Naslovnica Globalni semafor

Tko su hipsteri? Kontra-kultura u službi kapitalizma

Objava 12. rujna 2016. 2 komentara 5951 prikaza
hipsteri
hipsteri
hipsteri

Imali smo boboe (bobo: buržujski boemi), na istoku kolibre (liberalni komunisti), a sada imamo hipstere kao novo paradigmatično pomodarsko urbano pleme. Riječ je o liberalnom bohemu koji se oblači po uzoru na drvosječe s dotjeranim bradama, tetovažama i kariranim košuljama, konzumira makrobiotiku, sluša indie glazbu, i kombiniraju alternatvni stil života s businessom. Naizgled ležerni, nemarni, prljavi s neurednom frizurom , a zapravo je svaka dlaka brkova ili kose na svom mjestu. Kada susretnemo hipstera postavlja se pitanje da li je to wehabija iz Manjače, altermondijalist, urbani dandy, drvosječa s kariranim hlačama ili neo-ruralni beach boys u kasnoj fazi? U hipster priručniku «The Hipster Handbook» Robert Lanhama pronalazimo sve vanjske znakove pripadnosti hipster kulturi: Beatles frizura, vintage i second hand odjeća, woody allenske naočale, minuciozno izrezbarena beatnik brada ili brkovi «fin de siecle», uske niskopadajuće hlače.

Njihov način života i stilski kod nadilazi urbane četvrti iz kojih su se počeli množiti (3. okrug Pariza, Brooklyn u New Yorku, Shoreditch Kreuzberg i Prenzlauer Berg u Berlinu, Södermalm u Stockholmu), kako bi se nastanili u skupocjenim četvrtima Pariza, Londona, i New Yorka. Izvorno su živjeli po siromašnim kvartovima njujorške periferije, a danas postaju ne samo modni trend već i društveni fenomen. Riječ hipster nastaje u jazz krugovima 40-tih godina i opisuje antikonformističku i avangardističku mladež (hip znači priključen), a današnji su hipsteri poduzetnici koji razvijaju mikro-businesse, primjerice prirodnu zdravu hranu (Natural Kale Chips,Fishs Eddy, Coral and Tusk) ili radnu odjeću Save Khaki stil «groznice zlata». Hipsteri su pristaše bio-hrane, ali i novih tehnologija, a razlikuju se od klasičnog modela američkog sna i materijalnog uspjeha. Riječ i hipster stil popularizira 40.-tih godina pijanist hot jazza Harry Gibson u albumu Boogie Woogie In Blue (1944). Tada je hipster stil zapadnjački međukulturalni žanr koji spaja crne, bijele i latino subkulture, što se očituje kroz nošenje «zoot suita» ekstravagantnih odjela i «francusku modu zazou» krajem 1930. Urbana figura hipstera već je pripadala beat generaciji, a Jack Kerouac govori o hipsterima iz 40.-tih kao odrazu nomadske Amerike koja autostopira i luta. Norman Mailer upotrebljava riječ hipster za američke egzistencijaliste u djelu «White negro». Frank Tiro ističe kako je hipster bio na simboličnoj razini u drugom svjetskom ratu pandan dadaista u prvom svjetskom ratu.

Hipster kultura priznaje i prihvaća pravila neoliberalnog tržišta i profita i privlači sve društvene slojeve. Kao globalni trgovački i sociološki fenomen, hipster kultura nameće nove norme i kodekse unutar urbanih sredina. Hipsteri su nasljednici golden boysa iz 90.tih, ali nastoje izražavati popularni svjetonazor bez suviše statusne, te su bicikli i kvartovska kultura capuccina zamijenili skupa sportska auta i bling bling modu iz 80-tih. Naravno pljuju po korporacijama i kapitalizmu ali su ovisni o kulturnoj i modnoj industriji, o zadnjem modelu iPoda, kulturi kauča i « binge watching » ( neprestano gledanje TV serija), a zapravo su odraz proširenog narcizma, ravnodušnosti i egoizma današnjih generacija.

U knjizi The Flat White Economy, M. McWilliams analizira fenomen mladog hipster poduzetnika kao ključni mehanizam nove globalne ekonomije. Kritički glasovi ističu kako se taj kult proračunatog i pomodarskog individualizma postupno pretvorio u obrnuti konformizam, dok je hipster kultura proizvela način života koji više nalikuje na globalnu uniformazicaju nego na potragu lokalne autentičnosti. Mnogi zamjeraju hipsterima koji su doslovno kolonizirali pučke četvrte Pariza, Londona da su uzrokovali porast cijena nekretnina zbog fenomena “gentrifikacije”. Drugi pak ističu kako hipsteri potiču urbanu getoizaciju i na jedan način dovode u opasnost svaki oblik autentičnog kvartovskog života. U zadnje je vrijeme, s obzirom na islamističke atentate, proširenu paranoju i islamofobiju, čak opasno javno se izlagati kao hipster, a u rujnu 2015. jedan je pariški student iz 10. arrondissementa uhićen zbog velike hipsterske brade, jer ga je prijavila susjeda misleći da je džihadist.

Neki predviđaju kraj banaliziranog fenomena hipstera koji već ima novog nasljednika u obliku „Yucciea“ tzv.Young Urban Creative“, jedne nove urbane tribalne vrste koja je mutirala iz Y generacije rođene između 80.-tih i 2000. koja kombinira urbani komoditet s nastavkom mladenačkih utopija. Ono što je razlikuje od generacije yuppies (young urban professional) često povezivane s figurom ciničnog golden boya, je njihova kreativna dimenzija jer teže društvenom priznanju zbog njihove kreativnosti. Yucciesi su naravno djeca interneta a često su povezani s internet i higt tech ekonomijom, konzultanti u Instagram kampanjama, brogrammeri (zajednica programera) koji koriste Uber, kreatori koncepta novih eko naočala od bambusa itd. Njihova su područja održivi marketing, društvene mreže, lokalna trgovina i potiču jednu vrstu obnovljive podzemne urbane ekonomije i novog urbanog obrta. Glavni je cilj postići savršenu ravnotežu između osobne realizacije, kreativnosti i profita.

Po mišljenju sociologa Elizabeth Nolan Brown, „yuccie“ predstavlja kapitalističkog freelancera kojeg inspirira kontra-kultura, dok Richard Barbroo ističe da je riječ o miksu između ideala kontra-kulture i poduzetničkog duha Sillicon Valleya. Neki već govore o nastanku novog «indie kapitalizma» koji kombinira mikro-obrte i mikro-poduzeća, limitiranih izdanja, nove načine potrošnje i proizvodnje, humanizam i ekologiju s kapitalizmom, novu ekonomiju koja je na djelu kod zajednice hipstera u radionicama Mile Enda Brooklyna. Hipsteri vješto rekuperiraju i komercijaliziraju određene subverzivne, kontra-kulturne slogane i političku kulture ljevice pa nije čudo da su 2009. komercijalizirali novu marku odjeće «Pariška komuna» što je izazvalo bijes anarhističkih grupa i radikalne ljevice koji su javno protestirali protiv pretvaranja naslijeđe francuske komune iz 1871. kao pobune radnika protiv buržoazije, u marketinški proizvod. Hipsteromanija koja zahvaća urbane sredine diljem svijeta od 2000. nadalje zapravo se pretvorila, kako neki kritičari ističu, u civilizirani marketinški fenomen i strategiju. Na tragu teze Rob Horninga (« The Death of the Hipsters » članak iz 2009. u Pop Matters) hipsterizam je pokret koji se savršeno uklapa unutar postmodernističke i tržišne logike vintagea, ironije i pastiša, ali i tržišta i profita ostvarenih pod celofanom kontra-kulture i kreativne subverzije. Hipster pokret postaje marketinški civilizirani stereotipizirani proizvod sa novom strategija mrežnog marketinga – kroz razne društvene mreže, sajtove, blogove, klubove, nalik na masovni marketinški eksperiment. Na taj način hipsterska kultura je nezaobilazni sastavni dio što Pierre Bourdieu naziva “kulturni kapital” društvene dominacije i “business culture” kojeg Thomas Franck uklapa unutar nove kategorije hip-konzumerizma (The Conquest of Cool: Business Culture, Counterculture, and the Rise of Hip Consumerism).

I ako se hipster generacije deklarira apolitična, ne može izbjeći lijevo-liberalno naslijeđe '68. ali s pragmatičnim pristupom tržišnom kapitalizmu. Unatoč tome što se trude biti eko-svjesni hipsteri su postali generacijski mutirani GMO kulturni proizvod nešto između lijeve post-'68. kontra-kulture i tržišnog postmodernog pragmatizma. Hipsteri zaista pretendiraju na tihu revoluciju bez oružja, revoluciju kreativnosti koje nastoji pomiriti tržišni kapitalizam s ekologijom. Nasljednici su revolucije '68. i Yuppies generacije, a izmisli su hibridni model kreativnog poduzetništva promovirajući jednu vrstu kapitalizma s humanim likom koji ne traži prvenstveno profit već i ostvarivanje snova. Hipsterska mikro-ekonomija nastoji individualizirati želje te je na jedan način odraz kasnog kapitalizma i suvremenog društva zabave. Gilles Lipovetsky u djelu «Paradoksalna sreća», ističe kako danas nastaje carstvo hiper-potrošača koji očekuju da se zadovolji njihove najspecifičnije želje, kao odraz hiper-individualizacije potrošnje i želja koje implicira hiper-individualizaciju ponude. Tako su primjerice nastali hipsterski alternativni poslovni i komercijalni projekti food trucksa poput žitnih barova Cereal Killer Cafe u Londonu braće Keerya ili odjeće Picture Organic Clothing s recikliranim materijalom.

I nakon hipstera, yucciesa ,vjerojatno će se pojaviti i druga pomodarska urbana plemena kako bi se održala fikcija neovisne alternative i kontra-sub-kulture, koja počiva na društvenoj obmani i u krajnosti na individualnoj samoobmani. Već odavno je kapitalizam napustio Fordovski , paternalistički i post-industrijski model upravljanja, a danas vješto primjenjuje lijevo-liberalni ( nekada subverzivni) kulturološki i društveni diskurs emancipacije, hiper-individualizma, permisivnosti i hedonizma kao novi oblik tržišne eksploatacije i manipulacije ( na taj je način i rekuperirao i komercijalizirao hippie, punk i druge kontra-kulture). U tom smislu, je suvremeni kasni kapitalizam je prepoznao simboličku moć mladenačkog bunta i snagu utopije kontra-kulture, pa ni je ni čudo da su „paradigme želje“ i „paradigme kreativnosti“ postale glavne poluge strategija tržišnog zavođenja unutar hip-konzumerizma, kao nuspojava Schumpeterove teze o „kreativnoj destrukciju“ putem koje se je kapitalizam neprestano obnavlja i opstaje.

  • Deleted user:

    Jedni druge kopiraju, oblače se isto, jedu isto, slušaju isto, češljaju se isto, čak su im i tetovaže uvijek istih motiva. Pohode iste festivale, druže se sami sa sobom, sve ostalo im je ispod časti.. Sve u svemu, grupa umišljenih ... prikaži još! snobova sa individualnošću kao nepoznanicom.

  • Avatar andriya
    andriya:

    nevrjerujem de se hipster mode moze primijenti na Paris , osim u strogo izvdojenim homoseksulanim kvartu "Marais" , prikljucen , ili na francukom , branché , les gens branchés , su jednostavno ljudi koji u odnosu na bilo koje godine ... prikaži još!ine , imaju "prolaz" na svim nivoima , bilo da je zaluditi klinku od dvadeset dvije godine , ili znati otvoriti butique koji je daje nesto novo , nisu kratiki nu u cemu ni u intelektualnom smislu , ni u financijkom , ni u slobodi misljenjan , odnosno ni prvareni medijskom manipulaciom , sto bi se rekolo znaju zasto ce sledici presjednik biti taj ili taj , ili zasto se vodi rati u siriji , ili sta je pozadina evropske integracije . ovako opisano brashirani su marginalni tipovi , medjutim oni to nisu, brachirani tipovi su prepoznatljivi jer su jednostvano u toku sa vremenom , ako bi trebala da im se da jedna crta u karakteru moglo bi se reci koji su nepodlozni manipuliranju , vide bolje od onih koji pokusavaju da nametnu svoje misljenje ili da ih manipuliraju u bilo kom smislu. ti vasi hipsteru gospodine Juricu su vise promaseni tipovi , sitne burzoazije koje ima tatu i mamu ko oslonac i .ebu se sami sa sobom , i velike klubove ne ulaze ni sa pozivnicom , nego su suffisants , dovoljni sami sebi , umisljeni koji je uvjek bilo ali na svu srecu po njih nisu svorc je su naklate na tudja ledja ... jena modernija verzija hype pokreta ,

Message