Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Izvan granica

Tko o čemu, Milanović o vanjskopolitičkim potezima predsjednice

Objava 16. listopada 2015. 9 komentara 1518 prikaza
Foto: UN/Ured Predsjednice RH
Foto: UN/Ured Predsjednice RH
Foto: UN/Ured Predsjednice RH

Možemo raspravljati o imenovanju dr. Andrije Hebranga na mjesto povjerenika predsjednice Republike za migrantsku krizu i njegovim izjavama neposredno nakon imenovanja. Možemo raspravljati i o gafu koji je narušio predsjedničin imidž tijekom intervjua Novoj TV u New Yorku, kad je glasnogovornik Ureda predsjednice Luka Đurić naprasno prekinuo intervju te doveo u neugodnu situaciju i predsjednicu i iskusnu novinarku Ivanu Petrović. Predsjednica i Đurić nisu se znali prije negoli je ona došla na funkciju, što vjerojatno znači da je dobio taj posao zahvaljujući blagoslovu HDZ-a.

Zašto je predsjednica Grabar Kitarović nakon toga odlučila šutjeti možemo nagađati. Može biti da ona daje „drugu priliku“ mladima, ali je lako moguće da su u to prisutni prsti HDZ-a. Kao što su vrlo vjerojatno bili prisutni kod imenovanja Hebranga, čovjeka čije pozitivne zasluge ne smijemo zaboraviti, ali koji se zadnjih godina i mjeseci pokazuje netolerantnim prema vladajućima, pa tako i prema velikom dijelu hrvatskih građana.

Međutim, dovoditi općenito u pitanje vanjsku politiku predsjednice doima se smiješno. Posebno je smiješno kad to slušamo od aktualnog premijera Zorana Milanovića, čovjeka koji je 2013. i 2014. po raznim skupovima socijaldemokrata diljem kontinenta i na kojekakvim sastancima u Bruxellesu zagovarao „više Europe“, da bi nekoliko tjedana prije izbora izjavio da imamo „previše Europe“. Dakle, ni danas, pred kraj mandata ne znamo koji su glavni vanjskopolitički ciljevi vlade Zorana Milanovića, a kamoli ministrice Vesne Pusić, koja zadnjih mjeseci mudro šuti vapeći za signalom iz različitih država svijeta kako bi joj se ustupilo mjesto glavnog tajnika pri UN-u. Kako bi svijet bio pravedniji s ministricom koja svoju državu, na osnovu ničega, optužuje za agresiju na drugu državu! Koliko bi država diljem svijeta tek nastradalo od šake i pravde Vesne Pusić.

Iako nekadašnji djelatnik Ministarstva vanjskih poslova, kao da to nikad nije bio. Naš je predsjednik vlade odlučio susjednu Mađarsku nazvati „slijepim crijevom Europe“ i dodati kako je ta država „bila dobra s Hrvatskom jer je to ništa nije koštalo“. No, dobro. Pustimo razne izjave koje u Budimpešti, očito, ne shvaćaju za ozbiljno.

Milanović se istaknuo i u kritiziranju boravka predsjednice na UN-ovom summitu. Izjavio je kako nema vremena za shopping u New Yorku, unatoč činjenici da je predsjednica imala kvalitetne govore i sastanke s raznim liderima svijeta. Milanović, nažalost, Hrvatsku nije afirmirao u vanjskoj politici. Ministrici Pusić prepustio je vođenje tog resora, no ona u nijednom trenutku nije pokazala dosljednost ili veći angažman kojim se Hrvatska može pohvaliti. Naprotiv, agresivni retorički naboj prepustila je Milanoviću, ali ga je povremeno preuzimala, kao naprimjer gostujući u Nedjeljom u 2 kad je histerično postavila retoričko pitanje „što će nam vojska na granici, pucati?“.

Upravo u takvoj konstelaciji predsjednica mora sukreirati vanjsku politiku s Vladom. Ne čudi da postoji značajna politička ljubomora kad je u pitanju angažman predsjednice prema V4 i Baltičkim državama. Takav je potez izuzetno dobar iz nekoliko razloga:

Prvo, u tim državama vlada slična unutarnja politika kao i u Hrvatskoj. U njima također postoje sukobljeni polovi među elitom, ali je članstvo u Europsku uniju – više nego u Hrvatskoj – uspjelo smanjiti razne tenzije. Drugo, te države bilježe značajan ekonomski rast. Češka je 2000. imala skoro 4 puta manji BDP u odnosu na Austriju, dok je danas on tek upola manji. Prema podacima Svjetske banke za 2014. Poljska ostvaruje rast od 3,4% BDP-a, Slovačka 2,5%, a Mađarska 3,6%. Daleko je to od onih hrvatskih -0,5% za istu godinu ili ovogodišnjeg Grčićevog blijedog mirakula od 0,5%.

Treće, politička težina tih država u Europskoj uniji sve je veća. Ona je važna posebno kad stvari ne funkcioniraju. Prisjetimo se glasovanja u Vijeću oko kvote o izbjeglicama: tri države Srednje Europe su bile protiv (Mađarska, Slovačka i Češka). Da je uz njih stala i Poljska odluka o kvotama pala bi u vodu, jer je prema Lisabonskom ugovoru za veto na odluku u Vijeću ministara nužno da četiri države koje predstavljaju 35% građana EU budu protiv. Zato samo zlonamjernici mogu predsjednicu kritizirati i pripisivati joj da je „za politiku žice“. To apsolutno ne znači da je Hrvatska po drugi put u 5 godina okrenula leđa Njemačkoj. Sjetimo se da je prvi posjet predsjednice, izuzevši BiH, bio upravo Berlinu.

Pitanje je tko želi uvući predsjednicu u kampanju? HDZ ili SDP? S jedne strane HDZ sa svojim Programom 5+ nastoji poteze predsjednice iskoristiti za dobivanje izbora. Karamarko nije dao jasne odgovore kako će potaknuti rast u Hrvatskoj, a posebno nije naglasio kako će izgledati njegova monetarna i financijska politika kako bi ispunio obećanje zapošljavanja 100 tisuća ljudi. Više nego ikad građani žele čuti odgovor na to pitanje.

S druge strane, ponavljajući mantru kako Hrvatska raste unatoč svim mogućim negativnim komparacijama i podacima, SDP predsjednicu nastoji delegitimirati i politički ismijati kako bi zapravo naštetio HDZ-u. Napad postaje najbolja obrana.

Sve u svemu, predsjednica Grabar Kitarović pokazuje da zrelo vodi Hrvatsku, onoliko koliko joj dopuštaju trenutne okolnosti u zemlji. S jedne strane nastupa vladajuća koalicija koja se protiv nje bori kafanskim rječnikom, a s druge strane oporba svojim manevrima ostavlja dojam da želi privatizirati tu instituciju. Ispada da je „najugodnija“ funkcija u Republici zadnjih tjedana najteža i najnezavidnija.

  • klamerko:

    Većinom se slažem s autorom članka, imamo dobru predsjednicu. Milanović išao govoriti o Hedervaryju na spomen Mađarske, te je napadao predsjednicu kao da predsjednica radi protiv vlastite države. A onda kada je Josipović bio godinama na vlasti NITKO, pa ni ... prikaži još! sam hdz nije govorio o Josipoviću kao o kralju Aleksandru Karađorđeviću niti kao o Svetozaru Pribičeviću. Toliko je hdz bio pristojan. Prepristojan, jer ići se ispričavati u Paulin Dvor i još dogovoriti prijevaru s Tadićem oko povrata dokumenta iz Vukovarske bolnice to može samo onaj koji mrzi sve što je hrvatsko. Ali takvo sdp-enjarsko licemjerje je krajnje nezamislivo, da Vesna Pusić i Josipović govore i reklamiraju RH u svijetu kao agresorsku državu na Bosnu. Ali to licemjerje se u svim porama društva očitovalo u ovom mandatu. Za vrijeme hdz-a je vlada pregovarala s poljoprivrednicima, mljekarima i sindikatima i našla je kompromis snjima. Tada dok je sdp bio u oporbi je Milanović cipelario hdz na način da se 'hdz mora bezuvjetno složiti sa svim zahtjevima sindikata'. Danas sdp cipelari sindikate (uz pomoć svojih medija) na način da kao kakav diktator ne popušta ni milimetar i odbija sve pregovore s poljoprivrednicima, mljekarima, sindikatima i ostalim narodom. HDZ-u uopće na izborima 2011. nije pomoglo to što je išao pregovarati s narodom, a danas njegovi mediji mijenjaju ploču za 180 stupnjeva i sotoniziraju sindikate od prvog dana, a tada u vrijeme hdz-a su sindikate i mediji i sdp-enjare dizali u nebesa kao kakve arkanđele. Takvo sdp-ovo sotonsko licemjerje je vrlo rijedak primjerak u svijetu, nisam siguran da toga ima čak i u Sjevernoj Koreji.

  • Avatar deziderij
    deziderij:

    Nenarodni premijer slučajne države HR jednostavno mora imati neku "metu" na kojoj se može i mora iskaljivati. Svoje frustracije mora liječiti, svoju prepotentost i aroganciju stalno pokazivati i uopće mu nije bitno na kome će se iskaljivati a pogotovu ako ... prikaži još! je to netko iz HDZ-a koji mu je trnu oku. Mi ili oni mu je postala mantra i svakim danom se sve više gubi.

  • Deleted user:

    Kolinda je zadala smrtni udarac zločinačkoj organizaciji koja je imala u cilju srušti ono što nikada nisu željeli niti voljeli,oni nemogu prežaliti propust šanse koju su imali kad su vladali saborm,Banskim Dvorima i Pantovčakom,nikad više te šanse neće imati!