Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Pisanje je moj poziv

Danas sam siguran da je pisanje moj poziv. Možda teško govorim i jedva tipkam ali pisanjem se želim izraziti. Želim svima poručiti da se može sanjati i živjeti snove. Da se može živjeti onako kako zaista vrijedi unatoč svemu. Glasno se mogu izraziti i potaknuti ljude da žive sretniji i zahvalniji život.
Objava 27. travnja 2022. 0 komentara 35 prikaza
Foto by Jan Uroda
Foto by Jan Uroda
Jan Bolić - pisac, bloger, influencer

Kada sam počeo pisati nisam ni sanjao da ću napisati ikada pet knjiga. Niti jednu knjigu, ustvari, bila je želja da izdam knjigu poezije ali nije mi to bio prioritet. 

Više sam se posvetio školi i učenju za pravni fakultet. Volio sam pravo tada i danas volim pravo. Uvijek sam se volio boriti za pravdu. Istinu. Braniti slabije i nemoćne. To mi je jednostavno u krvi. No, kako mi se život preokrenuo, kada sam završio u bolnici i induciranoj komi, škola je pala u drugi plan. 

A kad sam se oporavio, pojačala se želja za pisanjem. I tada sam počeo pisati. Unutarnji glas mi je govorio da je to to. Pisanje je moj poziv. I od tada više ništa nije bilo isto. 

Nisam ni znao kako pisati poeziju. Pa sam čitao i inspirirao se. Drugi autori su me motivirali. Nisam baš volio učiti hrvatski pa mi nisu bili jasni niti neki pojmovi o gramatici i pravilima. 

Sramio sam se pokazati nekome svoju poeziju. Prve sam pjesme objavio u školskim novinama. Nisam ni govorio nikome o tome. Poslije su bili lijepi komentari na objavljene pjesme i to me motiviralo i ohrabrilo da nastavim. 

Siguran sam da su moji prijatelji bili zaslužni što sam nastavio s pisanjem jer su mi dali podršku. Mama je uvijek podržavala moju kreativnu stranu i od nje uvijek imam podršku. Mislim da je i to nešto što me poguralo da krenem ovim putem. 

Kada je prvi izdavač prihvatio moj prvi rukopis poezije, to je bio najvažniji trenutak na mojem putu pisanja. Jer, da oni nisu meni dali podršku ja vjerojatno ne bih bio tu gdje jesam. Milan i Tamara Zagorac su bili okidač. Nikad neću zaboraviti te ljude. Uz njih, druga osoba koja mi je dala vjetar u leđa, ali i s kojom danas lijepo surađujem, je moja draga prijateljica Tanja Prokop koja me vidjela u novinama. 

Uvijek trebate biti zahvalni ljudima koji su vam pomogli da stignete tu gdje jeste. 

A drugi veliki vjetar u leđa, kada sam zaista postao poznatiji autor, bila je izdavačka kuća Beletra, i urednica Sandra Mlakar. Ona je prihvatila moj prvi roman. 

Nikad neću niti zaboraviti mojeg prijatelja Brunu, on mi je uvijek dao potpunu podršku u mojem radu i životu. On je jako širio glasa o mojem radu i životu i misiji koju služim. Nevjerojatno koliko jednostavna podrška može nekog gurnuti da poleti prema snovima. 

Iako smo se nažalost razišli, moram napomenuti da je i Alis Marić osnivačica bloga Čitaj knjigu, također bila moja ogromna podrška koju nikada neću zaboraviti. 

Zašto sve ovo pišem? Zato što uskoro izlazi moj drugi roman i peta knjiga, te već šest godina rada. Za mene je to posebno, puno je to godina i pisanja. Puno truda, živaca i strpljenja. Puno rada i vremena utrošeno u to. Ali, to je moj poziv. Moja misija. 

Naravno, ovo su bili prvi ljudi koji su mi bili suport da stignem tu gdje sam danas, ali uvijek ću biti i zahvalan na svim ljudima i suradnicima svih ovih godina koji su mi dali ogromnu podršku.  

Nikad ih neću zaboraviti.  Nikad ne smijete zaboraviti ljude koji su vam prvi pružili podršku ili pomoć. Pa i u svim životnim situacijama. Oni ljudi koji vam prvi uskoče pomoći, te ljude trebate čuvati.  

Nikad ne bih postigao sve ovo da nije bilo ovih ljudi. Nikad ne bih postigao sve ovo da nije bilo ni vas! 

Vaša podrška je najveća, jer vi čitate i pratite moje knjige i sve ono što činim! Ohrabrujete me i vaša podrška je nevjerojatno snažna! 

Na kraju, uvijek sam zahvalan na svim ljudima koji mi na neki način pružaju podršku. 

Danas sam siguran da je pisanje moj poziv. Možda teško govorim i jedva tipkam ali pisanjem se želim izraziti. Želim svima poručiti da se može sanjati i živjeti snove. Da se može živjeti onako kako zaista vrijedi unatoč svemu. Glasno se mogu izraziti i potaknuti ljude da žive sretniji i zahvalniji život. 

Na početku 5. mjeseca izlazi moj roman. Bit će i promocija i druženja!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.