Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iza reflektora

Dajem ti otkaz jer mi je tako došlo !

Objava 26. svibnja 2016. 4 komentara 5858 prikaza
Stanje društva
Stanje društva
Stanje društva

U četvrtak je neradni dan i koliko god sam ga jedva dočekala, toliko dan ranije radim kao navijena i pokušavam u raspored ugurati i taj neradni dan, pa da bar malo osjetim to 'neradni'. 
Veselim se neradnom danu jer ipak će manje zvoniti mobitel, ipak će na mail stizati manja količina mailova i duže će mi trajati baterija na mobitelu.

I dok tako trenutno prelazim preko svih hitnih mailova i zadataka, ne mogu si pomoći u razmišljanju kako je sve relativno, kako je ustvari ovo dokazivanje u poslu tko će jače i bolje, skroz ne bitno, sve je to nevažno, to kontinuirano dokazivanje, a za koga....vjerujte mi najmanje za nas. Utrka s vremenom nikada nije donijela ništa dobro jer na kraju ispadnemo iz trake i zaboravimo zašto toliko jurimo, zašto ganjamo rokove i zašto nam je bitno da budemo najbolji, najveći pa čak i do toga da budemo jedini...

Sjedim na kavi s jednim svojim jako jako dragim prijateljem, koji me dočekao već sa spremnim odgovorom na moje pitanje 'Kako si?'.
'OK, dobio sam otkaz.'
Znači ta njegova rečenica mi je ravna rečenici kao da netko napiše kako je ova Vlada ispravna i najbolja koju smo imali do sada, ma najbolja koja ikada postoji igdje.
Znači, nevjerica samo takva, hladan tuš.

Lik koji više od deset godina radi u istoj firmi, koji je svojim dokazivanjem koliko je odgovoran, vrijedan i marljiv, 'preživio' već sedam izmjena Uprava, doslovno čovjek kojeg želite u firmi i za kojeg znate kada ga imate da možete biti mirni i na kraju krajeva - sretni.

Danas je malo takvih, mislim da baš takve kao on poznajem možda pet, iako se trenutno ne mogu sjetiti četvrte i pete osobe, ali bar ću živjeti u uvjerenju da bi im se mogla sjetiti imena, samo da se malo potrudim u razmišljanju.

Pišem ovaj tekst i još sada ne vjerujem kakvi ljudi dolaze na pozicije i kakve ishitrene odluke donose, ali opet to je lako kada nisi u svojoj firmi, nego se bahatiš u tuđoj i još te plaćaju za to.
Po kojem kriteriju se u Hrvatskoj daju otkati, po kriterijima 'tehničkog viška', ali i kriterijima 'ti mi se manje sviđa', ali i po onom 'ti bi mi mogao biti prijatelj'.

I dok ja ni najmanje ne brinem za svog prijatelja, jer pamet, iskustvo i znanje uvijek dolaze prije svega, više se brinem za ljude koji su na takvim pozicijama i koji imaju 'moć' donošenja takvih odluka.

Blago nama s takvima, ali iskreno se nadam da je njima samima sasvim OK biti u svojoj koži !

(Na fotki je moj pas Odi koji odmara sa sve četiri u zraku, a ja sam je iskoristila jer mi najbolje može dočarati stanje u društvu, u kojem se ni najmanje ne uživa sa sve četiri u zraku).

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Štovana autorice, sam ste dotakli problem koji se vleče još od onog Zakona o radu iz 2013-e i o kojem se bi dalo dost raspravlat. Bitno je sam kaj ga je donesla nazovi-lijeva vlast al ne bi sad o tom....

  • than:

    Nema kriterija u ovoj banana drzavi. Znam dvoje ljudi koje su pozvali cak u Dubrovnik da rade kao pomocni kuhar i konobar. Potrosili su ogromne novce da dodju iz Slavonije i onda ispalo da je ovaj 'narucio' masu ljudi i ... prikaži još! mozete se vratiti kuci, svi konkretno. I onda se bune da nema sezonskih radnika.... Sto dalje odavdje...

  • wannabenovinari:

    Utrka s vremenom je igra misli. Hitni mailovi i zadaci su pojmovi za koje smo se odlučili vezati. Meni tvoje "ludnica" i "gužva" ne znače ništa, kao ni tebi moje - sami po sebi nemaju važnost. Vrijeme ne postoji ako ... prikaži još! ne mislimo o njemu. Radimo jednu stvar i, kad smo gotovi, uzmemo drugu ili ne uzmemo. Otkaz je u glavi.