Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Ne smijemo zaboraviti Nikol!

Sada je bilo propusta u ovom slučaju, ne znam tko ga je učinio, ali niti neću pljuvati sa zaista ružnim komentarima po društvenim mrežama, a još manje sprejati natpise! Netko tko je brinuo o djevojčici i njezinoj obitelji je zakazao. Zašto je ona vraćena u biološku obitelj? Ponekad biološka obitelj nije i ono najbolje rješenje za dijete. A to je netko trebao prepoznati. No, nažalost, gotovo je, dogodilo se i ne možemo vratiti vrijeme, ali se možemo sad pokrenuti da se više ne dogodi! Zato mislim da je Nikol mala heroina koja će promijeniti društvo!
Objava 10. travnja 2021. 0 komentara 767 prikaza
Pexels.com
Pexels.com
Candle

Tragičan događaj potresao je cijelo društvo. Nekoliko dana nisam znao što bih pametno mogao napisati, zapravo nema se što napisati, no ipak sam napisao neko moje stajalište općenito o društvu i socijalnoj politici. 

Nažalost, ovo nije prvi ovakav događaj, ali se zaista iskreno nadam da je zadnji. Ovo što se dogodilo s malenom Nikol nije se trebalo dogoditi. Žao mi je! 

Ne mogu shvatiti kako netko može nauditi vlastitom djetetu. 

Ljut sam i ogorčen! I tužan! Bio sam ljut na cijeli sustav, pa na državu i na socijalnu skrb. Posebno me potrese kada su djeca u pitanju. 

Međutim, to što sam bio ljut neće previše pomoći. 

Javnost traži krivca, istina, majka je učinila kazneno djelo, ali do njega nije trebalo doći da mi nismo zakazali. Kada kažem mi, mislim mi kao društvo. Sustav je zakazao, država, socijalne institucije i službe, zaposlenici socijalnog rada, građani… svi mi! 

Najlakše je dati nekome otkaz i okriviti ga, imamo krivca i slučaj ode u zaborav kao i do sada s ostalim prošlim događajima. Javnost je dobila što je htjela i to je to. Naravno, treba naći odgovorne i zašto se baš tako postupalo, ali tako se neće baš ništa popraviti! Popravit će se ako svi mi budemo željeli da se popravi. Ako se potrudimo da se ovo više ne dogodi! 

Ako želimo nešto promijeniti moramo prvo prihvatiti da nam društvo ne ide u dobrom smjeru. Ali društvo u kojem živimo ne može se popraviti preko noći, no ako mi danas odlučimo mijenjati sustav, buduće generacije će imati zdravije društvo u kojem će svaki život biti jednako vrijedan. 

U državi u kojoj živimo socijalna politika je loša. Ovo je sad Nikol, ali nemojmo zaboraviti da ona nije jedino dijete koje je zlostavljano. Socijalna politika se brine o onim najranjivijim skupinama u društvu. Imam osjećaj da u našoj zemlji najranjivije skupine su zadnje na listi prioriteta. 

Imam i ja socijalnog radnika, obzirom da sam osoba s invaliditetom, koji me nikad do sada još nije došao uživo upoznati i nije vidio kako živim. No, iskreno, niti ih ne krivim jer vjerujem da su pretrpani poslom. 

Ne sviđa mi se to kada javnost na društvenim mrežama napravi linč. Jer uvijek će biti ljudi koji dobro obavljaju i ljudi koji ne obavljaju svoj posao. Zbog tih pojedinaca koji ne obavljaju svoj posao ne treba zasjeniti druge koji su zaista svjetlost u sustavu! 

Sada je bilo propusta u ovom slučaju, ne znam tko ga je učinio, ali niti neću pljuvati sa zaista ružnim komentarima po društvenim mrežama, a još manje sprejati natpise! Netko tko je brinuo o djevojčici i njezinoj obitelji je zakazao. Zašto je ona vraćena u biološku obitelj? Ponekad biološka obitelj nije i ono najbolje rješenje za dijete. A to je netko trebao prepoznati. No, nažalost, gotovo je, dogodilo se i ne možemo vratiti vrijeme, ali se možemo sad pokrenuti da se više ne dogodi! Zato mislim da je Nikol mala heroina koja će promijeniti društvo! 

Vjerujem da ima sigurno socijalnih radnika koji jako dobro rade svoj posao, ali oni ne mogu mijenjati sustav. Sustav koji je sad nije koristan nikome. On se treba mijenjati, a oni koji se brinu o socijalnom u državi, moraju započeti tu promjenu. Ako se nešto pokrene nakon ovoga, naravno, da se i svi mi pokrenemo mislim da možemo okrenuti smjer društva. Zaboravi li se ovo nakon nekoliko dana, ništa se neće promijeniti. 

Država, odnosno oni koji je vode moraju shvatiti da ljudi, građani, čine državu! A oni bi se trebali brinuti o svakom njezinom stanovniku. Moraju brinuti o najslabijima i najranjivijima. Nemam dojam da to sada čine, možda i čine, ali preblago se osjeti. Vjerujem da će se sada možda ipak više brinuti o socijalnoj politici u državi. 

Sustav je trom, socijalna skrb države je jako loša. Do sada se nije puno radilo za socijalnu skrb. Curica Nikol nije jedini slučaj, ali njezin je slučaj dospio u mediji pa se za njega zna. Ne smijemo okretati glavu na drugu stranu i praviti se da ništa ne znamo. Ako primijetite nasilje prijavite ga! 

Svi mi moramo sudjelovati u toj promjeni! 

Još jedna bitna stvar, mislim da je vrlo važno odgoj i obrazovanje. Danas moramo djecu učiti u školi o životu i životnim vrijednostima. Moramo ih pripremiti za život! Jer kada jednom ta djeca narastu i postanu odrasli znat će kako odgajati vlastitu djecu ili barem potražiti pomoć. A država i institucije moraju biti spremne pružati tu pomoć. 

Ne smije se događati da majka koja je odbijala dijete bude ostavljena sama. Država treba zaštititi to dijete! Ne smije se događati da nasilni otac dobije samo npr. zabranu prilaza. Stručnjaci i institucije trebaju biti podrška! Kao osoba s invaliditetom znam koliko je socijalna skrb spora, za određeno pravo moram čekati i do tri mjeseca. Znam da se i udomljavanje djece sporo kreće! I po nekoliko godina, brdo i brdo papirologije, ali oni kojima je potrebna ta skrb nemaju vremena čekati! Nema mjesta propustima, jer će se ponovno dogoditi Nikol! 

Društvo u kojem živimo sad nije dobro uređeno, ali to moramo promijeniti! Socijalnu skrb moramo promijeniti! Ne smijemo tolerirati nasilje u društvu. Moramo zaštiti svaku žrtvu u ovoj domovini! 

Moramo graditi društvo u kojem se neće događati ovakve stvari. Mi smo mala zemlja u kojoj bi nam moglo biti lijepo, ali lijepo idemo u krivom smjeru. Nasilja ne smije biti! Društvo posljednjih godina je zaista loše, negativno, a pandemija je to još i pojačala! 

Država ne brine o ljudima, a državu čine ljudi, mi! Ne političari, predsjednici, premijeri...

Svi mi zajedno smo država! Svi mi smo Hrvatska! Oni koji je vode ne pokazuju da je vole! Mi ne pokazujemo da je volimo! Jer nositi grb na srcu i s time se busati, imati zastavu u sobi, polagati vijence i pjevati na obljetnicama s rukom na srcu, to ne znači pokazivati ljubav prema domovini!

Obećajem Nikol, neću dozvoliti da te društvo u kojem živimo zaboravi!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.