Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Naimekajje

Dok se huligani u drugom pubertetu svađaju, državnici bi trebali razgovarati o ozbiljnim stvarima

Osim inflacije, demografije, cijene energenata, prepolovljene predikcije rasta BDP-a, tih i takvih sitnih tričarija, od kojih se ne živi dok nacija jede medijski junk food političara koji bi u teoriji, u nas samo u teoriji, trebali biti državnici, valjalo bi razgovarati i o nekim vanjskopolitičkim činjenicama.
Objava 21. travnja 2022. 0 komentara 745 prikaza
Foto: Wiki
Foto: Wiki
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija

Hrvatska javnost pripada onoj vrsti društva u kojoj svi ponešto znaju svemu, poglavito o dnevnoj politici. Spremni su satima razgovarati i objašnjavati koliko su u pravu, perpetuirajući, u novinama, na portalima, televizijama ili društvenim mrežama a la carte im poslužene, kao u kakvom ekskluzivnom restoranu, argumente iz spin radionica političkih tabora.

Ne čudi, stoga što smo posljednjih dana svjedoci javnog prepucavanja dvaju prvorazrednih političkih tabora, nalik na huliganske tabore na prijelazu iz 80-ih u 90-te godine ovoga stoljeća.

Ovoga puta radi se o UDBA-i. Posvađala se dva trola u drugom pubertetu, služeći se literarnim izričajem, ne tako solidne, proze u trapericama, oko toga treba li pomilovati dva osuđena starca glede presude, koju niti jedno pomilovanje političkog subjekta iz izvršne vlasti, u kontekstu trodiobe vlasti, uzgred, ne može ukinuti.

U zaglušujućem huku papagajskih tribina, koji, prije skandirajući nego ponavljajući, galame spomenute „argumente“ i uvrede, kao da više ne čuješ vlastiti mozak dok razmišlja o nešto bitnijim stvarima.

Osim inflacije, demografije, cijene energenata, prepolovljene predikcije rasta BDP-a, tih i takvih sitnih tričarija, od kojih se ne živi dok nacija jede medijski junk food političara koji bi u teoriji, u nas samo u teoriji, trebali biti državnici, valjalo bi razgovarati i o nekim vanjskopolitičkim činjenicama.

Nalazimo se, sjećate li se dragi dionici hrvatskog političkog života, na kraju drugoga mjeseca napada Rusije na teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine.

Opasniji je to kontekst vremena nego li je nekoliko nuklearnih kriza unutar Hladnoga rata, od kojih je najzvučnija ona kubanska. Neki će reći kako smo ušli u fazu novoga Hladnog rata, a neki poput Gorana Bandova, profesora Zagrebačkog sveučilišta i vanjskopolitičkog analitičara, kako je moguće da smo puzajući ušli i u treći svjetski rat. Je li tome tako, pokazat će vrijeme i neke analize koje je moguće napraviti načelom sine ira et studio samo protekom vremena.

Neupitno je, ipak, kako sve izgleda kako se postavlja novi set figura na šahovskoj ploči. Podjele na vanjskopolitičkoj šahovskoj ploči najbolje vidimo na bezrezervnom uvođenju sankcija ruskom agresoru.

Dvije trećine svijeta, usprkos tomu što se ne radi o financijski moćnim državama i unatoč tomu što je velik dio njih glasovao za izbacivanje Rusije iz vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija, nije uveo sankcije toj zemlji. Dapače, svjedoci smo političkog približavanja nekih od njih, ali i svojevrsnog saveza Kine i Rusije, uz sve rezerve koje Kina ima zbog svoje tehnološke, bankarske i trgovačke umreženosti sa Zapadom.

Iako je SAD i pripadajući mu NATO savez još uvijek financijski i tehnološki najmoćniji, svijet u kojem postoji samo jedna supermoć je iza nas, suglasni su mnogi analitičari, a o tome čak i prije ruske agresije na Ukrajinu pisao Joseph S. Nye u časopisu Foreign Affairs.

Kina je prakticirajući meku moć utjecajem prodrla duboko na mnoge točke, infrastrukturnim projektima i političkim zajmovima nazočna, ne samo u svome dvorištu, nego gotovo na cijeloj zemaljskoj kugli, poglavito u Africi i Latinskoj Americi, o Crnog Gori i nekim europskim državama ne treba govoriti. Ima i vojnu bazu u Africi.

Rusija je evidentno prestala s defenzivnom politikom. Ako nekome situacija u Azerbajdžanu i Kazahstanu, protekle godine, te njena snažna prisutnost u Bjelorusiji, posljednjih nekoliko godina najmanje, nisu bili dovoljni, zauzimanje crvene linije glede ulaska njihovih najbližih susjeda u NATO savez bi trebalo biti, pri čemu ne mislim samo na rat u Ukrajini (koji, svjestan sam ima i niz drugih uzroka i povoda). Štoviše, komunikacija Kremlja oko skandinavskih zemalja ili Zapadnog Balkana, doduše ne na granici s Rusijom, trebala bi biti alarm za nevjerne tome.

Britanija, vjerna članica NATO-a i uska saveznica SAD-a, nakon Brexita sve glasnije postavlja pitanje svoje moći u globalnim razmjerima. AUKUS, latentno obnavljanje veza sa zemljama Commonwealtha i aktualni angažman oko Ukrajine dovoljni su argumenti. U isto to vrijeme Francuska, nikada do kraja integrirana u NATO savez nikada nije izgubila interese u Africi i drugim bivšim kolonijama, a odlaskom Britanije iz EU-a i odlaskom Angele Merkel, kao i reputacijsko ekonomskim rizikom koji Njemačka ima u novonastalom konfliktu Zapada s Rusijom, sve se glasnije postavlja kao sigurnosni predvodnik Europske unije.

Situacija kao da je prepisana iz knjige Samuela Huntingtona Sukob civilizacija.

I ne samo to, za razliku od vremena kada se projektirala sigurnosna karta svijeta, u vrijeme projektiranja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, kada je postojalo tek nekoliko nuklearnih sila, čiji su predstavnici postali jamci svjetskoga mira bivajući stalnim članovima toga tijela s pravom veta, situacija se zakomplicirala. Svijet sada ima gotovo dvostruko zemalja s nuklearnim oružjem, od kojih bi neke, poput Indije, uskoro mogle postati i najmnogoljudnije nacije na svijetu, a neke poput Pakistana sve su glasnije u postavljanju pitanja zbog čega islamski svijet nema stalnog člana Vijeća sigurnosti.

Podsjeća to na opis prijelaza iz 19. u 20. stoljeće u knjizi Christophera Clarka The Sleepwalkers, a neki će povjesničari upozoriti kako se nalazimo u vremenu vrlo sličnom Mussolinijevoj okupaciji Etiopije, kada je svijet postao svjestan kako je arhitektura mira nakon Prvog svjetskog rata, s Ligom nacija u svome središtu, prestala funkcionirati radi toga što su zemlje gubitnice Prvoga svjetskog rata postavile pitanje vlastite uloge u globalnoj politici.

Ne znam je li tako, no činjenica grupiranja stalnih članica Vijeća sigurnosti u tabore, u novonastalom kontekstu oslobođenih geopolitičkih ambicija nuklearnih sila, a time i paraliza te institucije u najopasnijim trenucima, mogla bi značiti kako svijet, prije neke nove kataklizme, u kojem bi mogao i nestati, u smislu u kojemu ga danas svjedočimo i poznajemo, treba reformu institucija u koje se nalaze u središtu arhitekture svjetskog mira.

Jer institucije su ključne, pišu Graham Allison i Philip Zelikow u knjizi Essence of Decision, u kojoj opisuju kušnje u kojima se našao UN tijekom kubanske krize i kako je ona prevladana. Kao što su se akteri te krize, svaki za sebe, odrekli dijela maksimalističkih zahtjeva, tako i sada mnogi međunarodni pravnici predlažu da se, u ime, nove arhitekture mira, dosadašnje zemlje prvoga reda odreknu svoga ekskluziviteta te u svoj klub pripuste neke nove članice, kako bi svjetski interesi, za jednim stolom, bili bolje zastupljeni.

A možda bi takav pristup, odustajanje od maksimalističkih politika zbog nekog smislenijeg cilja, bio dobar i za uozbiljenje komunikacije među huliganima i trolovima u drugom pubertetu na unutarnjem političkom planu?! Ne znam, no čekanje da hormoni i natjecanje oko toga kome pokazuje više centimetara na ravnalu, u natjecanju koje možemo nazvati Kup Adriana Molea, može predugo trajati, koliko god društvenim medijima okrenuti involvirani promatrači, poput mene cijelili vrhunsko trolanje, kao iznimno zabavno.

Ali, što je to vrijeme jednog (u ovom slučaju drugoga) puberteta za jednu stabilnu državu, članicu NATO-a i EU-a, koja će izgledno, uskoro, ući u Schengen i euro, te kojoj ne prijeti izravan ratni sukob? Tričarije oko ugroze za svjetski mir i tako će rješavati oni odraslijeg pristupa i komunikacije.

Bogu hvala, u nešto ranijem, izravnom sukobu, u koji smo agresijom bili uvučeni, nismo imali podjele društva na ovakvoj razini komunikacije i sadržaja.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.