Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Milanović vs. Moscovici ili čime se baviti: politikom ili gospodarstvom?

Objava 14. svibnja 2015. 10 komentara 304 prikaza
Zoran Milanović i Peirre Moscovici (Izvor: Večernji list, Reuters / PIXSELL, preradio autor teksta).
Zoran Milanović i Peirre Moscovici (Izvor: Večernji list, Reuters / PIXSELL, preradio autor teksta).
Zoran Milanović i Peirre Moscovici (Izvor: Večernji list, Reuters / PIXSELL, preradio autor teksta).

Gospodarsko stanje nije jedna među temama, nego trenutno jedina tema

Iz mračnog doba komunističkog totalitarizma vuče se praznovjerje o tome kako je svaki javni, društveni i nacionalni problem uvijek, prije svega i samo politički. No neki su problemi zaista samo primjerice gospodarski, ekonomski i poslovni. To nam na vrlo okrutan način u posljednjih 25 godina postaje sve jasnije. Nakon 44 godine Steve Easton je iz nosa izbacio vrh gumene strelice koja je tamo završila kad je imao 7 godina i sad može disati punim plućima, izvješćuje nas Huffington Post u svojoj rubrici bizarnih vijesti. I mi sad poput njega pokušavamo iskašljati naše praznovjerje poput nečega što nam je zapelo u dišnim organima kako bismo napokon prodisali punim i slobodnim plućima. No, to nije svima po volji.

Kreštavilo dnevno-politikantskih vijesti iz RH, a po potrebi i iz „regiona“, koje tuzemni nam mediji objavljuju i diskutiraju samo radi bjesomučne potjere za profitom, u nesnošljivom nadglasavanju, preglasavanju, a povremeno i suzdržavanjem od glasovanja, proizvelo je prvo žamor, a zatim i neslušljivu buku, ponekad sa slučajnim izletima u milozvučnu distorziju kakvu su nekad proizvodili alternativni industrial bendovi, a ta je buka skoro potpuno uspješno prikrila dvije ključne vijesti ovih dana. No čak i minimalna uporaba, inače slabo rabljenog čistog hrvatskog uma, može razlučiti žito od kukolja, važno od nevažnog.

Naime, sugerira nam se kako je gospodarska tema samo „jedna među temama“. No, pogledajmo malo bolje. Političke teme zaista su gospodarske. Pitanje referenduma o referendumu je ekonomska tema očuvanja tj. uskrate gospodarskih privilegija. Pitanje administrativnog preustroja RH je gospodarsko pitanje manipuliranja javnim sredstvima u privatne i stranačke svrhe. Čak je i kulturno pitanje održavanja predstave u Dubrovniku gospodarsko pitanje, jer bi moglo utjecati, kako kaže Ministar unutarnjih poslova, na „turističku sezonu“. Dakle, gospodarska je tema ne „jedna od tema“, nego „jedina tema“, sad Bože moj, neposredno ili posredno, otvoreno ili prikriveno.

Na koncu, a kako nam je to simpatično prikazao Umberto Eco u svom romanu Ime ruže, i srednjovjekovno pitanje: „Je li Krist bio vlasnik odjeće koju je nosio?“ zaista je bilo samo gospodarsko pitanje maskirano u teološko, a radilo se samo o tome ima li Crkva pravo na enormno bogatstvo, ili pak treba biti doslovno siromašna, što je bila stvar prijepora tamo i tad sukobljenih strana u sporu.

Zoran Milanović: „Bavite se politikom“

U središnjem Dnevniku HTV-a 13. 05. 2015. Predsjednik Vlade RH je djeci u školi u Gunji kazao: „Engleski morate znat, malo slabije s hrvatskim.“ Mora se priznati kako se radi o vrlo osobitoj izjavi (http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/284360/). Zlonamjeran slušatelj ovdje bi mogao pomisliti kako gore spomenuti diskriminira hrvatski jezik u odnosu na engleski, no kako god bilo, teško je protumačiti to bitno drugačije od otvorenog pridavanja manje važnosti hrvatskom u odnosu na engleski jezik. Istina, engleski je lingua franca današnjeg globalnog svijeta, ali je isto tako hrvatski jezik materinski Hrvatima.

U istoj informativnoj emisiji isti Predsjednik Vlade RH na upit državljanke RH, inače nezaposlene nastavnice, koja pita kako dobiti posao kad je nužno biti stranački podoban, mrtav-hladan i pomalo nezainteresirano, ali ipak na tečnom hrvatskom, a ne na, gle čuda, engleskom jeziku, odgovara: „Bavite se politikom.“. To je prikazano kao da je izrečeno izvan svakog konteksta i kao takvo se može tumačiti na mnoge načine. Zlonamjeran slušatelj pomislio bi da isti nastavnicu potiče na korupciju, nepotizam i tko zna što sve ne, iako prikriveno, a istovremeno i podrugljivo.

Pierre Moscovici: Bavite se gospodarstvom

Europski povjerenik za ekonomske i financijske poslove Pierre Moscovici govorio je o šest preporuka RH za poboljšanje gospodarskog stanja (http://www.poslovni.hr/hrvatska/ek-ustraje-na-milijardama-od-poreza-na-nekretnine-295902). Među njima ovdje ističem sljedeće: sankcioniranje onih koji krše proračunske limite, podizanje transparentnosti u sektoru javnih poduzeća i usklađivanje plaća s produktivnošću i ekonomskom situacijom.

I sad kad promotrimo situaciju s plaćama u javnim poduzećima, u državnoj upravi, u jedinicama lokalne samouprave, pa čak i s nedavno objavljenim plaćama zaposlenika HRT-a, možemo se pitati – tko to može i smije uskladiti s „produktivnošću“, a još manje s „ekonomskom situacijom“. Ili, zamislimo da se malo istraži proces zapošljavanja doslovno svih trenutno zaposlenih u svim javnim poduzećima. Zar to ne bi bio barem znak „podizanja transparentnosti“? Itd. Tema je pregršt. Pitanja je mnogo. Ali odgovora nema.

Milanović vs. Moscovici

Dakle, dvije su ključne vijesti ovih dana, jedna dolazi iz Vlade RH, a druga iz Europske komisije. Vlada RH, tj. njezin Predsjednik kaže: „Bavite se politikom!“, a EK, tj. njezin Povjerenik za ekonomiju kaže: „Bavite se gospodarstvom!“

No, ne možemo se baviti s obje stvari. Jednu treba žrtvovati kako bi se bavili drugom. No bez imalo sugeriranja bilo čega, pozivam svakog čitatelja da se malo okrene oko sebe i usporedi svoje stanje, stanje članova svoje obitelji, predaka, potomaka, susjeda, bližnjih, stanje ljudi u kvartu i to ekonomsko stanje i političko stanje i neka sam procijeni što je ovog trenutka presudno i čime se stoga treba baviti, politikom ili gospodarstvom? Neka sam procijeni iz svog osobnog, individualnog životnog mjesta i trenutka što joj/mu je pametno za činiti? I neka tad svatko sam za sebe sa svog motrišta izvuče zaključak o tome tko je u pravu, Predsjednik Vlade RH ili Europski povjerenik za ekonomske i financijske poslove?

Možda je zaista došlo vrijeme da jasno, direktno i pomalo neuljudno utvrdimo koji su nam trenutni prioriteti. Primjerice, plaćanje režija, hrana, voda, odjeća, stanovanje, rad, itd., a ne tko će vladati u sljedećem mandatu na nacionalnoj razini ili u našem zaselku ili u gradskoj četvrti. Možda je zaista došlo vrijeme da se oslobodimo politikantskog praznovjerja kao što se Steve Easton oslobodio vrha gumene strelice iz nosa i prodišemo punim i slobodnim plućima. Možda budućnost ne pripada post-komunističkim pseudo-direktorima, nego punokrvnim, društveno odgovornim i istovremeno inovaciji i proizvodnji orijentiranim mladim snagama.

Za ovu priliku skladba Tomorow belongs to me iz filma Cabaret (B. Fosse, 1972.) koju pjeva Mark Lambert (Mark Robert Luebke), dok glumi Oliver Collignon.

 

  • Avatar SN
    SN:

    Gospodarstvo kao imperativ zahtijeva stručne, kompetentne ljude. Da bi otvorili prostor za takve ljude moraju se maknuti oni koma je politikanstvo imperativ. Pored navedenog vrlo je važno tko je u djetinjstvu formirao te politikante. Roditelji, naravno, jer karakter djeteta izgrađuje ... prikaži još! se na osnovi modela karaktera roditelja. Pretjerana ambicioznost, zahtjevnost roditelja, koja nije primjerena stvarnim, psihofizičkim sposobnostima i mogućnostima djeteta, može “slomiti” osobnost djeteta. Slomljena osobnost prikriva se kasnije na razne načine i može biti opasna za okolinu, cijelu naciju kako vidimo. Možemo li zapravo komparirati za mene ipak bahat odgovor Milanovića učiteljici i reakciju komunalnog djelatnika, na kako to mediji navode zamolbu premijerovog oca da se očisti pred ulazom. Je li to uistinu bila zamolba. Ako je, kako je intonirana. Ne opravdavam, ali čime je izazvana reakcija komunalca? Nedodirljivošću, bahatošću, nezadovoljstvom, jer ne postoji gospodarstvo, jer se loše živi. Pretpostavljam, jer nikada se ne čuje istina onog drugog. Ali znam da je sve povezano. Sve je uzročno-posljedično. Izvrstan tekst!

  • Avatar germanistica
    germanistica:

    Izvrstan tekst,sve pohvale.Poveznice su odlične i odluč(e)ne: sve je u usko zavisnoj vezi s politikom! Nastavnica ne može dobiti posao ako se ne bavi politikom (tj.ako nije politički podobna), sposobni gospodarstvenik/poduzetnik ne može dobiti dozvolu za izgradnju tvornice u kojoj ... prikaži još! će zaposliti 300 ljudi ako se ne bavi politikom (tj. ako nije politički podoban), slavonski poljodjelac na može dobiti poticaj za svoju pšenicu ili mliječnu farmu ako se ne bavi politikom (tj. ako nije politički podoban)... Pa ti sad izbaci tu gumenu strelicu iz nosa i počni slobodno disati ! ALI KAKO?

  • Jeltekokajpital:

    Preporučam da se i sami uvjerite u moje navode podaci su javni i svima dostupni (http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/prijava.do), uz manje iznimke u 2014 ( za koju još svi podaci nisu ni dostupni ) u 2013. I 2012. godini najznačajniji strani lanci ostvarili ... prikaži još! su gubitak, najveći hrvatski lanac je ostvario dobit. Nije mi namjera biti odvjetnik najvećeg hrvatskog poduzetnika koji proizvodi robne marke i u susjednoj Srbiji, no mora se priznati da su se njegova „ulaganja“(ili preuzimanja) u RH uglavnom pokazala uspješnim i da su očuvala gospodarsku infrastrukturu i radna mjesta u tim i takvim trgovačkim društvima. Ukoliko je tu bilo nepravilnosti taj gospodin je hrvatski državljanin koji je dostupan našim vlastima (gospodin Zsolt Hernadi na primjer, kao strani državljanin nije dostupan i vjerojatno ni neće biti) Kad smo već kod INA-e koja je najveće hrvatsko trgovačko društvo sa najznačajnijim profitom, a prema tome i najznačajnijim uplatama poreza, moram priznati da obujam materije nadilazi moje mogućnosti što se tiče vremena koje bi valjalo uložiti (a i znanja koja su potrebna) da bi se donio utemeljen sud. Ipak, postoje disonantni tonovi. Dok uprava (uglavnom građani Mađarske) govori o razvoju i uspjesima kompanije, vlada RH i neki stručnjaci naftaši iz Hrvatske govore o propadanju , a gdje ima dima ima i vatre. Što se tiče „svjetskih“ konotacija naftnog poslovanja i Engdahlovih studija one su mi poznate i uvjerljive, ali kao što vidite neovisno o tome čini se da mađarski naftaši na štetu naše naftne industrije ostvaruju dobit što u konačnici dovodi do osiromašenja našeg društva. Baza za oporezivanje je sve manja. Što se tiče DM njihova poslovna etika je uzorna i ne samo to oni ostvaruju profit, kada bi imao novaca i priliku uložio bih novac kojeg nažalost nemam u njihovo poslovanje.