Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Realno roditeljstvo

Kad razumijemo sebe, možemo razumjeti i svoje dijete!

Ako sebe ne cijenimo lako padnemo u zamku da su u našim očima svi drugi sve krivi, da drugi imaju bolji odnos sa svojom djecom, partnerom ili partnericom.
Objava 12. siječnja 2021. 0 komentara 159 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Često smo mi roditelji nesvjesni da dijete reagira upravo onako kako nas doživljava.

Sjećate se kad sam pisala o granicama? Koliko to zapravo trebaju granice djeci, a koliko nama? Nije novost da se sami lovimo u svoje zamke u roditeljstvu, osobito kad postavimo djetetu granicu, koje se ni sami ne držimo.

Nekad davno svi smo mi bili djeca i kad se sjetimo svog djetinjstva neupitno je kakva uvjerenja smo pokupili po putu.

Uvjerenja su ideje koje su za nas točne i ona ovise o kulturi, obrazovanju, iskustvu i ljudima te se formiraju od ranog djetinjstva. Recimo kad smo bili mali roditelji su nam govorili da novac kvari ljude, uspoređivali su nas s drugima kad bismo napravili nešto loše, a kad bismo napravili nešto dobro ne bi marili. Govorili su nam da ne smijemo raditi gluposti jer ćemo biti kažnjeni. Da ne smijemo željeti uspjeh jer smo pohlepni. Da ne smijemo biti glasni i gurati se jer ćemo biti sebični. I masu sličnih uvjerenja.

Takva uvjerenja nosimo u sebi i tad u jednom trenu sve to pukne. Ili u dobru ili u lošu stranu. Ne mora značiti da su svi ponijeli loša uvjerenja iz djetinjstva, ali svakako su svoja sadašnja uvjerenja formirali prema onome što su u djetinjstvu konzumirali. Prema svim tim uvjerenjima formirali smo i vrijednosnu sliku o sebi, a nju zatim prenosili i na svoju okolinu i tako gledali na svako živo biće.

Vrijednosti opisuju osobne kvalitete koje nas usmjeravaju na poduzimanje naših akcija. Upućuju na to kakva osoba želimo biti, način na koji tretiramo sebe i druge oko nas. Vrijednosti su nam važne u tom smislu jer koliko cijenimo i vrednujemo sebe tako ćemo se ponašati i prema drugima, prema svojim najmilijima, prijateljima, ali i ostalim ljudima.

Ako sebe ne cijenimo lako padnemo u zamku da su u našim očima svi drugi sve krivi, da su drugi bolji, da drugi imaju bolji odnos sa svojom djecom, partnerom ili partnericom. S druge strane, moguće je da ćemo dozvoljavati da nas drugi gaze, ponižavaju i na kraju ćemo i sami te vrijednosti prenositi na djecu koja se neće znati izboriti za sebe ili će im trebati jako dugo da to usvoje. Pa stoga, ako želimo razumjeti vlastito dijete, potrebno je da razumijemo i sami sebe.

Često smo mi roditelji nesvjesni da dijete reagira upravo onako kako nas doživljava.

Iako ponekad pokušavamo biti pred djetetom drugačiji, zatajiti osjećaje ili se suzdržati, ono jednostavno osjeti našu energiju, naše osjećaje, našu neverbalnu komunikaciju i kako god mi mislili da nešto možemo sakriti od njih, tome nije tako. Primjera radi, dugo sam od djece skrivala tugu. Kad bih bila tužna brisala sam suze, a na njihovo pitanje što mi je, odgovorila bih uvijek da mi nije ništa, što ispituju!

Eh, da sam barem znala sve ovo što sada znam, olakšala bih si život maksimalno, ali dobro, sve je to život i tako dugo dok smo živi imamo pravo na promjenu. Uglavnom, brzo se to vratilo. Kad je prvi sin krenuo u školu zadirkivali su ga jer je pretio. Kao maleni bio je puno na lijekovima i jednostavno se borimo s tim poremećajem pretilosti iako jede normalno, kreće se. Naravno da mu je bilo teško.

I naravno da nije htio o tome pričati s mamom koja ni sama nije iznosila svoje osjećaje njima.

Te godine desio se i prvi njegov psihički ispad. To mi je bio zadnji znak da promijenim nešto. Dala sam otkaz, ostala doma, ionako sam imala bebicu i to je bio najbolji pothvat ikad. Korak po korak, krenula sam sređivati prvo sebe, a onda raditi na odnosu s njima. Jer da sam ja pokušala prvo nešto mijenjati kod djeteta.... Piši kući propalo je! Okrutno, ali istinito. Prvo sam morala posložiti sebe, naučiti kako reagirati na svoje emocije, a zatim kako reagirati na njihove emocije.

Nakon toga slijedi učenje djeteta kako pravilno izraziti emocije i pokazati djetetu da su svi osjećaji u redu te prihvatljivi u obitelji. Hoće li biti teško? Ponekad će biti jako teško, ali vrijedi.

Vrijedi svaki korak i svakako vrijedi odmaknuti se od uvjerenja koja su nam usadili, a nisu nam pomogli da budemo čvrste i samopouzdane osobe u odrasloj dobi.

Sve je to realno roditeljstvo, i tko tvrdi da je sve savršeno, samo dobro prikriva ono što nije. Realno roditeljstvo ne poznaje riječ savršenstvo, barem ne u načinu koji se prezentira na nekim javnim stranicama. Ne dozvolite da vas takve nerealne priče dovedu do lošeg psihofizičkog stanja. Vi vrijedite, vaš život vrijedi, i važno je da vi sami osvijestite gdje je potrebno napraviti rez i krenuti nešto mijenjati.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.