Blogosfera Izvan granica

Kad ''civilno društvo'' zacvili

Objava 23. siječnja 2016. 26 komentara 6055 prikaza
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell

Jučer je bio zanimljiv politički dan. Očekivao sam da će optimizam premijera Tihomira Oreškovića osvojiti veliki dio ljudi. Ipak, jedan je promil građana prosvjedovao, a to se prelilo i u Sabor. Ne odgovara im pozicija dr. Zlatka Hasanbegovića u vladi jer, kažu, ne prihvaća antifašizam. Nisam ničiji odvjetnik, ali mi se čini kako on ne osuđuje toliko istinsku vjeru u komunizam ili prave antifašističke borce (javno je iskazao poštovanje Nadi Dimić, Radi Končaru i drugima) koliko njegove derivate u Hrvatskoj izmiješane s drugim potpuno suprotnim idejama. Njihovi derivati su nedosljedni i ne bi bilo loše da oko tog pitanja konačno – kako se u Hrvatskoj voli reći – postignemo konsenzus. Jednostavno je nelogično istovremeno nekritički hvaliti Josipa Broza Tita, komunističku borbu Fidela Castra na Kubi (gdje su brak i druge vrste homoseksualnih zajednica ustavno zabranjeni) i biti LGBT aktivist.

Žalosno je da hrvatsko civilno društvo stagnira. Ono stagnira jer se oslonilo na mrežu udruga koje nisu u skladu s vremenom u kojem živimo i jer su akteri uvijek jedni te isti, što ulijeva nervozu i u konačnici ne dopušta razvoj samog društva. I ujedno dokazuje istrošenost nekih ideja. Pa ne možete vječno igrati s jednom te istom ekipom. Rivaldo i Ronaldo su imali odlične driblinge, ali ih je vrijeme istrošilo ne mogu igrati sto godina. Kako je moguće da su unatoč sve zahtjevnijim izazovima kao što su cyber sigurnost, manjine, pitanje zaštite interneta kao javnog dobra, seksualnost, problemi vezani za okoliš i slično predstavnici hrvatskog civilnog društva koji se pojavljuju pred kamerama već oko dvadeset godina su i dalje: Sanja Sarnavka, Zoran Pusić, Ivan Fumić, Dragan Zelić, Gordan Bosanac, Milorad Pupovac, Vesna Terselič? Nije li tu nešto trulo? Kako je moguće da su proživjeli bezbroj bura a da su oni i dalje najglasniji predvoditelji svih borbi: za gay prava, za obranu antifašizma, za ljudska prava, za prava građana, za promatranje izbora, za prava nacionalnih manjina, za borbu protiv fašizma, za obranu pataka i labudova, za obranu demokracije, za prava životinja, za obranu hrvatske kulture i za obranu nacionalnih parkova?

Odgovora je mnogo, ali mi ćemo se fokusirati na dvije točke.

Prvo, prostituirali su sve što se može prostituirati, poput pojma „antifašizam“. Danas je teško prepoznati što je to stvarni hrvatski antifašizam, a tko masno živi od tog pojma. Antifašizam služi kao pojam za borbu protiv neistomišljenika, stvara senzacionalizam i odličnu bazu za stvaranje vijesti koje već godinama slušamo. Prostituiranje demokracije i izuzetno važnog dostignuća kao što su ljudska prava stvaraju jezivi jaz između s jedne strane takvih udruga koje žele monopol nad tumačenjem tih kompleksnih pojmova "priopćenjima" i "prosvjedima" i s druge strane društva koji mrzovoljno reagira na takva tumačenja ili se dodatno ukoči i deprimira, plašeći se svoje sjene jer je npr. Platforma 112 odlučila da ministar kulture uvodi fašizam. 

Drugo, kako tvrdi istraživačica za zemlje Srednje Europe profesorica Sabrina P. Ramet sa suradnicima, neke su se udruge tijekom pregovora za članstvo u EU profesionalizirale. Prisjetimo se pregovaračkih poglavlja i raznih izvješća Europske komisije. Oni su „civilno društvo“ smatrali jednim od glavnih pokazatelja poštivanja demokracije. Vlade tih zemalja su koristile udruge kao dokaz da je civilno društvo čvrsto, dajući im javni prostor za djelovanje. Ipak, s vremenom su vlade preuzele retoriku i političku agendu tih udruga, masno ih financirajući (slučaj s Hrvatskom) i implementirajući neke od njihovih politika.

Ipak, nakon članstva u EU njihov značaj je bio gotovo ravan nuli jer su se istrošile te su postepeno gubile javni medijski prostor s obzirom da su uvjeti za članstvo ispunjeni. U međuvremenu se javljaju predstavnici civilnog društva koji zaobilaze državu i pokazuju se fleksibilnijima, što dodatno ugrožava udrugaške starosjedioce. Oni, uvrijeđeni nakon pojave nekih nevladinih organizacija, strahuju za svoje profesionalne i bogate organizacije. Umjesto da se bore idejama i inovacijama, oni ponovo uskaču s antifašizom, ustaštvom, mračnjaštvom pa čak i masonerijom (jučerašnja retorika Nenada Stazića a još više Ingrid Antičević-Martinović školski je primjer prelijevanja političke agende udruga u politiku).

Iz tih razloga svjedočimo da, primjerice, vrhunska sportašica Blanka Vlašić, koja uplaćuje dio svoje zarade u hrvatski proračun, biva prozivana, osramoćena i javno blaćena te nominirana 2014. „homofopkinjom godine“, i to od organizacija koje crpe novac iz proračuna u koji ista Blanka Vlašić uplaćuje novac.

Stoga, ne bi bilo loše da krenemo razmišljati o stvaranju novog obrasca civilnog društva. To ne znači povlačiti nedemokratske poteze, nego se fokusirati na udruge koje više neće prostituirati razne vrijednosti. Bilo bi dobro da ako već želimo civilno društvo koje se temelji na udrugama da one krenu surađivati prilikom promidžbe svojih vrijednosti, a ne da razmišljaju o destrukciju kompletnog društva. Poteze novoizabranog ministra Hasanbegovića mudrije bi bilo analizirati za nekoliko tjedana ili mjeseci, zar ne?

  • HerrIvo:

    Odlican osvrt gospodina Pepica. Ugodno sam iznenaden. Pitam se zasto ovo nije na naslovnici VL-a ?

  • Avatar alien79
    alien79:

    Da je ovaj izvrstan članak na naslovnoj portala, onda bih vjerovao u demokraciju u Hrvatskoj i objektivnosti večernjeg

  • Avatar Cacahuette
    Cacahuette:

    Svaka čast na sadržaju članka! Dirnuti uhljebima i štetočinama u izvore prihoda je ne dopustivo! Pa čak kada se to čini i argumentima! Dosta je bilo!