Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Međusobno smo se još više udaljili

Imam osjećaj da smo se udaljili jedni od drugih više nego ikada. Kada bismo trebali biti najsložniji, mi nismo, mi smo i ovo uprskali. Udaljili smo se, ali mene brine i to što si međusobno manje pomažemo, manje opraštamo. Manje volimo. Zaista sam mislio da će nas pandemija i virus ujediniti, naivno sam to mislio, jer nije i ne vjerujem da hoće.
Objava 13. listopada 2020. 0 komentara 246 prikaza
Photo by / M.B
Photo by / M.B
Jan Bolić

Ponekad se stvarno znam zapitati zašto smo tako okrutni. Okrutni prema svemu. I svima. Prirodi, životinjama, međusobno jedni prema drugima, a i često prema sebi samima. 

Ovo doba u kojem se zatekao svijet, a i mi ljudi, trebali bismo biti složniji kao nikad do sada. Trebali bismo stvoriti ogromno zajedništvo u kojem ne bi trebalo biti podjela, a i svi bismo trebali stajati jedni uz druge. Pa zašto onda to nije tako? 

U doba pandemije izgubili smo povjerenje u političare, znanstvenike, liječnike, medije, ali ne samo i u njih, nego i u prijatelje, kolege. Više se ni jedno mišljenje zaista ne poštuje. Ne poštuju se ni različita mišljenja. 

Ta naša tako zvana sigurnost odjednom je postala toliko krhka da više nitko ne zna što činiti. Prijateljstva smo izgubili, ali ako smo ih samo tako izgubili, jesu li uopće bila istinska? 

Vjerujem kako su za to krivi dijelom i političari i mediji. A i svi mi. 

Imam osjećaj da smo se udaljili jedni od drugih više nego ikada. Kada bismo trebali biti najsložniji, mi nismo, mi smo i ovo uprskali. Udaljili smo se, ali mene brine i to što si međusobno manje pomažemo, manje opraštamo. Manje volimo. 

Zaista sam mislio da će nas pandemija i virus ujediniti, naivno sam to mislio, jer nije i ne vjerujem da hoće. 

Ako smo to sve dozvolili, tako lako, onda je sve bilo površno i lažljivo. 

Povjerenje, više ni ne znamo što to znači. Koju vrijednost ima ta riječ. Međusobni odnosi su nam bez povjerenja, iskrenosti i topline. 

Podjele smo stvorili mi, samo mi, na jedinom planetu kojeg znamo u kojem je moguće živjeti. A što smo mi napravili? Podijelili ga! 

Ne volim reći dasko kao zajednica dotakli dno, jer od dna može biti još veće dno, ali smo kao zajednica jako, jako nisko. 

Naravno, kao i uvijek, u pandemiji će stradati oni najslabiji, dok će oni najjači postati još jači. 

Na kraju, kad bolje razmislim, zar smo zaslužili biti na ovoj planeti? 

Mi pametni i moćni ljudi kojima nitko ne može ništa jer smo mi najjači. 

Kada shvatimo da smo mi samo mala nebitna, nevidljiva čestica u Svemiru, tek onda ćemo moći razgovarati o zajedništvu! Ljubavi. Povjerenju. Iskrenosti.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.