Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Realno roditeljstvo

Put od djetinjstva do odrasle dobi

Kvalitetan odnos je nešto najvažnije za održivu budućnost, za kvalitetan i zdrav razvoj pojedinog djeteta.
Objava 17. studenoga 2020. 1 komentara 405 prikaza
Foto: Jasmina Hadela
Foto: Jasmina Hadela
Tko ne želi imati miran i kvalitetan odnos u obitelji?

Moj put u djetinjstvu počeo je tako da sam već od šeste godine osjećala da sam stvorena biti predavač, učitelj, podrška, motivacija drugima. Iako sam kao dijete uglavnom bila razigrana, živahna djevojčica koja je dugo u blatu kuhala i slagala kolače, po šumi skakala i gradila kućice, svaka moguća prilika koja se ukazala mene je navela da budem u ulozi učiteljice.

Kao tinejdžerica već sam pričala s mnogima „kao velika“ i često bi mi ljudi govorili koliko imam strpljenja za razgovor, da je moj govor ozbiljniji nego se očekuje za te godine, a nakon razgovora osjećali bi se smirenijima.

No, moje odrastanje i život u ugostiteljsko-poljoprivrednoj obitelji sa svakodnevnim radom i školskim obavezama nisu davali svijetle naznake da bih mogla uopće u budućnosti ići u tom smjeru.

Kako sam bila žensko dijete u obitelji nekako se uvijek očekivala poslušnost, a kad bih iskazala neprimjereno ponašanje prema roditeljima, bila bih fizički kažnjena. Očekivalo se da se radi posao koji roditelji odrede, da se završi srednja škola, a zatim i fakultet prema određenju roditelja. Sve navedeno u meni je budilo duboku tugu, potištenost i ljutnju – sve što doista nisam htjela osjećati. Međutim, iako sam se i susrela sa svim tim emocijama, najgore je bilo da sam ih zadržavala ili ih neprimjereno iskazivala prema drugima.

Dakle, srednju školu sam završila prema odabiru roditelja (a uvijek sam bila pravi matematičar – ali nije dolazilo u obzir!). Ne moram vam ni pisati koliko sam bila tužna i nezadovoljna u te četiri godine, kao prvo jer sam pohađala program koji je doslovno ubijao svu moju darovitost za učenjem, a s druge strane jer sam imala dosta loše vršnjačke odnose.

Da sam u tom periodu IMALA ADEKVATNU PODRŠKU, KVALITETAN RAZGOVOR I MOGUĆNOST RADA NA OSOBNOM RAZVOJU vjerojatno bih puno ranije moja emocionalna inteligencija postala stabilnija. Moram napomenuti da je moj odnos s roditeljima sada divan, ali o tome ću pisati nekom drugom prilikom.

U tom periodu sam bila takva kakva sam bila.

Uvijek spremna pomoći drugima, slušati ih, kupovati užinu, piće, cigarete, slušati kako me unatoč tome vrijeđaju, reagirati emocionalno neprihvatljivo u trenutcima u kojima mi to doista nije trebalo (koliko sam suza ispustila dođe mi da sada samu sebe tavicom po glavi tresnem 😉.
Sve to samo za – MALO LJUBAVI! Samo da netko kaže koliko sam super.

Bez brige, toga nikad nije bilo. Sada znam zašto! Jer sam privlačila upravo takve osobe u život kakvo je moje emocionalno stanje bilo. Nisu oni krivi, zapravo nije nitko kriv. Jednostavno tada nisam imala pravu podršku i nisam znala koliko je samopouzdanje važno područje svakog ljudskog života, na njemu jako puno treba raditi, a osobito kad ti je pošteno narušeno.

Naravno da je logično da tada nisam dobivala onu ljubav kojoj sam toliko težila. SADA VIDIM KOLIKO SAM BILA SEBIČNA PREMA SEBI!

Upravo zbog svega napisanog, želim osvijestiti svakog roditelja i stručnjaka koji radi s djecom, da je kvalitetan odnos nešto najvažnije za održivu budućnost, za kvalitetan i zdrav razvoj pojedinog djeteta.

U konceptu realno roditeljstvo naglasak je na osnaživanju kvalitetnih odnosa roditelja i djece. Bez brige, neću vam pričati da sve mora biti savršeno i da će sve biti lako – jer nije tako. Na kraju krajeva koja je definicija savršenog? Svaka obitelj sa sobom donosi svoju situaciju. No, ono što znam jest da se može promijeniti sve ono što želimo mijenjati. Znam da postoje strategije koje su učinkovite i realne bez puno drame ili obećanja nečeg nerealnog. Tko ne želi imati miran i kvalitetan odnos u obitelji? Vjerujem da ne postoji netko takav. Na svojim primjerima pokazat ću vam kako.


Ako imate kakvih pitanja nakon ovog teksta, ili želite pričati sa mnom o svojem putu, slobodno se javite.
 

  • Clarisse:

    Poštovana Jasmina, hvala na spremnosti da djelić svog privatnog života podijelite s nama čitateljima. Majka sam malene djevojčice i vaša će mi iskustva sigurno biti od koristi. Očekujem nove tekstove i u njima smjernice za kvalitetniji i održiv odnos roditelja i djece. 😀

Još iz bloga Realno roditeljstvo