Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drukčiji? Ne! Samo svoj.

Tvoje ponašanje utječe na tvoju djecu

Trebaš objasniti djetetu da svatko ima vrijeme za sebe i da u to vrijeme može raditi što želi.
Objava 06. prosinca 2019. 1 komentara 699 prikaza
Foto by M
Foto by M
Jan Bolic

Šetao sam trgovačkim centrom, kojemu su široki hodnici uglavnom puni kupcima koji nose vrećice iz trgovina. No, u toj gužvi, ili možda bolje rečeno stampedu ljudi koji se stalno radi iznova i iznova, moju pažnju je privukla jedna djevojčica i njezina majka. Bile su gotovo isto odjevene, a i stav ih je otkrivao. Pa sam po tome na prvu utvrdio da su majka i kćer.

Sigurno se pitaš, zašto baš oni među svim tim ljudima? Pa, eto, sad ćeš vidjeti.

Kao većinu stvari koje mi se tako u režu u misli, koje mi ne daju mira ili zbog kojih imam potrebu nešto reći i objasniti, možda pomoći, tako je bilo i s djevojčicom i njezinom majkom.

Majka je šetala po hodniku, zadubljeno gledala u sve te blještave izloge, k tome još da je doba adventa, pa je blještavilo bilo na najjače. Ultra blještavilo! Od popusta su joj dolazile zazubice, a svako malo bi ušla u trgovinu, pa izašla, onda drugu i tako kao što to inače ide, neka mi oproste sve žene, kad su žene u šopingu.

No opijena tim šopingom, nije previše obraćala pažnju na svoju kćer. Djevojčica je sve više negodovala, propitkivala, povlačeći ruku svoje majke, a majka bi samo nešto kratko odbrusila vjerojatno čekaj ili smiri se. Bio sam dovoljno daleko da ne čujem, ali sam vidio po pokretima ustiju. Majčin glas se nakon nekog vremena, iz pristojnog za javnost pretvorio u oštri za javnost. Trajalo je to tako još nekoliko trenutaka dok djevojčica nije više izdržala, počela se nervozno derati, nešto između dernjave i plača. Onda se majka izderala na nju, ni krivu ni dužnu.

Prvo, u što sam siguran, a to je da nisu tek došli, nego su već neko vrijeme u trgovačkom centru pa je djevojčica izgubila strpljenje.

A drugo, djeci treba potpuna pažnja. Naravno, zdrava pažnja, a ne kupiti dijete poklonima i misliti da je stvar gotova. To nije tako.

Međutim, ono što me je još zamislilo, a to je da, ponašanje starijih osoba prelazi na djecu. Da, da, možeš ti negirati moju tvrdnju, ali tvoje je djete preslika tvojeg ponašanja, ali i načina na koji živiš svoj život. Nije samo fizički izgled ili karakter ono što djete dobije od roditelja. Nego i ponašanje. Ako ti je šoping važniji od šetnje s djetetom, što misliš koliko će te slušati djete? Ne možeš očekivati da će te djete slušati i da će biti mirno kad mu kažeš čekaj, ako se ti neodgovorno ponašaš. Najteže je priznati sebi istinu. Znam, i meni.

Za lijepi odnos s djetetom potrebno ti je da se zdravo ponašaš. Kao pravi roditelj.

Moraš mu svojim primjerom pokazati, ali ne samo vlastitom djetetu nego i drugim osobama mlađima od sebe, kako se uistinu živi život. Ako mu budeš posvetio svoju pažnju i ako se budeš lijepo odnosio prema životu, mislim da tada nećeš doživjeti one scene kao iz trgovačkog centra. Moraš znati cijeniti prave životne vrijednosti. Tako će i tvoje dijete to vidjeti i znat će i ono cijeniti te vrijednosti.

Naravno, ne mislim da ne ideš u šoping ili da ne radiš nešto što možda nije zanimljivo djeci, ali moraš djetetu posvetiti svoje vrijeme i pažnju. Moraš mu pokazati svijet i sva bogatstva koje nudi svijet i život. Moraš ga naučiti koje su prave vrijednosti života i za što se treba uvijek boriti. Ako se ti tako ponašaš, to neće biti nejasno ni tvojem djetetu. Vjeruj mi.

Trebaš objasniti djetetu da svatko ima vrijeme za sebe i da u to vrijeme može raditi što želi. Ako tvoje dijete iz nekog razloga negoduje to što ti obilaziš trgovine, pokušaj to nekako riješiti, ali nemoj potkupljivati dijete. Kupovati mu da bi bilo mirno. Nauči ga kako da se ponaša, a prije toga, razmisli jesi li ti dobro posložio to vrijeme i stvari.

Jedino ćeš tako izvršiti svoju roditeljsku misiju. A i tada će to dijete danas-sutra odrasti u pravog čovjeka.