Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iza reflektora

Gledam samo svoja posla. Preporučujem !

Objava 11. travnja 2016. 0 komentara 440 prikaza
Faca
Faca
Faca

Bavim se takvim poslom za koji mnogi misle da u njemu svaki dan nastaju neki sočni tračevi, neke sočne priče, tko je s kim, zašto ovaj pauzira sa karijerom, zašto ovaj ne uzme pauzu u karijeri, tko se s kim pojavio na nekom društvenom događaju. Ma da, moš mislit, tračevi na sve strane. Ma kako uopće stignem raditi svoj posao, jer dok popratim sve te križaljke prođe vrijeme. E pa lako - ja uopće ne znam takve stvari ili me ne zanimaju ili nemam vremena za njih ili je to moja okolina primIjetila pa do mene takve priče jednostavno ni ne dolaze. 

Jedino koliko se ja informiran je ono što pročitam to jutro u medijima, a i onda procIjenim vjerodostojnost pojedinih priča, jer mislim da se ipak ne mogu neki ljudi rastati i vjenčati takvom brzinom kakvom ih pojedini mediji osmisle. Naravno da tu ne govorim o svim medijima, ali neki si stvarno 'daju truda' u svojim 'ekskluzivama'.

Gledam samo i jedino i isključivo svoja posla pa to preporučujem i drugima.
Da, naravno da i mene zanima u kakvoj se haljini Severina pojavila negdje (pa žena izgleda kao avion), ali tu ujedno i završava moj 'tračerski interes'.
Možda, dok sam bila mlađa me više zanimalo, ali nikada nisam bila zainteresirana pretjerano za tuđe živote, osim naravno ljudi koji su mi bliski i ljudi koji me zanimaju.

Po tom pitanju sam baš lijena.

Ne upirem prstom u nikoga, a najmanje u kolege s kojima radim jer takvih interesnih skupina ima svugdje, na svakom koraku i u svim situacijama.
Ima ih u svakodnevnom životu i znam da znate da se upravo događaju pored vas. Ima ljudi koji vole kada se priča o njima, ali ja ne govorim o bezazlenim situacijama i primjerima. I meni je zadnjih nekoliko dana drago kada se priča kako imamo predivnog i preslatkog psa, a baš njegov izraz lica najbolje i odgovara današnjoj temi o kojoj pišem.

Nema tu ništa previše loše, ali kada krenu s lažima i izmišljotinama kako bi priče izgledale još sočnije (jer nikada nisu 'dovoljno' sočne), e to onda nikako nije dobro.

Ljudi najčešće teško praštaju, teško odobravaju tuđe uspjehe, a dosta često i pokušavaju upravo dostići tuđe ostvarene ciljeve, pri tom zanemarujući svoje želje i snove. Svatko ima svoj san, svatko ima svoju priču i baš nitko ne može dva puta napraviti isto, mislim možda i može, ali koja čar ići već nečijim utabanim stazama kada možeš graditi svoje.
Bar ja na to tako gledam.

Okrenimo priču malo.
Zar nema većeg zadovoljstva kada jednostavno furate svoj film, na tom putu stvarate uspjehe, ne stignete proučavati kako to drugi rade...ma neka oni proučavaju vas :)
Zar nema većeg zadovoljstva kada prijatelja ili kolegu možete potapšati po ramenu i reči - Hej frende, čestitam na uspjehu, znam koliko si radio da bi to postigao. - 

Znate za onu - Karma is a b.... -

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.