Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kategorički imperativno

Od trulih drva teško je neki plamen očekivati

Priznati prekršaj, dug, počinjenu štetu je pola riješenog problema. To je konzekventnost. Naručenu rundu treba platiti onaj koji je pozvao.
Objava 05. prosinca 2020. 1 komentara 963 prikaza
FOTO: Patrik Macek Arhiva Večernji list
FOTO: Patrik Macek Arhiva Večernji list
Radarska kontrola

Davne 1993. godine me zaustavila policija. Ravna cesta, tri trake, vozio sam 120 km/h. Nisam znao da je mjesec dana prije ta prometnica dobila smiješno ograničenje brzine na 50 km/h. Hej, tri trake...

Uglavnom, taj dan je bila racija i jako puno ljudi su zaustavili. Kazna se nije mogla odmah platiti jer je prekoračenje bilo preveliko... Nakon pola godine sam dobio poziv na Prekršajni sud u blizini Ekonomskog faksa u Zagrebu. Spremio sam se i otišao tada prvi puta u životu na sud kao okrivljenik. Rekoh: Hajde da i to vidimo...

Došao sam skoro pola sata ranije... Obično kasnim, ali na sud ne smiješ kasniti, pa sam krenuo puno ranije. Sjednem u praznu čekaonicu pred vratima sobe/sudnice gdje sam pozvan...

Sjedio sam petnaest minuta, nit tko ulazi, nit tko izlazi... Sjedim dalje, kad izađe jedna mlađa gospođa i ode negdje i za pet minuta se vrati.

Pita me:

"Što vi tu čekate?"

"Pozvan sam gospođo na sud u to i to vrijeme, ta i ta soba... Nije li to ovdje?"

"Ma je, ali... vi ste danas prvi koji se odazvao pozivu... Zato sam zbunjena... Obično svi nađu neki razlog da ne dođu kako bi pokušali dosegnuti zastaru..."

Koliko sam tek ja bio zbunjen tim riječima... Mislim si: jesam blesav sto sam došao! Za sekundu me pozove da uđem... Sjednem na stolicu za "teškog kriminalca"... Tada shvatih da je mlađa gospođa zapravo sutkinja... Stavi naočale, vjerojatno bez dioptrije, ali zbog dojma ozbiljnosti i krene ceremonija...

Pročita mi zapisnik policajca i upita:

"Imate li što izjaviti na ovaj zapisnik?"

"Draga gospođo, ja tog policajca ne poznajem osobno a ni on mene. Vozio sam tog dana tom relacijom kao i uvijek - po osjećaju primjerenosti brzine toj cesti. Jest da na papiru to izgleda kao veliko prekoračenje, ali na tri ravne trake u jednom smjeru, na mjestu gdje nema pješaka, to i nije prevelika brzina... Žurio sam se, jer sam bio pozvan da riješim neki kvar na računalu u nekoj firmi... Ne vjerujem da bi mi policajac napisao veću brzinu nego što sam vozio."

Na to ona kaže nekim čudnim tonom: "Vi dakle ne sporite zapisnik? Ne tražite da pozovem policajca na sud?"

"Nema razloga... bilo kako bilo, ja sam vozio toliko. To što je nedavno stavljen znak ograničenja sam previdio... No, molim Vas, ma koliko sam kriv, ne uzimajte mi vozačku dozvolu, jer ću morati ili zatvoriti firmu ili voziti bez dozvole. Meni auto za posao jednostavno treba... Ne mogu zaraditi plaću bez auta!"

Gleda ta mlada sutkinja mene, vrti glavom, črčka nešto bez veze na papiru: "Znate gospodine, vi ste danas prvi koji se je na poziv odazvao. I vjerojatno jedini... Vi ćete mi danas popraviti statistiku riješenih predmeta... Ništa niste osporavali... S druge strane vas razumijem. I ja tuda često vozim... No, moram vas kazniti."

Uglavnom, krene ona službeno - u zapisnik: "Temeljem zakona .... članka... ..  ...... ..... ... kažnjavam vas sa šest mjeseci oduzimanja vozačke dozvole..."

"Ma molim Vas gospođo..." zavapim...

A ona će oštro: "Ne prekidajte me!" I nastavi: "Okrivljeniku je automobil sredstvo nužno za obavljanje djelatnosti od koje ostvaruje osobni dohodak... Temeljem AAA zakona članka XXX kazna je uvjetno na rok kušnje od dvije godine, u koje ne smijete biti kažnjeni za prekoračenje brzine."

Uglavnom, bio sam sretan do neba i rukovao se s njom. Kaze ona: "Nije uobičajeno rukovanje, no neka..."

Dakle, ovakav kakvog me čitate takav sam i uživo... Možda bi ponekad prošao bolje da nisam takav, no "ne moren kontra sebe..." Ako sam, slikovito: "naručio rundu, onda znam da je moram platiti". To je konzekventnost... No zanimljivo je to. Kad priznaš prekršaj ili štetu ili kvar ili dug, stvari se odjednom krenu rješavati i problem nestane... Nestane tereta...

Eto, tada mlada sutkinja danas je vrlo poznata u javnosti... I dalje u njoj vidim tu iskru pozitive kad se pojavi na malim ekranima... Nažalost, samo iskru, jer "od trulih drva (sustava) se teško može neki plamen očekivati..."