Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Jedva čekamo istresti sve na druge, a zaboravljamo prvo pogledati sebe

Siguran sam da je puno više ljudi prekršilo epidemiološke mjere okupljanjem u stanovima i domovima, prošlih dana i blagdana. Sigurno se nigdje nisu slavili rođendani i proslave. Nije bilo ni slavlja za Novu godinu, nije bilo ni okupljanja više od desetak ljudi, ne sigurno ne, ali eto, to nitko nije vidio i to nije bilo medicinsko osoblje. Pa nitko nema potrebe ocrniti i popljuvati. Izbaciti svu svoju frustraciju u taj zabilježeni trenutak veselja! Nemojte mi molim vas reći da nije bilo!
Objava 26. siječnja 2021. 1 komentara 457 prikaza
Photo by / M. B.
Photo by / M. B.
Jan Bolić

Djelatnici medicinskog osoblja KB Dubrava su se kratko opustili i zapjevali uz harmoniku, u prostorijama podruma hitnog prijema, jer jedna medicinska sestra, navodno odlazi u Njemačku i to joj je bio zadnji dan na poslu u toj bolnici. 

Ok, možda nije najbolje mjesto i prostor izabran za taj trenutak veselja, ali ne vidim veći razlog zbog kojeg bi se trebalo kazniti djelatnike s nekim velikim kaznama poput oduzimanja licence ili otkaza. 

Ne zaslužuju niti nikakve rigorozne kazne. 

Opustili su se jer se rastaju, a siguran sam da su proživjeli puno teških i stresnih trenutaka, u kojima su si međusobno morali biti podrška. 

Možda netko neće razumjeti, ali oni su poput obitelji. Susreću se sa svime svakodnevno, imaju teške i lijepe trenutke. Slave rođendane, blagdane i puno puta su na radnom mjestu kada su blagdani. 

Prvo jednu stvar. To su ljudi! Ljudi! Nisu strojevi. Imaju emocije, misli, dušu, srce... osjećaje pogotovo. Plaču, smiju se, vesele se, ljuti su i ponekad frustrirani. Kao i svi! 

Vjerujem da su im smjene i veće od 12 sati, pogotovo sada kada se nalazimo u ovim teškim trenutcima, a njima je puno, puno teže i puno više riskiraju svoj život, nego netko tko sjedi u uredu. Istina, svatko bira svoju struku, ali mislim da ne bismo trebali osuđivati to što su se kratko opustili. 

Vjerujem da im je posebno teško svaki dan gledati toliko smrti i boli na odjelima COVID bolnice. Ne mogu ni zamisliti koliko je to psihički teško i stresno. 

Smjene koliko su stresne i naporne. U onim odijelima u kojima jedva mogu disati, odrade i po 5 sati. 

Zapitamo li se kako je sada u tim bolnicama, osoblju i pacijentima? 

Ne, vodimo vlastite živote. Čuvamo se i obavljamo svoje stvari. 

Siguran sam da je puno više ljudi prekršilo epidemiološke mjere okupljanjem u stanovima i domovima, prošlih dana i blagdana. Sigurno se nigdje nisu slavili rođendani i proslave. Nije bilo ni slavlja za Novu godinu, nije bilo ni okupljanja više od desetak ljudi, ne sigurno ne, ali eto, to nitko nije vidio i to nije bilo medicinsko osoblje. Pa nitko nema potrebe ocrniti i popljuvati. Izbaciti svu svoju frustraciju u taj zabilježeni trenutak veselja! Nemojte mi molim vas reći da nije bilo! 

I veću opasnost širimo kada se okupljamo mi nego oni u bolnicama, jer ako se mi okupljamo i dođu nam prijatelji s raznih strana, lako je moguće da će netko donijeti virus. A poslije ćemo mi taj virus širiti obitelji, u uredu itd. A oni su uglavnom tamo ili u kući, i paze jer su svjesni gdje rade. 

I oni su tamo svaki dan, borave zajedno više nego s vlastitim obiteljima, zato mislim da i nisu donijeli neku veliku ugrozu za širenje virusa. 

Dobro, možda su trebali pričekati i izabrati neko drugo mjesto, s time se slažem, ali ne zaslužuju pljuvanje ljudi i osudu društva. A naše društvo jedva čeka nekome suditi! 

Jedva čeka neki takav ili sličan trenutak kako bi mogli izbaciti svoje frustracije i okomiti se na nekog, u ovom slučaju na medicinsko osoblje. 

Jedva čekamo istresti sve na druge, a zaboravljamo kako smo možda mi prije dva tjedna častili u uredu kolege zbog rođendana. 

Prije mjesec dana smo vjerojatno i pili i nazdravljali u uredima obzirom da nije bilo domjenaka, nosili kolače kolegicama i kolegama... eto toliko. Kada nekome mislimo suditi, bolje da prvo pogledamo sebe! 

Suditi, pljuvati i iskaliti svoj bijes na nešto što i sam radiš! Pa mislim da je to ružno! 

To je gore nego ovaj trenutak veselja. 

Postali smo laki na osudama i pljuvanju drugih, a zapravo bismo trebali više gledati sebe i svoje postupke. Jesu li plemeniti i pošteni. Jesu li korisni. 

Živimo li kako treba ili ipak ne. 

Jesmo li iskreni prema sebi? Ne znam od kud onda toliko zlobe i mržnje izlazi iz naših ustiju. Čini mi se da nismo baš najiskreniji prema sebi! 

Odmah smo spremni upirati prstom u druge, a jako, jako malo se usudimo zaviriti ispod vlastite kože. Tamo unutra, u dušu! Gotovo nikad ne radimo higijenu naše nutrine, pa zato ni ne čudi kako smo spremni odmah na pljuvanje po društvenim mrežama i portalima!

  • jorgen:

    "Suditi, pljuvati i iskaliti svoj bijes na nešto što i sam radiš! Pa mislim da je to ružno!" - poanta je u tome da nas se velika većina odrekla bilo kakvog oblika okupljanja upravo zbog osuda, pljuvanja i bijesa medicinskih ... prikaži još!h djelatnika koji su nas optuživali da zbog nas rade duple smjene, da su na rubu snaga zbog neodgovornih i da im ne ide u glavu zašto su ljudi tako glupi (a sjetimo se da su u afektu bili spremni ambulantnim kolima potpuno nepotrebno uletiti u gomilu prosvjednika na Trgu Bana Jelačića). E pa eto im, kako se na engleskom kaže "the taste of their own medicine". Pri tome su popljuvali posvećenost svih svojih drugih kolega koji se - makar su također sigurno imali prigode - nisu odlučili sebe i druge stavljati u neugodnu situaciju.