Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Priznajem, ukrao sam

"Sada kada sam priznao, osjećam olakšanje, stvarno, duša mi je ponovno prodisala. Nikome nisam rekao, čak ni svećeniku kojeg nisam vidio već petnaest godina. Ne znam niti jel’ živ, valjda je."
Objava 17. srpnja 2019. 4 komentara 2364 prikaza
Jan Bolić - u supermarketu
Jan Bolić - u supermarketu
Jan Bolić - u supermarketu

Dobro, priznat ću. Ukrao sam nešto u supermarketu. Mislim da sam do sada ukrao možda dva puta u cijelom svom životu. Sada kada sam priznao, osjećam olakšanje, stvarno, duša mi je ponovno prodisala. Nikome nisam rekao, čak ni svećeniku kojeg nisam vidio već petnaest godina. Ne znam niti jel’ živ, valjda je. Jedino mama zna, jer je ona suučesnica u zločinu. Ako si ti nešto ukrao u supermarketu, priznaj, nemoj to držati u sebi. Vjeruj mi, bit će ti lakše i osjećat ćeš se kao ponovno rođen. 

Jedan dan, mama i ja išli smo u supermarket, neću napisati koji, od tri koja posjećujem, jer me više ne bi pustili unutra. S obzirom na to da mama mora gurati moja kolica, dosta smo ograničeni što se tiče nošenja artikala i robe iz supermarketa. Obično se natrpamo i više od naših fizičkih mogućnosti, pa ako me vidiš da držim uloške u zubima i pile u krilima, ne brini… samo smo došli po onu jednu stvar. 

Stigli mi u supermarket, šetamo među policama, ja svako malo, e mama daj mi ovo, e mama daj mi ono… i vrećica se napuni, a mi tek prošli pola supermarketa s time da ono najvažnije još nije ni u vrećici. Kada stvarno više ne možemo naguravati u vrećicu koja visi iza zakačena za moja kolica, počinje slaganje iza mene, oko mene, na mene. Čak i mama drži u rukama, onda me gura jednom slobodnom rukom. 

Taj dan smo bili na kraju naše kupovine, više nije bilo nigdje mjesta, ali sjetim se da trebamo još Coca Colu. Bez Cole ne odlazim iz trgovine, kući više nisam imao zalihe, morao sam uzeti dvije boce. Ništa, mama gleda mene, gledam ja nju, nema više mjesta, i kažem joj da jednu bocu stavi pored moje noge. Tamo stvarno rijetko držim bocu. 

Na kraju smo uspjeli doći do blagajne. Kada mama krene vaditi iz vrećice i iz svakakvih dubina izvlačiti artikle, ovima iza nas, što su nas pustili preko reda s riječima „ma vi imate malo, odite naprijed“ se smrači pred očima. To mi je najbolji trenutak. Konačno sve izvadi, pošteno pokaže blagajnici vrećicu u kojoj je bila roba, a u kojoj više nema ništa. Ponovno je sve vratila u vrećicu, na mene, iza mene… no, na jedan dio mene smo zaboravili. Platimo i krenemo svojim putem, daleko od blagajni, prema dizalu. 

Kad je mama pozvala dizalo, pogledala me i rekla „Ajme Coca – Cola! Jan!“. Pogledam svoje noge, stvarno Cola stoji pored noge. Jebiga, nisam ni primijetio. Stvarno. Ako kažemo da smo zaboravili izvaditi bocu na blagajni, optužit će nas da smo mogli tako ukrasti još sto stvari. Ništa, malo sam se osjećao glupo i zabrinuto, ono ipak ukrao sam to, nisam pošteno platio. Hej, jesi li ti normalan, moraš biti pošten! Ne smiješ nikad ništa ukrasti, razumiješ? Aha, moš’si mislit. Onda sam se tješio našim nekadašnjim premijerom, a i nekim ministrima koji su ukrali daleko više od mene i uopće ne izgledaju zabrinuto. 

Zaista, ovo je bilo slučajno, kao i što mi se dogodilo možda dva puta, ostane negdje iza mene, kod noge ili se zavuče ispod jastuka na kojem sjedim. No, nije lijepo krasti po supermarketu, mislim da kada bih išao s namjerom nešto ukrasti, vjerojatno bi mi se odmah vidjelo na licu da kradem. Neki ljudi kradu jer ih je financijska situacija natjerala na takav čin, razumijem, ali svejedno mislim da i oni ne bi smjeli to raditi jer jednostavno nije uredu. 

Nadam se da me neće nitko sad prijaviti da sam ukrao. 

Postoje drugi načini koji mogu pomoći ljudima koji si ne mogu priuštiti osnovne namirnice za život. Da me nepoznata osoba pita hoću li mu kupiti mlijeko, naravno da bih kupio, i cijeli paket. No, nekoliko puta sam vidio, na primjer, mlade djevojke u drogerijama, sitnu kozmetiku stavljaju u džep. Po izgledu mi se ne čine da nemaju što jesti kod kuće. Ako si ne možeš priuštiti skupu kozmetiku, nemoj je ukrasti. Uvijek ima jeftinijih stvari koje si možeš priuštiti. Kada bi svi ljudi bili pošteni, mislim da bi onda više vjerovali jedni drugima. 

 

  • Mikrovalna:

    Slična situacija. Beba u kolicima je bila nervozna pa sam je uzeo u ruke, a na kolica stavio jedan artikl. Kako sam se dosta muvao po trgovini, a to je zapravo bio jedini artikl koji sam uzeo zaboravio sam na ... prikaži još! njega i nakon nekog vremena samo išetao van. Međutim, nakon par desetaka metara sam skužio i pristojno se vratio unutra, ispričao se i dao da mi naplate. Još se žene na blagajni čude otkud sam tako pošten, ali čista savjest nema cijene.

  • Avatar mars3486
    mars3486:

    Jane, nisi namjerno. Naravno, mogao si se vratiti. Ali kad tako voliš Colu :-) Nisi vidio svećenika 15 godina. Ono kao određenog svećenika, ili Crkve nisi vidio 15 godina?