Blogosfera Konceptualna kirurgija

Hrvatska je pretila i anti-športska nacija

Objava 27. svibnja 2015. 10 komentara 713 prikaza
Mali hokejaši prezentiraju šport na Kvaternikovom trgu u Zagrebu na Svjetski dan športa 2015. godine (Foto: autor bloga)
Mali hokejaši prezentiraju šport na Kvaternikovom trgu u Zagrebu na Svjetski dan športa 2015. godine (Foto: autor bloga)
Mali hokejaši prezentiraju šport na Kvaternikovom trgu u Zagrebu na Svjetski dan športa 2015. godine (Foto: autor bloga)

Danas, 27. svibnja, slavi se svjetski dan športa. U nekoliko dana su se među vijestima pojavile tri koje nemaju neposredne sveze, ali u slučaju državljana RH imaju i po mom sudu pokazuju kako je Hrvatska zaista pretila i anti-športska nacija i to nasuprot prividu koji stvaraju športski uspjesi hrvatskih profesionalnih športaša.

Prva je vijest o tome kako su Hrvati u europskom vrhu po pretilosti. Pretilost je najizraženija između 15. i 35. godine starosti, no to i nije neka vijest jer je tako već godinama (http://www.24sata.hr/zdravlje/cak-56-odraslih-hrvata-ima-prekomjernu-tezinu-ili-je-pretila-377281). Zašto smo pretili? Liječnici nam sugeriraju kako je na djelu više čimbenika koji djeluju sinergijski. Hrana je dostupna. Što je hrana dostupnija, to je jeftinija i istovremeno niže kakvoće. Hrana niže kakvoće, ali i općenito, sadrži višak kalorija, redovito se brzo jede i zbog toga se ne stigne postići osjećaj sitosti, nego se, što zvuči pomalo paradoksalno, njezinom brzom konzumacijom povećava apetit umjesto da se smanjuje. Posljednji i najvažniji čimbenik je taj da se uz te silne kalorije Hrvati premalo kreću.

Druga vijest je ona o kritikama novog Nacrta prijedloga Zakona o športu. Za isti se tvrdi kako je loš i nepovoljan za šport (http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/). Tako glasi poruka Hrvatskog sabora za sport od 26. svibnja 2015. Jedna od kritika jest da je amaterski šport potpuno zanemaren. Istini za pravo, stvar je dvojbena, športski govoreći. Naime, amateri u mnogim športovima, iako nisu profesionalci, ipak su nerijetko zaokupljeni športom koliko i profesionalci, a nerijetko ih od ovih dijeli samo plaća koju (ne)primaju. Rekreativno bavljenje je stoga puno bolji pojam, no niti to se ne spominje. U RH 90% športaša su amateri, a samo 10% su profesionalci. Sluti se kako su u pozadini politička „prepucavanja“, ali i interesi „krupnog kapitala“ u profesionalnom športu i to dakako u onim najbolje plaćenim u RH, među kojima je svakako nogomet.

Treća vijest je kako je švicarska policija danas ujutro, 27. svibnja 2015., uhitila više dužnosnika Fife, tj. članove izvršnog odbora. Među uhićenima nije Sepp Blatter predsjednik Fife koji se na skupštini u petak namjerava kandidirati za peti mandat. Inače, istraga se tiče korupcije članova izvršnog odbora kako bi glasovali za domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru (https://www.vecernji.hr/nogomet/zbog-sumnji-na-korupciju-uhiceni-celni-ljudi-fifa-e-1007561). A propos, vode se dvije paralelne istrage. Jednu vodi amerićanski FBI, a drugu švicarska policija, no nije poznato jesu li akcije međusobno koordinirane. Fifa na svojim međumrežnim dverima (internetskom portalu) izvješćuje kako u potpunosti podržava istrage i surađuje s vlastima i službama (http://www.fifa.com/).

Krenimo sad unatrag. Dakle, članovi najvišeg tijela svjetske organizacije najmasovnijeg, najrasprostranjenijeg i vjerojatno najprofitabilnijeg svjetskog športa uhvaćeni su u više milijuna vrijednim koruptivnim nedjelima, što je bez daljnjeg abnormalno ružan čin, neki bi kazali, u najljepšem športu na svijetu (koji to zaista i jest, vidi Krkač K. Filozofija nogometa, http://www.jesenski-turk.hr/?active=knjiga&book=65053). Nogomet, o kojem je riječ, odavno je prešao fazu profesionalizma i prešao u post-profesionalizam. Postao je medijski događaj par excellence, a tek drugotno sama nogometna igra. Sve se podređuje fenomenu nogometa, a skoro ništa samoj nogometnoj igri. Sve se podređuje profitu, a ništa igri. 

U tom svjetlu treba promatrati i pobjedu krupnog športskog kapitala u RH što je vidljivo s obzirom na sam nacrt spomenutog zakona i jalove kritike koje su mu upućene i koje su ostale potpuno neuvažene. Na koncu, športski amateri i rekreativci ostat će zakinuti ne samo za bilo kakav deklarativan status, nego i za svako pravo na ostvarivanje svojih prava.

Ovo nas vodi prvoj vijesti. Naime, mladi se doslovno prežderavaju u odnosu na to koliko se malo kreću. Parkovi, športski tereni, pa čak i legendarna osmoškolska i srednjoškolska igrališta zjape prazna i kroz tjedan i vikendima, a nekad se na istima satima čekalo na red da se može odigrati barem jedna brza utakmica. Pretilost mladih se možda čini najvećim problemom, ali ona će tek postati ozbiljna kad ti isti današnji pretili mladi dospiju u srednje godine i obole od svih mogućih kardiovaskularnih oboljenja. Na koncu će biti bolesniji od vlastitih roditelja. No ne treba očajavati, jer je u RH već neko vrijeme na djelu negativan prirodni prirast. Skoro sam zaboravio: sretan vam svjetski dan športa!

 

Ovaj tekst u znak zahvale posvećujem svojoj studentici (na FFDI-u), demonstratorici (na ZŠEM-u), lektorici svih mojih blogova objavljenih ovdje na Blogosferi i amaterskoj športašici Petri Eterović koja je danas magistrirala filozofiju. Bravo Petra! Za ovu priliku, prigodno, skladba Volim se gibat, gibat iz dugometražnog animiranog filma Madagascar.

  • Avatar SN
    SN:

    Sve ovo što se naveli, povezali jedno s drugim posljedica je načina života, vrijednosti koje su postale opće prihvaćene.Ovo me podsjetilo na jednu od dvije atomske bombe razarajuće moći, šifriranog naziva Fat Man. Hvala, i Vama sretan svjetski dan športa.

  • ProfesorGI:

    Povijest bu sve ocenila. A povist Hajduka je since 1911.

  • ProfesorGI:

    Hajduk živi vječno ! Kontra mraku, kontra sili ! Torcida 1950