Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Globalni semafor

Zeev Sternhell (in memoriam 1935- 2020), povijesničar revolucionarne desnice

Međunarodno poznati izraelski politolog i povijesničar, osnivač izraelskog mirovnog pokreta (Shalom Akhchav)
Objava 25. lipnja 2020. 0 komentara 377 prikaza
Zeev Sternhell
Zeev Sternhell
Zeev Sternhell

22. lipnja 2020. je preminuo u Jeruzalemu Zeev Sternhell, akademik poljskog podrijetla, međunarodno poznati izraelski politolog i povijesničar, osnivač izraelskog mirovnog pokreta (Shalom Akhchav), poznati zagovornik političkih prava palestinaca i protivnik ultranacionalističke izraelske politike i daljnje izraelske kolonizacije.

Zeev Sternhell je bio 25. rujna 2008. godine, i meta eksplozivnog napada od strane ultranacionalističkih izraelskih snaga povodom kojeg je lakše ozlijeđen. Pored poznatih povijesničara koji su se bavili sa fenomenologijom fašizma, poput Michel Winock, John L. Stanley, Ernst Nolte, Shlomo Sand, Emilio Gentile, Willy Gianinazzi ili Pierre Milza – i koji su često i kritizirali njegov pristup glede francuskog fašizma, Sternhell ostaje neosporovi autoritet po pitanju povijesti ideja i geneze europskog a posebno revolucionarnog modela fašizma, čije korijene on smještava u Francuskoj krajem 19.stoljeća. Stanley Payne, ističe u tom smjeru da je "Zeev Sternhell uvjerljivo pokazao da se gotovo sve ideje fašizma pojavljuju u Francuskoj, a George L. Mosse u „Fašističkoj revoluciji“ napominje da su „ postojali proto-nacional-socijalistički pokreti u Francuskoj koji su okupljali bivše čelnike Pariške komune s Jakobinskom tradicijom, ali i neke dobronamjerne anarhiste i buržoaske elemente“.

Brojni su povijesničari smatrali da Sternhell površno i neselektivno povezivao poneke ličnosti poput Mauricea Barrèsa, Charlesa Maurrasa, čak i Emmanuela Mouniera, s fašističkim pokretom. Emilio Gentile tvrdio je da govoriti o fašizmu izvan fašističkog talijanskog režima ili stranke ostaje problematično, a izuzev posljednji mjeseci Vichyjevog režima ili ponekih manjinskih strujanja poput pokreta „ Francizam“ ( pokret revolucionarne akcije Marcela Bucarda), ili pokreta„ Faisceau“ od Georges Valois ( kao prvi fašistički pokret koji nije talijanski), Francuska nikad nije poznavala fašistički režim ili stranku.

 

Zeev Stenhell je zaslužan za uočavanje „anti-prosvjetiteljske tradicije„u djelu „The Anti-Enlightenment Tradition“, koja je bila iskonski inkubator raznih europskih nacionalističkih, konzervativnih, protu-revolucionarnih ali i fašističkih stremljenja. Sternhell pokazuje kako suvremene univerzalne vrijednosti koje proizlaze iz „Francsuko-Kantovskog „ prosvjetiteljstva iz 18.stoljeća ne nastaju iz spontane generacije, i dokazuje kako paraleno s tom tradicijom, i tijekom posljednjih dvjesto godina je izgrađena još jedna tradicija - još jedna antimoderna modernost. Sternhell stavlja naglasak na međusobno prožimanje raznih konzervativnih književnika i djela H. Taine , Burkeu i Carlyleu, Meineckea, Vicoa, J. de Maistre, koji će snažno utjecati i na doktrina integralnog nacionalizma C. Maurrasa, i revolucionarnog sindikalizma Georges Sorela, dok Spenglerov koncept „civilizacijske nepropusnosti“ utjecati će na Herderovo mišljenje. Isaiah Berlin kasnije osvrnuvši se na Vicoa i Herdera, također će kritizirati će francusko prosvjetiteljstvo. Idejna stremljenja koji pripadaju anti-prosvjetiteljstvu ( kojeg je izvorno Friederich Nietzsche indentificirao ) čine antiracionalnu perspektivu koja odbacuje načela prirodnog prava i prava čovjeka. Sternhell tvrdi da se tradicija anti-prosvjetiteljstva odvojeno razvijala i sazrijevala od liberalnog prosvjetiteljstva. Po njemu su J. G. Herder i Edmund Burke glavni utemeljitelji anti-prosvjetiteljstva koji je zadirao u radikalnu kritiku temelja modernog liberalizma, pridonoseći razvoju modernog fašizma, koji je kulminirao u europskim totalitarnim eksperimentima i povijesnim katastrofama dvadesetog stoljeća.

Veliki je Sternhellov doprinos za istraživanje razumijevanje geneze i razvoju tzv. „revolucionarne desnice „( u djelu „Revolucionarna desnica 1885-19914„). Sternhellova teza u tom smislu, potkopava predrasude tadašnje službene historiografije koja je počivala na tezi da je od Francuske revolucije pa nadalje, Francuska prigrlila tri politička režima: Orleanizam (od Louis-Philippe do Valéry Giscard d'Estaing), Bonapartizam ( od Napoleon III do generala Charles de Gaullea) i kontra-revolucija ( od Joseph de Maistre do suvremene krajnje desnice), te da je na taj način Francuska izbjegla i ostala navodno imuna od fašističke kontaminacije.

Sternhell dokazuje, naprotiv, da Francuska ne samo da nije izbjegla fašističku kontaminaciju (koja se se oblikuje u tridesetim godinama i unutar određenih skupinama Vichyja), već da je ona bila u središtu izgradnje i sedimentacije fašističke ideologije. Od 1885. do 1914. godine , teoretičari revolucionarne desnice - koja nije bila klasična tradicionalna kontrarevolucionarna desnica - postavili su antropološke temelje rasizma, formulirali organsku povezanost kapitala i rada, formulirali i oblikovali antidemokratski režim na temelju legitimiteta i autoriteta kulta ličnosti i vođe, pozivali se na Jüngerovu „totalnu mobilizaciju“ i energiju mase ( Sorelova paradigma „opći štrajk), mitova, futurističkih narativa-slika koji su trebala nadmašiti europski prosvjetiteljski nihilizam.

Po njegovom mišljenju, revolucionarni sindikalizam Georges Sorela i krug Proudhon su zapravo na izvorištu ideološkog korpusa fašizma. Od 1885. godine, ideološko konvergiranje između jednog djela nacionalističke desnice i lijevice na temu „anti-parlamentarizma“ će iznjedriti kroz matricu bulanžizma (politički pokret u Francuskoj (1885—1889), progresivno sazrijevanje „fašističke sinteze“. Riječ je o revolucionarnoj desnici koja odbacuje ujedno liberalizam i marksizam, i koja će nastojati ih zamjeniti sa ideologijom „trećeg puta“, nacionalizma i organskog socijalizma Proudhonovog i Sorelov tipa.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.