Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Lustracija je isključivo gospodarsko pitanje

Objava 17. lipnja 2015. 6 komentara 506 prikaza
Lustracija ovdje i sad (prilagodio autor bloga).
Lustracija ovdje i sad (prilagodio autor bloga).
Lustracija ovdje i sad (prilagodio autor bloga).

Lustracija je lijep antički običaj pročišćenja (starorimski i starogrčki, a možda i novogrčki) tijekom kojeg su se žrtvovale svinje, ovce i bikovi kao simboli bogatstva i utoliko primjerene žrtve s ciljem pročišćenja kao bitno ekonomskog i duhovnog. Kakve to ima sveze sa sporom Manolić–Karamarko tek treba izvidjeti.

Simbolička važnost spora Manolić–Karamarko

Spor J. Manolića i T. Karamarka oko toga tko je što radio i gdje je u svemu tome bila Udba plijeni pažnju tuzemne javnosti. Spor ima dvije razine neposredne važnosti koje se nacije uopće ne tiču osim kao senzacije, jednu neposredne nevažnosti, ali i jednu razinu posredne važnosti.

(1) Spor je važan osobno jer zaista nije primjereno da se u CV-u javne osobe i/ili javnog službenika, pa čak i privatnog poduzetnika nalazi natuknica o članstvu, visokopozicioniranom i utjecajnom mjestu u komunističkoj partiji, ili tajnoj policiji totalitarnog režima. Neprimjereno je jer takav čovjek nema vjerodostojnost u demokratskom društvu.

(2) Spor je važan predizborno jer izgleda kao tipičan staljinistički pokušaj diskreditiranja političke konkurencije bez dokaznog materijala i uzročno-posljedične sveze. Iako, kakva je to knokurencija koja je prijatelju bila šef predizborne kampanje?

(3) No nacionalno govoreći, spor Manolić-Karamarko potpuno je nevažan. Za Hrvatsku je potpuno nevažno čime će taj spor rezultirati otprilike kao i čime bi rezultirala javna debata Milanović-Karamarko. Slično tome, kako je pojava Homo sapiens sapiensa Zemlji potpuno irelevantna, pa u tom svjetlu i izumiranje iste vrste, tako su i pojava i nestanak tog spora nevažni za Hrvatsku.

(4) Posredna važnost ovog spora sastoji se u tome što je za razliku od tvrdnje „Lustracija nije važna za gospodarstvo“ koju se prosipa po medijima i koju se ni sa čime ne dokazuje, tvrdnju „Lustracija jest važna za gospodarstvo“ rijetko se čuje iako njoj u prilog ima podosta dokaznog materijala za razliku od prve.

Pogrešno zaključivanje Sanje Modrić o slučaju Manolić–Karamarko i lustraciji

Nasuprot rečenom, spomenute četiri razine (1–4) spora često se, a slutim i namjerno, miješaju. Tako, primjerice, Sanja Modrić u Novom listu u kolumni „Pitanje Udbe je sasvim nevažno“ piše, tj. pita „Koga još briga je li Karamarko bio doušnik Udbe?“ i „Što itko dobiva?“. Ona dakako spominje i pitanje vjerodostojnosti političara i tu staje sa svojom analizom (http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Sanje-Modric/Pitanje-Udbe-je-sasvim-nevazno). Dakle, njezin način razmišljanja je jednostavan. Spor je važan na razini dnevne politike (2), na osobnoj razini (1), ali zbog toga je nevažan i na nacionalnoj razini (3).

Ovdje se pojavljuje pogreška. Samo zato što je spor dviju fizičkih osoba oko doušništva s tajnom službom u totalitarnom režimu neposredno, tj. osobno i stranački važan, te nacionalno nevažan (1–3), to ne znači da je i posredno nacionalno nevažan. Štoviše, posredno je nacionalno važan (4). Važan je kao simbol.

Poslužimo se analogijom. Je li važno to što je jednom jedan zadatak državne mature iz hrvatskog jezika ukraden i što, uzgred budi rečeno, sam tekst ispita sadrži dovoljno pravopisnih i gramatičkih pogrešaka? Neposredno nije. No, važno je ako je to simbol (i indicija) sadržajne, tehničke, provedbene i sigurnosne traljavosti sudionika i cijelog sustava. Uostalom, zašto bismo u državi koja je korumpirana u svim područjima i na svim razinama (svjetski i europski podaci) neke institucije naivno držali imunima na pošast korupcije, primjerice Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja? Tim više ako su se pojavile izjave učenika kako podaci o testovima cure iz sustava na sve strane?

Analogijom s rečenim – je li važan sukob Manolić–Karamarko? Neposredno zaista nije. No, važan je kao simbol. Simbol neprovedene lustracije. A lustracija nije sukob političkih stranaka, niti SDP-a i HDZ-a, niti crvenih i crnih, niti partizana i ustaša, oni su potpuno nevažni i bez njih se može, nego sukob totalitarnog i demokratskog, neslobodnog i slobodnog, te u tom svjetlu je prije nalik sukobu Tahija i Gupca, nego Manolića ili Milanovića i Karamarka.

Lustracija je isključivo gospodarsko pitanje

Na taj se način s predumišljajem ili propustom, a tekst Sanje Modrić samo je primjer u moru primjera još k tome suvisliji zbog čega je i odabran, zanemaruje lustracija kao gospodarsko pitanje. No, ona jest gospodarsko pitanje.

Primjerice, postoje indicije kako lustracija smanjuje razinu korupcije (http://link.springer.com/article/10.1007/s12116-015-9179-1). To se kod nas prešućuje. Zašto? Tko bi bili najvjerojatniji kandidati kojima bi osobno, stranački i gospodarski bilo važno da se o tome ne govori?

Postoje pokazatelji koji ukazuju na to da lustracija smanjuje birokratizaciju društva, tj. prirodno smanjuje državni aparat (http://www.journalsgate.com/paper/lep2.pdf). Kome bi u RH smetalo smanjenje birokratizacije na državnoj i lokalnim razinama?

Postoje, nadalje, indicije da lustracija povećava razinu ekonomske slobode, tj. tržišnu slobodu i smanjuje ovisnost gospodarstva o državnim i javnim poduzećima što je u RH očit slučaj (https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-no-62.pdf&site=266). Kome to u RH nije stalo do veće ekonomske slobode? Do veće ravnopravnosti svih na tržištu? Do suzbijanja monopola?

Nadalje, postoje pokazatelji kako provođenje lustracije jasno odvaja gospodarstvo, politiku i sudstvo u novonastalim demokracijama (https://dspace.utlib.ee/dspace/handle/10062/37298), a te su sprege središnje poluge korupcije.

Niz rezultata znastvenih istraživanja koji barem ukazuju na točnost tvrdnje kako je lustracija prvotno gospodarski zahtjev vrlo je velik. Nasuprot tome, vrlo je kratak niz tekstova koji tvrde kako ona nema veze s ekonomijom. To tvrde uglavnom nestručni komentatori uglavnom u državama koje uglavnom nisu provele lustraciju. Pitam se zašto? Na koncu, lustracija je lustracija moći, možda najvidljivije, one nedemokratske u ime one demokratske. Ali te moći ne bi bile to što jesu da ne stoje na gospodarskim nogama, na nogama ekonomske moći. Tako je lustracija prvotno gospodarski zahtjev.

Zašto se o tome šuti u navodno demokratskoj, ekonomski slobodnoj i pravno uređenoj RH, članici EU? Ne znam, ali slutim podosta tipičnih fizičkih i pravnih osoba kojima itekako odgovora da se o tome šuti. Nametanje lustracije kao osobne, dnevno-politikantske, pa čak i ideološke teme neće proći - ¡No pasarán!. To je prvotno pitanje slobode, kako ekonomske tako i političke, jer, da prepričam jednu mudru Aristotelovu, teško da politički može biti slobodan onaj tko nije ekonomski slobodan.

Nije da Bog zna kako vjerujem Slovencima ni kad darove nose, ali dopada mi se podosta iskrena izjava Janeza Janše o tome kako bi i Slovenija i Hrvatska više napredovale da su provele lustraciju (https://www.youtube.com/watch?t=53&v=mit4VRcCJ0U). Držimo se mi Hrvatske jer ovdje ima sasvim dovoljno svinja, ovaca i bikova koje treba žrtvovati u gospodarskog i duhovnog pročišćenja.

Za ovu priliku, Adriano Celentano s hitom: Ciao Ragazzi Ciao.