Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Realno roditeljstvo

Kako nas roditeljstvo mijenja

Vikanje mi je bilo dio svakodnevice kao kava za dobro jutro. Ubojit pogled od kojeg bi i cvijet uvenuo, a kamoli dijete.
Objava 24. studenoga 2020. 2 komentara 1152 prikaza
FOTO: Sanja Kukec
FOTO: Sanja Kukec
Promjene u roditeljstvu kreću od nas samih.

Kad postaneš roditelj vjerojatno ni ne naslućuješ što će se sve događati u tvojem životu, kako će to izgledati. Život ti odjednom postane drugačiji, svaki dan donosi neko novo iznenađenje, svaka razvojna faza donosi svoje izazove.

Kada bih rekla da sam bila spremna na sve što me očekuje, lagala bih.

Ono što je sigurno, nisam se previše mučila sa savjetima okoline kad sam bila prvi put trudna. Nisam ni ispitivala. Znala sam, nekako sam osjećala da ne može postojati neki čaroban recept jer nismo ni mi kao osobe jednaki, niti sam željela biti opterećena svim informacijama koje bi dopirale do mene. Danas kad sam majka troje djece i kad se bavim savjetovanjem za roditeljstvo i rani razvoj, još uvijek se držim stava: „Ne nudi savjete tamo gdje nisu traženi. Kad su traženi pazi na koji način ih dijeliš.“ Ono što mogu ponuditi su podrška i vođenje.

Kako sam učila?

Na svojim greškama sam učila i skupo ih platila. Bila sam majka koje bih se i sama danas posramila. Vikanje mi je bilo dio svakodnevice kao kava za dobro jutro. Ubojit pogled od kojeg bi i cvijet uvenuo, a kamoli dijete. Vjerujem da vam u glavi sada prolazi misao, kako se ta žena uopće usudi ovo napisati, kako se uopće može zvati stručnjakinjom za ovako važno područje. Tu je poanta cijele priče. Želim dati realnu sliku jer znam da nisam sama. Znam da postoji tamo majka koja će pročitati ovaj tekst i s njime se poistovjetiti. Mislite li da sam htjela vikati, da sam htjela biti takva? Nisam, ali drugačije nisam znala. Mlada, novi dom, novo okruženje, odlazak na fakultet, odlazak na posao, obrasci ponašanja koji su se vukli iz djetinjstva i zbog koji sam smatrala da su svi živi krivi jer se ja tako ponašam. Zapravo samo sam ja bila kriva za to.

Što se promijenilo?

Kad sam shvatila da ne mogu okrivljavati druge za svoje ponašanje i svoj način života, odlučila sam napraviti sve da to promijenim.

Krenula sam na savjetovanja, na terapije (bez lijekova!), na edukacije, čitala sam, istraživala, objavljivala svoje radove i na kraju sada završila i na doktoratu. Sve kako bih produbila znanje i povezala s praksom i iskustvom. Da sam u prvoj trudnoći znala koliko mi kvalitetna edukacija može otvoriti oči i koliko sebi mogu pomoći, sigurno ne bih mislila onako kako sam na početku članka pisala. No, bez obzira na sve najvažnije je zapamtiti da uvijek radimo najbolje što znamo, jer da znamo bolje radili bismo bolje. Svima nam je cilj odgojiti emocionalno stabilno, samopouzdano i zdravo dijete jer će i ono jednog dana tako odgajati svoje dijete. Kako bismo to mogli svakako trebamo pomoći i sebi, krenuti od vlastitih problema.

Naravno da svi imamo ponekad svoje ispade, da ponekad ne reagiramo kako bi bilo korisno za nas i naše dijete, ali to je razumljivo jer upravo je to proces koji traje i uvijek postoji način da se to promijeni i poboljša. Na nama je da slomimo generacijski krug usvajanja nezdravih vještina.

  • Clarisse:

    Moja nova the best favorit blogerica... čini mi se 🤔 Pišete o zanimljivim temamama koje su u mom životu baš aktualne. Jedva čekam nove tekstove.. 📠