Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Svi smo se, barem jednom, našli pred zidom

Kao da ti govori – za tebe nema dalje. Zar ne? Kaže ti onako bezobrazno, ne može! Kao da ti je zabranio da nastaviš sa životom. Tvojim malim životom. A netko drugi koji ima veliki život nema zid. Njemu ide sve od ruke. Nema problema, nema muka. Kako nepošteno prema tebi. Nepravedno. Uvijek se tebi događaju loše stvari. Ma vidi ti kako je to čudno.
Objava 18. srpnja 2020. 0 komentara 1334 prikaza
Foto by / M.B
Foto by / M.B
Foto by / M.B - Jan Bolić

Znam svi smo se mi jednom našli pred visokim i debelim zidom. Život je tako lijepo tekao, a onda odjednom se ispred tebe pojavi zid. I sve to lijepo stavi u drugi plan i sve to lijepo zaustavi. Hladan i bezosjećajan zid.

Kao da ti govori – za tebe nema dalje. Zar ne? Kaže ti onako bezobrazno, ne može! Kao da ti je zabranio da nastaviš sa životom. Tvojim malim životom. A netko drugi koji ima veliki život nema zid. Njemu ide sve od ruke. Nema problema, nema muka. Kako nepošteno prema tebi. Nepravedno. Uvijek se tebi događaju loše stvari. Ma vidi ti kako je to čudno.

Gledaš unatrag možda si negdje pogriješio smjer. No, ne vidiš gdje si zalutao, u koju stranputicu.

Ja ću ti reći da nisi! Bilo bi prelako da se samo malo vratiš i zaobiđeš taj bezobrazni i hladni zid. Već si i ti postao hladan i ohladio si se od tvojeg divnog života. Misliš kako ti je život okrenuo leđa. Sve se tebi uvijek događa u životu… ajme jadan ti! Možda bi ti trebalo dati medalju za požrtvovnost u životu od života.

Zar ćeš sve odbaciti zbog tog jednog zida? Zar si tako slab? Mislio sam da si ti ipak puno hrabriji i snažniji. Zapravo, znam da ti imaš snagu, ali mislim da tu snagu kojom možeš razvaliti zid tražiš na krivom mjestu. Ne treba ti snaga u rukama da počneš razvaljivati tu hrpu betona. Taj se zid ne razbija fizičkom snagom.

Za Boga miloga, ne cmizdri kao neka obična jadna kukavica. Nitko ti neće pomoći zato što plačeš. To je tvoj život. Izbori se u životu. Okreni ti leđa zidu. Pljuni ga! Nitko ti neće srušiti zid.

Uspravi se i pogledaj ravno u njega. To je zid kojeg moraš prijeći, kako god znaš, jer s druge strane je život. Nastavak tvojeg života. Boljeg života!

Misliš da je nemoguće srušiti tu hrpu betona. Sve je moguće. Ruši, udaraj, gazi… glavom ravno u zid! Bori se za život i sve ono što ga čini. Ako za stvari koje čine i obogaćuju tvoj život ne možeš srušiti zid, onda si zaista slabić. Ili možda nisi? Ha?

Za obitelj, mamu, tatu, djecu, prijatelje, za provedeno vrijeme s njima. Za još novih trenutaka s osobama koje voliš.

Naravno da zaslužuješ prijeći zid. Naravno da zaslužuješ živjeti onako kako želiš. No, za to se moraš sam izboriti, uhvatiti u koštac i pobijediti sve što ti se nađe na putu. Pa čak i taj hladan bezosjećajan zid. 

Ruši zidove! 
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.