Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Milanović, Mamić i privid pobjede

Objava 30. svibnja 2015. 6 komentara 1202 prikaza
Crtež nogometne utakmice njemačkih i britanskih vojnika na "ničijoj zemlji" tijekom tzv. Božićnog primirja 1914. godine (Izvor Daily Mail Online - prilagodio autor bloga).
Crtež nogometne utakmice njemačkih i britanskih vojnika na "ničijoj zemlji" tijekom tzv. Božićnog primirja 1914. godine (Izvor Daily Mail Online - prilagodio autor bloga).
Crtež nogometne utakmice njemačkih i britanskih vojnikana "ničijoj zemlji" tijekom tzv. Božićnog primirja 1914. godine (Izvor Daily Mail Online - prilagodio autor bloga).

Nogomet pomirenja

Opće je mjesto da nogomet odražava društvene sukobe. To bi prema nekima bilo jedino tumačenje. Nasuprot tome, tijekom tzv. Božićnog primirja 1914. (njem. Weihnachtsfrieden, engl. Christmas truce, fra. Trêve de Noël) na Zapadnom frontu njemački i engleski vojnici  na ničijoj su zemlji odigrali utakmicu, (http://www.getsurrey.co.uk/sport/football/football-news/football-remembers-100-years-ww1-8225136).

Stoljeće kasnije, 2014. u časopisu International Journal of Science Culture and Sport Ekain Rojo-Labaien objavio je članak, kao produžetak svoje doktorske dizertacije, u kojem uz spomenutu početnu tvrdnju brani i drugu koja nasuprot njoj kaže kako nogomet kao najpopularniji svjetski šport može razriješiti društvene sukobe, uspostaviti prekinute dijaloge i obnoviti nacionalno zajedništvo (http://www.iscsjournal.com/OncekiSayilar.aspx). Štoviše, to istraživanje za sada daje i pozitivne rezultate, ali samo na razini studija slučajeva bez analize preduvjeta i otkrića pravilnosti te uzročno-posljedične sveze što željno očekujemo.

Mamićev privid

29. 05. 2015. Dinamo je pobijedio Rijeku s rezultatom od 4:0 i postao Prvak Hrvatske bez izgubljenog susreta, točnije s 26 pobjeda, 10 neodlučenih rezultata i 88 bodova, 13 više od Rijeke. Na stadionu Maksimir bilo je oko 14.000 posjetitelja koji su proslavili pobjedu i osvajanje Prvenstva Hrvatske što posljednjih sezona nije bio slučaj jer se slavilo pred skoro praznim stadionom. Povrh toga, ovo je prvi put u povijesti HNL-a da jedan klub osvaja prvenstvo bez izgubljenog susreta. Dakle, dovoljno je razloga za slavlje. No, cijelu stvar je pomutila svađa braće Mamić pri čemu brat gazda nije odobravao odluku brata trenera da uvede vratara, već je želio da ovaj uvede Ognjena Vukojevića za oproštaj, što je na koncu i učinio, ali se zatim povukao s klupe. Kasnije je stvar navodno izglađena među naizgled posvađanom braćom (https://www.vecernji.hr/nogomet/posvadila-se-braca-mamic-zoran-mamic-ljutito-napustio-teren-1008080).

U čemu se sastoji privid. Kad se uprava kluba miješa u rad trenera čak i u ovako nevažnoj stvari i u ovako riješenoj i svečanoj situaciji, možemo samo pretpostaviti što čini u drugim situacijama. Nedostatak bilo kakve autonomije trenera znak je loše uprave. No to je samo vrh sante leda. Loš rad trenera, tj. velike većine trenera u hrvatskom nogometu, vidljiv je na svakom koraku. Zgodici već godinama služe za zavaravanje s obzirom na način njihova postizanja i svaki nedostatak suvisle igre. Privid postaje dublji. Počinju samohvale, plaćeni hvalospjevi, veliki planovi kojima se prikriva najjednostavnija trgovina igračima. Kad smo sasvim uljuljkani u privid, štoviše poneki se još uvijek uspijevaju nabrijati prije prvog ozbiljnog europskog susreta i postupaju navijački kako i treba, odjednom doživimo šok, povratak u surovu stvarnost. A zbilja kaže kako se Dinamo više ne može nositi niti s drugo- i treće-razrednim europskim klubovima, a od prvoklasnih dobiva po zgoditak-dva na domaćem terenu samo zbog opće pristojnosti i uljudnosti gostiju. Pa kako to? Takav klub? Takvi uspjesi? Dvostruka kruna? Takvi igrači? Da, ali bez igre! Bez imalo suvisle igre čak i u obrisima. I tako se svake jeseni Mamićev privid sruši u najmračnije dubine zbilje.

Milanovićev privid

29. 05. 2015. Hrvatska je pobijedila recesiju! Predsjednik Vlade RH obznanio je to na svojoj konferenciji za javnost, prepunoj pogrešaka, logičkih vratolomija i opasnih izjava (https://www.youtube.com/watch?v=BEWRXHHakfs) poput one: „I tu se vidi jel NETKO država“ (istaknuo autor bloga). Tko je država? On? Tko je izašao iz recesije? Ministar Grčić? S druge strane, tko je njegov ministar unutarnjih poslova koji se ovih dana s obzirom na prosvjednike „držao zakona k'o pijan plota“, a to isto nije učinio prije 6 mjeseci kad su isto tako kršili zakon? Tko je njegov ministar branitelja? No, to nije bila konferencija za javnost, nego se pod prividom iste Predsjednik Vlade RH obrušio na svoje političke suparnike koje čak i ponekad dvojbeni The Economist proglašava vjerojatnim pobjednicima sljedećih parlamentarnih izbora. Stoga je ona bila predizborni govor (a na taj predizborni govor šef oporbe odgovorio je svojim predizbornim govorom, pa jedino što možemo zaključiti jest da je kampanja počela oštro). Još je gore što se pri tom obrušavanju predao čarima klevete, jer je optužio fizičke i pravne osobe za organizaciju prosvjeda bez navođenja ijednog dokaza, ali sa čudnovatom tvrdnjom „To je svakome u Hrvatskoj jasno“. Nisam siguran kako bi ta tvrdnja prošla na sudu. No najgore u cijeloj stvari jest to, a što je mnogima promaklo, što je isti navodnu temu konferencije zlorabio kako bi održao politički predizborni govor. Kako bi to kazao grafit u Draškovićevoj ulici u Zagrebu: „BESRAMNO.“.

Ostavimo se sitnica, izašli smo iz recesije! Zaista, prema nekim mjerilima „izlaska iz recesije“ dostatno je biti u rastu dva tromjesečja zaredom i to je dostatan pokazatelj. Oni koji su izmislili to mjerilo navodili su i druga, koja su se s vremenom izgubila u neopravdanom skraćivanju (http://en.wikipedia.org/wiki/Recession). Kako god bilo, nisam siguran koliko ima smisla nakon pada koji je proživjela RH, kvartalni porast BDP-a za 0,5% i godišnji za 0,3% samouvjereno nazivati „službenim izlaskom iz recesija“ bez uzimanja u obzir drugih važnih pokazatelja (https://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-izasla-iz-recesije-bdp-u-prvom-kvartalu-2015-realno-veci-za-05-posto-1007979)? Zar ne bi bilo razumno i oprezno nakon ovako dugotrajne i duboke krize u obzir uzimati i investicije gdje stojimo nikako. Nije jasno primjerice kako je tako nešto moguće ako je RH na dnu ljestvice konkurentnosti, pri čemu su kompetencije Vlade RH ocijenjene s 0,0% (http://www.poslovni.hr/hrvatska/rh-opet-na-dnu-svjetske-ljestvice-konkurentnosti-296648). Suprotno govoreći, ako izlazimo iz recesije, onda bi trebalo biti sve manje bankrota i sve više zaposlenih (po mogućnosti u privatnom i realnom sektoru gospodarstva). No, privid je stvoren. Privid konferencije za javnost o eskalaciji prosvjeda iza kojeg se skriva stvarnost predizbornog govora i privid izlaska iz recesije iza kojeg se skriva stvarnost u kojoj privatni i realni sektor zaista ne mogu pomoći sami sebi i istovremeno za sobom vući teret državnog i javnog sektora, a kamoli zastrašujuće državne uprave i sulude lokalne samouprave. Suočavanje s mračnom zbiljom tek predstoji.

Retorika razdora vs. pustinja stvarnosti

Nema velikog razdora u Hrvatskoj. Retorika razdora je čisti predizborni trik u svrhe alarmiranja, okupljanja i podizanja na noge stranačkog članstva koliko u strahu od glavnog konkurenta, toliko i strahu od trećih strana. Dio te retorike je i govor o „državnom udaru“ i „građanskom ratu“ dva Bivša predsjednika RH na koji su nasjeli čak i neki „analitičari“ i to bez ikakvog argumenta. Nema podijeljene Hrvatske. Možda postoji samo jedna podjela. Podjela privida na naš i njihov, i to je najopasnije od svega jer društvene sukobe koji se temelje na prividima ne može razriješiti nitko osim naglog, bolnog i tragičnog lančanog sudara sa stvarnošću.

Taj sudar se neće zbiti odjednom uz buku, lom i glas s nebesa. On se već zbiva pred našim očima, u tišini i nevjerici, ali ga u maniri vrhunaravnih sebe-obmanjivača spretno potiskujemo, barem tako dugo dok ga ne osjetimo na vlastitoj koži. No, kako to i biva s društvenim pojavama, svako malo stvori se kritična masa sudarenih sa stvarnošću. Ponekad se više kritičnih masa udruži. Tko se pod tim okolnostima prihvati posla upravljanja s ovom malenom, predivnom, našom i gospodarsko-geopolitički bitno nesuverenom državom, neka se čuva ma i najmanje pogreške. U toj tmini sukobljenih privida, nije mi jasno tko bi razuman iskreno želio osvojiti sljedeće parlamentarne izbore? Bojim se da u tom moru privida nema mjesta za prekid vatre, a još manje za prijateljsku nogometnu utakmicu sukobljenih strana. Utakmicu koja bi u svjetlu one povijesne i spomenutog istraživanja mogla rezultirati barem nekim minimumom konsenzusa oko nacionalnih interesa, strategija i barem kratkoročnih taktika.

Na jesen, otprilike kad će se početi rušiti Mamićev plitak privid zbog same naravi i kakvoće europskih nogometnih natjecanja i kad će se početi rušiti Milanovićev površan privid po samoj naravi smjene godišnjih doba i razdoblja turističke sezone, ponovno bismo se mogli suočiti s najmračnijom dubinom zbilje. S pustinjom stvarnog nasuprot retorici razdora.

Za ovu priliku, skupina Einstürzende Neubauten sa skladbom Halber Mensch  s istoimenog albuma iz 1985. godine.

 

  • ProfesorGI:

    Izvanredno dubinsko seciranje -kirurški precizno i bolno istinito. Često se sjetim scena iz biblioteke Super Stripa - Alan Forda pa evo jedne prikladne iz epizode Ucviljeni diktator : diktator jedne latinoameričke državice vozi se u limuzini s predstavnikom SAD-a i ... prikaži još! i pokazuje mu novosagrađene nebodere kako bi opravdao dobivene donacije - čitatelju se pokazuje perspektiva iz kuta tzv.zgrada i jasno se vidi da se radi tek o tankim paravanima koje podupiru drvene letve - dakle , pravih objekata - nigdje.

  • ProfesorGI:

    Može . Nikad komunist - uvik kolumnist !

  • Avatar Kristijan Krkač
    Kristijan Krkač:

    Sinulo mi je! Sukob privida postoji jer već dugo nitko na vlasti nije dobio legitimitet za obnašanje vlasti, tj. više od 50% sveukupnog biračkog tijela. Posljedica je da uvijek vlada relativna većina kojoj se "legitimno" suprotstavlja druga relativna većina koja ... prikaži još! se okupi oko nekog pitanja ili teme (npr. referendum o referendumu). I tako imamo privid demokracije jer nikome nije stalo da na izbore izađe npr. 2/3 biračkog tijela. Rezultati bi mogli biti iznenađujući čak i pod pretpostavkom postojećeg izbornog zakonodavstva.