Blogosfera Globalni semafor

Ernst Nolte ili nastavak europskog građanskog rata

Ratovi u kojem najviše stradaju obični ljudi koje Enzo Traverso u djelu „Fire and Blood“ kritičar Nolteovih teza, smješta unutar „sivih zona“, pojedinaca bez ideologija i koje čine većinu europskog pučanstva.
Objava 19. prosinca 2018. 2 komentara 1043 prikaza
Ernst Nolte
Ernst Nolte
Ernst Nolte

U jednom članku poznatog francuskog književnika i novinara Jean Sevilla «Treba li spaliti Ersnt Noltea?» ( le Figaro magazine ,2008.), aludirajući na protu-revizionističku liberalno-lijevičarsku histeriju u europskim medijskim i akademskim krugovima, pokazuje kako Nolteova teza o međuovisnosti i analogiji komunizma, fašizma i nacizma uznemiruje ponjaviše nostalgičare oktobarske revolucije i 68-osmarske bivše maoiste, reciklirane u današnje liberale, ali i korelativno liberalno-lijevi globalistički establišment koji vidi u svakom pokušaju legitimne povijesne revizije prvog i drugog svjetskog rata jedan oblik neoprostive znanstvene ali i ideološke hereze.

U tekstu «Un passé qui ne veut pas passer - prošlost koja ne želi proći» objavljenom 1986. u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung Nolte, kojeg napada sam J. Habermas, nastoji pojasniti svoju tezu iz knjige « Europski građanski rat 1917-1945", Nacionalsocijalizam i boljševizam- Nolte objašnjava «kauzalni čvor» bliskosti između nacional-socijalizma i lenjinističkog boljševizma koji su kao međuovisni totalitarizmi moderne abolirali svaku distancu između teorije-ideologije i djela-prakse, između huškačke propagande i njene praktične primjene kroz istrebljenje Židova, a za vrijeme staljinizma, kroz istrebljenje „klasnog neprijatelja“, kulaka i drugih nepoželjnih «građanskih neprijatelja». Taj kauzalni čvor povijesničar Stephane Courtois raščlanjuje kao prijelaz na «utemeljiteljski akt masovnog zločina».

Kasnije će Francois Furet identificirati Nolteov «kauzalni čvor» između komunizma i fašizma upravo za vrijeme prvog svjetskog rata i u samoj krizi liberalne parlamentarne demokracije u Njemačkoj i Italiji koja zbog nestabilnosti i neučinkovitosti snosi veliku odgovornost za nastanak totalitarnih pokreta. Nolteova teza danas ne izaziva više toliko negodavanja i protesta, a posebno nakon pada Berlinskog zida kada anti-totalitarna kritika koja svrstava nacional-socijalizam, fašizam i komunizam u kategoriju totalitarnih idelogija moderniteta, na jedan način postaje legitimacijski diksurs globalne hegemonije liberalne tržišne demokracije.

Nolte smatra kako europski građanski rat obuhvaća ono što bi E. J. Hobsbawm nazavao «dugim 19. stoljećem» ili „dobom ekstrema“ koje obuhvaća međueuropske konflikte prvoga i drugog svjestkog rata, a koje zapravo čine jedan te isti sukob sličan onome u bratoubilačkom Stogodišnjem ratu (1337. do 1453.). Nolte iznosi dugačku kronologiji takvih garađanskih europskih sukoba od ruskih pogroma iz 1903.-1907. pa sve do drugog svjetskog rata, rusko-finskog rata 1939.-1940 i grčkog građanskog rata 1944.-49., kako bi sumirao činjenicu da su u Europi razdoblja mira bila izutetak u prvoj polovici XX. stoljeća, te da su države često primjenjivale silu za rješavanje teritorijalnih sporova, dok su trajno bile prisutne pred-konfliktne i insurekcijske situacije, nepoštivanje međunarodnih ugovora kao i sukcesivni pokušaji državnih udara. Zanimljivo je i povezati današnji rusko-ukrajinski sukob pa i niz zamrznutih konflikata u istočnoj Europi i srednjoj Aziji s nepravednim mirovnim sporazumima iz Versaillskog ugovora krajem prvog svjetskog rata i Jaltskog poretka iz 1945.

Zanimljivo je i manje poznato stajalište Noltea glede suvremenih masovnih migracija i islamizma. U intervjuu iz 2015. kojeg je dao Markus Kerberu ( Ich bin kein Prophet / Je ne suis pas un prophète, Un entretien avec Ernst Nolte sur l’Islam et l’Europe, Préface de Dominique Bourel, Editions Europolis.), Nolte ističe „kako 99% migranata nisu islamisti i opasni ali da je dovoljno da se na milijun migranata infiltrira 1000 fanatika kako bi se dogodila radikalna islamizacija i destabilizacija Njemačke i Europe“. Nolte ističe kako je Zapad, koji se još uvijek ne želi suočiti s tim fenomenom, obuhvaćen „samoubilačkim tendencijama“. On ističe da će „Europsko društvo postupno i uskoro nestati u obliku tradicionalnog načina života, te da će tradicionalni brak zamijeniti privremena partnerstva, te da će rasti postotak europskih preobraćenja na islamsku vjeru, što je unazad nekoliko godina bilo nezamislivo“.

Nolteovu tezu o «europskom građanskom ratu» potvrđuju aktualnosti i trenutno stanje društvene i etničko-vjerske polarizacije između naroda i liberalnih globalnih oligarhija, nekontroliranih masovnih izvaneuropskih migracija, porasta islamističke terorističke prijetnje, koji bi mogli stvoriti povoljne uvjete za otvoreni europski sukob, s obzirom da nije riječ o uvoznom islamizmu već o europskom fenomenu, islamizmu druge ili treće generacije migranata. Naravno, Nolte ne gleda na te fenomene kao slučajne i sui gereneris pojave već kao izravne ili neizravne posljedice anglo-američke svjetske hegemonije koja od kraja 19.stoljeća nastoji onemogućiti svaki oblik europskog geopolitičkog kontinentalnog jedinstva i neovisnosti.

I ako je Nolte povezivao cionizam u potrazi za « vitalnim prostorom » za židovski narod sa islamizmom kao reakcija pogotovo nakon 1948. godine ( i na taj je način bio suočen sa optužbama za antisemitizam), on pred sam kraj života, upozorava na opasnost širenja islamizma na području Europe. Nolte također prepoznaje slabost parlamentarizma i liberalizma, koji prema Carl Schmittu negira svaki oblik decizionizma i neutralizira političku sferu podvrgavajući sve ekonomiji i tržištu (koji je kao politička teorija moderne prethodio fašizmu i komunizmu kao dvijema glavnim matricama totalitarizma moderniteta), danas poprima oblike novog globalnog softpowerskog, tržišnog, kulturlno-civilizacijog planetarnog totalitarizma, o kojem govori John Hobson u "The Eurocentric Conception of World Politics".

Taj treći totalitarizam sa svojim globalističkim neoliberalnim kapitalističkim tržišnim fundamentalizmom, kojemu se suprotstavlja, kao reakcija, politički islamizam u obliku globalne političke religije, mogao bi otvoriti novo europsko bojište za nastavak dugog slijeda europskih građanskih ratova. Ratovi u kojem najviše stradaju obični ljudi koje Enzo Traverso u djelu „Fire and Blood“ kritičar Nolteovih teza, smješta unutar „sivih zona“, pojedinaca bez ideologija i koje čine većinu europskog pučanstva.

 

  • Avatar Slavonija87
    Slavonija87:

    Taj sukob još traje, paradigma se nije iscrpila još jedan veliki obračun slijedi unutar europskih društava

  • mile b.:

    G. Vujiću, kad već nudite svoje uradke za objavu, bio bi red da prije toga zatražite pomoć lektora. Tekstovi su Vam jezično katastrofalni, dakle, nepismeni.