Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Realno roditeljstvo

Kako s djecom pričati o stresnim situcijama?

Priznala sam im svoje osjećaje i rekla da je u redu ako se bojimo.
Objava 05. siječnja 2021. 0 komentara 285 prikaza
FOTO: pixabay.com
FOTO: pixabay.com
Pružite sebi i djetetu emocionalnu podršku. Ona je u takvim trenutcima napotrebnija.

Ovih tjedan dana Hrvatsku je obavila neizmjerna tuga. Rijetko tko je mogao ostati ravnodušan na situacije koje su se desile. Narod se opet ujedinio i priskočio u pomoć gdje god je trebalo. Neki su to pokazivali javno, a neki su u tišini pomogli koliko su mogli. I to je sasvim u redu.

Iako sam namjeravala ovaj tjedan pisati o granicama nastavno na prošlotjedni članak, danas ću ipak posvetiti pažnju tome kako s djetetom pričati o stresnim situacijama.

Svi znamo da i djeca proživljavaju sve ovo na neki svoj način. Ponekad ih mi odrasli razumijemo, ponekad ne. Realno je da se ne osjećamo najbolje.

Samo smo čovjek koji u sebi još uvijek nosi dovoljno empatije da ga zaboli srce na sve one prizore koje nam pokazuju.

Djeca su ovim potresom također pogođena. Ona koja su direktno stradala, te ona koja su slušala o svemu tome.

Kod nas doma jako se ljuljalo. Bio je to najjači potres koji smo dosad doživjeli i ne bih se složila da je trajalo samo 20 sekundi. Malena se dobro prestrašila. Njezino prvo pitanje je bilo: „Je li počeo rat?“ Sinovi su dojurili s kata i pitali jesmo li i mi nešto osjetili. Moram priznati da sam kao stručnjakinja za roditeljstvo i rani razvoj u sebi zadržala onaj realan duh i krenula odmah s njima razgovarati o tome, ali kao majka prestrašila sam se kao nikad dosad.

Priznala sam im svoje osjećaje i rekla da je sasvim u redu ako se bojimo, ako plačemo jer su to situacije kod kojih niti ne trebamo ostati ravnodušni. Na svojim poslovnim profilima društvenih mreža dala sam neka svoja promišljanja o ovoj temi i kako s djecom pričati.

Donosim i vama nekoliko misli:

  • Najprije je važno shvatiti da se i roditelji boje. I to je sasvim u redu. Svi imamo svoje osjećaje i različito doživljavamo događaje oko nas.

  • Ne bismo trebali zaboraviti na djetetovu dob. Prema tome, razgovarajte s djetetom primjereno djetetovoj dobi. Mlađa djeca možda ni nisu svjesna što se događa oko njih. To je isto u redu i ne trebamo ih opterećivati. Zagrlite ih, tako ćete smiriti i svoju emociju.

  • Starijoj djeci možete pokazati edukativne videe vezane uz prirodne nepogode. Većina tih videa je na engleskom jeziku pa gledajte s njima i opisujte im procese.

  • Razgovarajte iskreno. Djetetu možete ponuditi da likovnim tehnikama iskaže svoje emocije.

  • Pružite sebi i djetetu emocionalnu podršku. Ona je u takvim situacijama najpotrebnija.

  • Prođite s djetetom protokol o tome kako se možemo pripremiti, ako zatreba. Opišite zajedno s djetetom kako ćete pripremiti ruksak i gdje će on biti za SOS trenutke.

  • Ako možete i želite, a vjerojatno već i jeste, zajedno pripremite paketić pomoći koji ćete poslati ljudima u potrebi. Zajedno s djecom napišite pismo podrške.

  • Ovo su situacije kad zna biti jako teško, osobito kad promatramo da je netko ostao bez doma. Nemojte si stvarati dodatan osjećaj krivnje jer ne možete više pomoći. Smirite se i opet zagrlite najdraže.

  • Usmjerite dijete u neku drugu aktivnost. Osobito je važno da ne lažete djetetu da se više nikad nešto takvo neće desiti. Međutim isto tako nemojte zastrašivati djecu nedaćama.

Dragi roditelji i vi ste ljudi, imate i vi pravo na podršku. Nazovite vama drage osobe, potražite pomoć, savjetujete se sa stručnom osobom. Sve je to u redu jer nam pomaže da i sami prođemo kroz sve teške situacije.

ALI... Ima i nešto što nije u redu!

Ono što nije u redu, osuđivati nekoga jer je nastavio dalje sa svojim životom.

Pomognimo koliko možemo, ali nemojmo upirati prstom samo zato što je netko nastavio raditi svoj posao, ili više ne želi 24 sata dnevno fokus stavljati na tu situaciju. Ne nosimo se svi podjednako sa stresom.

Kako kaže jedna edukantica psihoterapije koju iznimno poštujem: „Ako i mi zapadnemo u depresiju zbog onog što se dešava, sad više nemamo jednu osobu kojoj trebamo pomoći, nego dvije.“

Ako vam treba još vremena, uzmite vremena, omotajte se u deku, skuhajte čaj ili vruću čokoladu, zapalite svjećicu, napunite kadu vodom, čitajte, šetajte..bilo što, što vam pomaže u takvim trenutcima. S druge strane, ako želite nastaviti dalje normalnim životom, nastavite, to je u redu i to je vaše pravo. Solidarnost nije selfijanje kako pomažemo drugima, nego ono što radimo u tišini. Iako često znamo da ako nije javno, nije se dogodilo. Neka svatko radi kako njemu odgovara, ali nemojte skupljati poene na tuđoj nesreći.

Treba li i vama podrška ili razgovor uvijek ste slobodni obratiti mi se za individualno savjetovanje.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.