Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Realno roditeljstvo

3 najčešće stvari koje roditelji koriste u discipliniranju djeteta

Kad roditelj koristi udaranje kao metodu smirivanja djeteta kada se ono razljuti, dijete uči da je udaranje prihvatljivo ponašanje za situacije koje ga uzrujaju.
Objava 22. prosinca 2020. 0 komentara 479 prikaza
FOTO: Sanja Kukec
FOTO: Sanja Kukec
Što kad bismo umjesto promjene djeteta probali promijeniti sebe?

Sjećam se kako sam uvijek slušala o efikasnim metodama u odgoju djece. Čak i danas slušam kako nije ok da se dijete ponaša na određen način, da smo mi glavni, da tko je dijete da se ima pravo tako ponašati. Dugo sam i sama tako mislila. Dok nisam shvatila da to nema nikakvog smisla i da definitivno takav pristup nije dugoročno održiv, a neće ni donijeti mir u našu kuću. 

Kako bih približila neke metode koje se danas koriste u discipliniranju djeteta odlučila sam izdvojiti one tri najčešće i objasniti zašto dugoročno neće biti efikasne. Osim ako vam je cilj da vas se dijete boji i da svoje frustracije i nezadovoljstvo liječite na biću slabijem od sebe.

UDARANJE

Primjerice udarim ga po guzi da zapamti. Istraživanja pokazuju da udaranje nema smisla. Zašto? Djeca će u tom trenu znati da su kažnjeni, ali sljedeći put ovo neće povezati sa situacijom koju naprave. S druge strane, istraživanja pokazuju da ovo nije učinkovita metoda da djeca prestanu biti agresivna. Naprotiv, postat će još agresivnija.

Recimo, ako roditelj koristi udaranje kao metodu smirivanja djeteta kad se na njega razljuti, dijete uči da je udaranje prihvatljivo ponašanje kad se uzruja zbog nečega. Uz to kako se mi kasnije osjećamo?? Jako loše. U tom trenu smo bili ljuti, udarili smo, ali kasnije smo još jadniji, krivimo sebe i onda je to začarani krug koji ne prestaje.

Primjera radi, moj sin je znao udariti brata kad su se posvađali ili obrtnuto. Ponekad su i vikali jedno na drugog jer smo takvi mi nekad bili prema njima.

Ako djeca odrastaju na ovaj način, u odrasloj dobi će i oni udarati svoju djecu, vikati, svađati se sa supružnikom, kolegama na poslu ili će biti anksiozna, povučena u sebe, lako će se s njima moći manipulirati.

Druga stvar jer ta da djeca koju se udara imaju problem s razvojem mozga. Osobito važno područje – kortekst koji pomaže da donosimo dobre odluke i razmislimo o stvarima prije nego reagiramo. Dakle, djeca koja su fizički kažnjavana češće imaju emocionalne probleme kasnije u životu, depresivniji su, imaju nisko samopoštovanje i nezdrave odnose. Osobno sam, kao što sam vam već pisala, imala u djetinjstvu takve situacije i znam koliko je teško boriti se u odrasloj dobi s time. Ja radim na osobnom razvoju godinama i to je najteži rad koji sam ikad doživjela. Voljela bih da moja djeca ne moraju prolaziti takve situacije kad budu odrasli.

TIME OUT

Jeste li čuli za njega? Ili po našem „hlađenje“. Koristite li ovu metodu? Na koji način? Mi roditelji obično to koristimo da bi djeca razmislila o tome što su napravila i/ili smirila se. Ali, moram vam reći, kod djeteta se to uopće ne dešava, makar i roditelji prođu kasnije razgovor s djetetom o tome što su razmislili na hlađenju.

Istraživanja nam pokazuju da djeca postaju još jače anksiozna. Bi li se mi osjećali bolje da nas netko forsira da se maknemo sa strane kad smo uznemireni?

Zapravo time-outom samo možemo narušiti naše odnose s djecom, stvoriti veće probleme dugoročno. Kad ih kaznimo jer imaju burne osjećaje, dajemo im do znanja da u ovoj obitelji nema mjesta za snažne i burne emocije. Ako želimo naučiti primjereno ponašanje dijete kad ima burne reakcije, onda je ok i potrebno da budu u tom trenu kraj vas.

U tom trenu im zapravo treba time-in, odnosno povezivanje, shvaćanje i podržavanje emocija koje doživljavaju.

Kako im to primjerice možemo reći? Vidim da se osjećaš jako uzrujano. Tvoje ruke su zgrčene i ne smiješ se. Želiš svoju igračku natrag jer nisi završio s igrom. Ajmo probati napraviti zamjenu i pitati da ti vrati igračku. Navodim ovaj primjer jer su svađe među braćom ili prijateljima u vrtiću najčešći uzrok stavljanja djece na "hlađenje."

Stoga, efikasno poučavanje uči nas trima stvarima:

1. Svi osjećaji su ok

2. Određena ponašanja nisu prihvatljiva

3. Ovako izgleda (pokažemo djetetu) prihvatljivo ponašanje ili izražavanje osjećaja.

UCJENJIVANJE/ ZASTRAŠIVANJE/ PRIJETNJA

Mi roditelji se često lako možemo uloviti u tu zamku. Primjerice: „ako me nećeš slušati, sutra ću ti zabraniti da se igraš! Jesi me čuo???“ Ili Ako dobiješ pet, možeš ići u kino. Ili Ako mi ne prestaneš lagati, stavit ću te u kaznu na 2 tjedna. Ili Ako ne prestaneš plakati, nećeš više nikad dobiti _____________.

Razumijem da želimo da nas dijete sluša i razumije da smo ozbiljni, ali ako dijete zastrašujemo i ucjenjujemo samo stvaramo veći stres. Dakle, ako nešto već i zabrljaju, ionako su dovoljno uzrujani, čekaju ih snažni osjećaji pa je najmanje što im treba još naša očekivanja, uzrujanost i zastrašivanje.

Samo zamislite sebe da vam supružnik, partner ili šef nešto zabrani ili krene s ucjenama. Kako biste se osjećali?

Ajmo vidjeti na primjeru. Recimo brat je sestru udario autićem. Dolazite i govorite: „e sad nema čokolade kasnije.“ Mozak male djece tako ne funkcionira i neće shvatiti zašto ne mogu dobiti tu čokoladicu kad dođe vrijeme za nju i tu ćete si priuštiti samo emocionalni ispad.

Primjer za veću djecu: dijete ne želi pisati domaću zadaću ili učiti, ali zato želi igrati igricu ili biti stalno na mobitelu. Dolazite, oduzimate i zabranite mobitel na tjedan dana. Slijedi eksplozija. Dijete je ludo na vas, vi ste ludi na njega i tome nema kraja. Vi izgovarate riječi koje nisu ok, ono vama izgovara natrag riječi koje nisu ok.

PA ŠTO DA ONDA RADIMO?

Najbolji način koji će dugoročno stvoriti kvalitetne odnose u obitelji jest da 1) reflektiramo ponašanje - navodimo što je dijete napravilo u tome trenu; 2) objasnimo - primjerice "ne udaramo druge"; 3) usmjeravamo prema željenom ponašanju; 4) vladamo situacijom - mi smo roditelji i o nama ovisi kako će se dijete dalje u određenoj situaciji ponašati. Svakako je važno da u teškim situacijama mi ostanemo smireni, dajemo djetetu uvijek šansu da ponovno proba, a ne stavljati zabranu. Dijete će na taj način prolaziti logičke procese koji se dešavaju kad se nešto može ili ne može. 

Ovo je široka tema, a obrađujem je i na online edukacijama i na individualnim savjetovanjima. Pozivam vas da za više detalja pogledate online edukacije koje provodim https://jasmina.hr/online-edukacije/, ili ispunite informativan upit za individualno savjetovanje ili individualnu edukaciju za rad na konkretnoj vašoj situaciji https://jasmina.hr/individualno-savjetovanje/

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.