Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kategorički imperativno

Hiperprodukcija prava na slobodno mišljenje

Razvoj društvenih mreža stvorio se hiperprodukciju prava na slobodno mišljenje... No, je li i koliko je mišljenje slobodno?
Objava 05. srpnja 2021. 1 komentara 184 prikaza
Photo: Yui Mok/PA Images/PIXSELL
Photo: Yui Mok/PA Images/PIXSELL
Utjecaj društvenih mreža

Mnogi već na prvu reagiraju i spremni su se potući za tu slobodu... Društvene mreže su svojevrsni test osobnog odlučivanja ili bolje rečeno: neposredne demokracije. Do nedavno sam bio veliki pobornik da "narod" odlučuje o većini bitnih društvenih pitanja. No ova događanja oko korone su me totalno razuvjerila da je tako nešto moguće.

Jer, sloboda mišljenja zapravo ne postoji. Ona bi bila kaos svega što ljudima padne na pamet... Ono što postoji je odgovornost mišljenja, odgovornost za sve sto kažemo. I čim mišljenju damo atribut odgovornosti, kreće nužni samokorektiv.

Mnogi često spominju "pravo", pa svi jamraju da imaju pravo na ovo ili ono... No pravo zapravo ne postoji. Pravo je tek imaginarno ako ne postoji odgovornost ili obveza nekog tko će to pravo ostvariti. Tako su "ljudska prava" tek mrtvo slovo na papiru, ako ne postoji ljudska odgovornost i obveza (svako pravo treba imati nekog tko je odgovoran za ostvarivanje tog prava). Pravo je općenito, a odgovornost i obveza su uvijek adresirane. 

Zatim: mišljenje može biti potpuno logično, no istovremeno može biti potpuno netočno, ako za argumentiranje upotrebljava netočne, nepotpune ili neprovjerene činjenice. Ono: slušatelj je nešto čuo ili čitatelj pročitao i onda temeljem toga krene zaključivati kao da je to sto je čuo ili pročitao apsolutna istina. Ako još "taj netko" tko je to izjavio ima akademsku titulu, eto problema...

Nitko ne valorizira temeljem čega taj čovjek to govori, već se poput skrušenih vjernika mnogi napiju te "istine". Da bi nešto bila istina, treba biti plod znanstvenog istraživanja a ne mišljenja. Od akademski obrazovanih ljudi bi trebali očekivati odgovorno razmišljanje bazirano na znanstvenim istinama.

Na kraju, postoji i "kredibilitet". On se teško stegne, a brzo gubi. Tako i atribut "znanstvenika" ne znači puno ako dotični ne njeguje vlastiti kredibilitet i vjerodostojnost. Često sam znao poslušati neke poznate hrvatske liječnike - antivaksere. U principu, vijesti akceptiram neutralno, nit previše vjerujući, nit ne vjerujući. Tako sam i govor jednog od njih, kad je govorio o cjepivu slušao neutralno. Taj čovjek je izjavio nešto poput: "prva doza cjepiva će potaknuti stvaranje imuniteta organizma. No druga doza će potaknuti odbacivanje vlastitih stanica..."

Vjernik sam i ne krijem to. No, vjerujem i u znanost. Zbog takve izjave "našeg poznatog znanstvenika - antivaksera", odlučio sam ne cijepiti među prvima, početkom ove godine, iako sam na prioritetno cijepljenje temeljem svojih dijagnoza imao pravo. Odlučio sam pričekati da vidim hoće li se zaista nakon druge doze dogoditi sto "striček doktor antivakser" govori. No nije se događalo...

Mislio sam da će antivakserska zajednica sad odbaciti takvog "mislioca" kao nevjerodostojnog. No prevario sam se. Nije u pitanju logika, već vjera... Ljudi su puki sljedbenici koji dotičnom vjeruju. Time je njihovo mišljenje postalo vjerom a ne objektivnom istinom.

To vam je onaj slučaj kad neki "mesija" prorekne da će biti smak svijeta na neki dan. Jasno mi je da ima labilnih ljudi koji će mu povjerovati. No nije mi jasno gdje im je logika kad vjeruju nekom tko ih je načisto prevario, jer smaka svijeta na taj dan bilo nije!?

Zato odričem ikome, pa i sebi samome, pravo na slobodno mišljenje. Slobodno mišljenje ne postoji. Postoji samo odgovorno mišljenje i odgovorno odlučivanje temeljeno na nepobitnim činjenicama a ne na "mišljenju" nekih drugih, ma kakve oni akademske titule imali.

Zato mi, kao društvo, nismo sposobni na neposrednu demokraciju. Ova korona to najbolje pokazuje. Zbog te nesposobnosti na racionalno ali i odgovorno mišljenje, društvu trebaju "vođe" jer nije doraslo odgovornom mišljenju i odgovornom odlučivanju...

I još nešto za kraj. Mišljenje nije pupčana vrpca kojom smo do kraja života vezani. Vjerodostojnost svake osobe ogleda se u činjenici da će promijeniti mišljenje ako za to dobije valjane argumente.

Tako je i "promjena mišljenja" zapravo vrlo poželjna ljudska osobina.

Slobodno promijenite mišljenje... 

  • jorgen:

    "Zbog te nesposobnosti na racionalno ali i odgovorno mišljenje, društvu trebaju "vođe" jer nije doraslo odgovornom mišljenju i odgovornom odlučivanju." - tko odlučuje o tome kada su "vođe" u pravu a kada ne? Nemamo li punu povijest "vođa" koje su ... prikaži još! zlorabile svoj položaj? Kako možemo znati, s vremenskim odmakom, da odluke nedemokratskih stožera i društvenih 'elita' se neće pokazati malignima kao i bezbroj puta do sada, čemu svjedoče praktički svi narodi i sve države ovoga svijeta? Ako se ovako ponašaju u slučaju virusa kojeg preživi 99% ljudske populacije - na što bi tek trebali biti spremni u slučaju ozbiljnijih ugroza?