prevenciji. Željko Cvrtila je predložio SOA-u. Ako ima resurse. I nije to tako ludo, jer ovaj bi incident mogao odgovarati i nekim antidržavnim elementima, ako ga neki od njih nisu potaknuli kako insinuiraju neki od uglednijih autora na desnom kolumnističkom spektru.

Jer, kada dođe do represije, kasno je!

Očito je i to, morat će se uključiti i sustav progona, Državno odvjetništvo. Ne samo kako bismo saznali je li incident inspiriran ili se dogodio nizom nesretnih uzroka, nego i kako bismo znali tko će platiti štetu pojedincima i poslovnim subjektima. Ne samo direktnu, nego i indirektnu, promet autocestom bio je zatvoren, a ljudi su platili cestarinu i očekivali doći na odredište na vrijeme.

Ovo je javni događaj prve vrste, na javnom prostoru, koji se održava novcem poreznih obveznika. Javnost, dakle, ima pravo znati u najkraćem mogućem roku. I to uzroke, povode, sudionike, inspiratore, stanje u policiji koje je dovelo do uporabe bojeve municije. Tko će odgovarati i tko će platiti štetu. Sve. Zašto? Mi smo im krajnji poslodavci.

Na koncu, umjesto zaključka, maltretiranje djeteta od 9 godina, bez obzira na boju dresa, što se također ovih dana dogodilo je svinjarija za umrijeti od nekontroliranog udara srama, "juriš" na A1 je kriminal, a uporaba bojeve municije na benzinskoj crpki je pola koraka do katastrofe.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.