Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Na vrhu svake planine sunce je sve bliže

Kada pišem ja otputujem gdje god hoću. To vam je kao da odem u neki drugi svijet i odmorim svoju dušu. I tako širim horizonte svog unutarnjeg svijeta. Upoznajem nove svjetove, kulturu i ljude. Zapažam njihove običaje, boje i mirise. Slušam što govore. Slušam što mi govore.
Objava 04. lipnja 2022. 0 komentara 320 prikaza
Foto by / Jan Uroda
Foto by / Jan Uroda
Jan Bolić - pisac, bloger, influencer

Kada pišem ja otputujem gdje god hoću. To vam je kao da odem u neki drugi svijet i odmorim svoju dušu. I tako širim horizonte svog unutarnjeg svijeta. Upoznajem nove svjetove, kulturu i ljude. Zapažam njihove običaje, boje i mirise. Slušam što govore. Slušam što mi govore. 

Ponekad otkrivam tame i punim ih svjetlom koje nitko više ne može ugasiti. Svjetlo koje svijetli kada padne mrak. Svjetlo koje daje nadu za nešto živo.  Zalijevam cvijeće koje je suho godinama. Na stare rupe sadim novo mirišljavo cvijeće. Vrtove ispunjujem bojama, tulipanima, prekrasnima božurima i maslačcima. 

Duboko u tami, tamo gdje nitko godinama nije bio, mjesta koja su zaboravljena, napuštena ali još ispunjena nadom i vjerom, stvaram najsjajnije sunce i najljepše nebo. Jer, tama ne prihvaća sunce. Sunce ne prihvaća tamu. Tamo gdje su mjesta bila hladna sada sunce najjače grije. Tamo gdje je vjera jača od zla, uvijek postoji nada. Kada postoji nada onda postoji i hrabrost. Hrabrost daje snagu za svaku planinu koju treba prijeći. Na vrhu svake planine sunce je sve bliže. 

Sada sunce najjače svijetli. Na horizontu nikad nisu bili ljepši zalasci. Tamo gdje se zalasci gledaju kao nešto što je veće od svega na zemlji. Otputujem daleko u svijet u kojem nitko više ne hoda usamljenog srca i usamljene duše. 

Jer, nitko nije zaslužio živjeti usamljeno. Nitko nije zaslužio živjeti hladnoga srca. Nitko nije zaslužio živjeti s tamom u sebi. 

Otputujem daleko kako bih sebi došao bliže. I uistinu sam shvatio što je ono što sam tražio. Bilo je to duboko jako duboko u tišini, negdje iza planine i preko mora, olujnog i nemirnog oceana, daleko od svih obala na kojima sam se odmarao, ugledao sam ono što mi je bilo potrebno. Ono što sam uvijek imao. Samo je bilo prekriveno.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.