Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Ne trebam ništa drugo

Neka te šetnja s nekom dragom osobom čini sretnim. Neka te i prekrasan pogled čini sretnim, sjeti se, netko nema tu privilegiju gledati grad i slobodno šetati. Dovoljno je samo malo se prisjetiti koliko zapravo imaš.
Objava 09. kolovoza 2019. 0 komentara 2717 prikaza
Jan Bolić
Jan Bolić
Jan Bolić - roman u knjižari

Neki dan sam išao prošetati na lukobran. Riječka šetnica Molo longo, nekad je to bio pravi lukobran gdje su dolazili brodovi i gdje su dizalice pretovarivale teret. Danas samo ljudi šetaju i tamo su dvije umirovljene dizalice na kojima je postavljeno posebno osvjetljenje, pa jedan čas svijetle ljubičasto, drugi već plavo. 

Nemam pojma koliko je kilometara dug, ali znam da mama i ja otprilike prošetamo nešto manje od kilometra. Ono što mene posebno svaki put zapanjuje je pogled na grad. Kada sam u tišini, a do mene dopiru oni zvukovi prometa i živosti koju grad ima. Uz to, volim more, promatrati i slušati. Kad završimo šetnju, popijemo kavu u baru koji se nalazi također na lukobranu s pogledom prema gradu. 

Eto, to je ono što mene usrećuje, što činim često i što mi daje energije da preživim svakodnevnu mučninu užurbanog života. Zapravo tako nestaje ta mučnina i tijelo mi normalno diše. Jako je važno da ti tijelo diše zdravo. I da udiše zdravi „zrak“. 

Kažu, sreća je u malim stvarima. Istina, složio bih se s tim, pa pretpostavljam da je ta mala stvar i ova moja šetnja, ali mislim da te stvari nikako nisu male. Na primjer, ova šetnja i kava s mojima su moja sreća, ja u takvim trenutcima i radnjama vidim ogromnu sreću. Pa zato za mene to nisu male stvari, za mene su to velike i najvažnije stvari u životu. Trenutci kada sam s voljenim osobama, obitelj, prijatelji, ja u njima vidim sreću koja me istinski ispunjuje. Ništa drugo mi nije važno. Kada radim nešto što volim, kao što je pisanje ili čitanje, može biti i šetnja, kava u baru, u svemu ja vidim sreću. To je meni sreća. Ponavljam, ne treba mi ništa drugo. 

To mi je najvažnije u životu i to činim svaki dan. Naravno, ne šetam uvijek, ali dovoljno mi je da kod kuće popijem kavu i popričam s mamom i bakom. Dovoljno mi je samo da sjednem na dvorište i promatram vrt. Jer kada ne bih to radio i kada ne bih imao takvih trenutaka u životu, mislim da bi moj život brzo postao jedna velika prazna kutija koja više ničemu i nikome ne bi služila. A što radiš s praznom i starom kutijom koju nisi koristio godinama? Obično je baciš u kantu za smeće. 

Zato ako ne vidiš sreću u tim malim stvarima, koje su zapravo velike i ako su ti takvi trenutci u tvojem životu rijetkost, molim te, promijeni to. Odmah! Sada! Nemaš puno vremena, znaš da vrijeme u životu curi. Neka te šetnja s nekom dragom osobom čini sretnim. Neka te i prekrasan pogled čini sretnim, sjeti se, netko nema tu privilegiju gledati grad i slobodno šetati. Dovoljno je samo malo se prisjetiti koliko zapravo imaš. Koliko si bogat čovjek zato što se možeš prošetati s nekim koga voliš. Koliko si sretan jer možeš uživati na kavi s osobom koja ti je draga. Koliko si sretan jer su oni koje voliš pored tebe. 

Zar ne? Nisu li to ogromne stvari koje stvarno vrijede? Stojim iza toga da jesu. Nadam se da su i tebi to važne stvari. Ništa drugo nije važno, samo je važno da te stvari cijeniš i čuvaš. Tada će tvoj život biti kao kutija puna vrijednih stvari. Kutija koja neće biti zaboravljena i prekrivena prašinom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.