Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

„Novo hrvatsko zajedništvo“

Objava 16. veljače 2015. 3 komentara 1010 prikaza
A. B. Šimić - Augustin Ujević (uradak autora bloga)
A. B. Šimić - Augustin Ujević (uradak autora bloga)
A. B. Šimić - Augustin Ujević (uradak autora bloga)

„Novo hrvatsko zajedništvo“ nije moguće postići čak niti oko pitanja o inauguraciji prve Predsjednice RH, a kamoli oko bilo kojeg bitnog nacionalnog pitanja. Tako imamo suprotstavljena mišljenja među kojima, kao niti među njihovim autorima ne može biti zajedništva. Na koncu, zašto bi ga i bilo?  Primjerice Raspudić i Despot hvale inauguraciju na sva zvona, dok ju primjerice Tomić i Klauški kritiziraju koliko im to činjenice dopuštaju, a i pomalo preko toga. „Novo hrvatsko zajedništvo“ moguće je testirati na ovom beznačajnom primjeru konsenzusa oko procjene inauguracije.

Inauguracija je imala tri razine: (1) proceduralnu ili formalno-pravnu, (2) političku i (3) medijsku. Koliko je meni poznata procedura inauguracije čini mi se da je na prvoj i najvažnijoj razini (1) čin izvršen lege artis. Na političkoj razini (2) otvara se spor s obzirom na inauguracijski govor. Ovdje vidim priliku za konsenzus barem oko toga kako je govor bio govornički zadovoljavajuć, sadržajno relevantan, sveobuhvatan i uravnotežen, te politički korektan i državnički. Ovo tumačenje koje se može dokazati sadržajem i načinom govora još uvijek može trpjeti razmimoilaženja po mnogim konkretnim mjestima govora. No, treća, medijska razina (3), izaziva najviše rasprave, a kako su mediji tako reći četvrti stup demokratske vlasti, čini se kako ovdje ne može biti konsenzusa.

Tkogod je pratio inauguraciju od uvodnih emisija, preko prijenosa s komentarom, pa do zaključnih emisija mogao se naći u nedoumici. Ako u obzir uzmemo tri televizijske postaje, RTL, Novu TV i HTV i pogledamo snimke tih emisija i komentara, jedino što im je zajedničko je jedna te ista snimka događaja, dok ako uspoređujemo navedene emisije i komentare, mogli bismo zaključiti kako se radi o tri sasvim različite inauguracije. Nova TV je zadaću odradila najprofesionalnije, RTL loše, dok je HTV bio daleko ispod najniže granice stručnosti. Naime, postoje pravila kako se uvodi gledateljstvo u prijenos takvih događaja, kako se prenosi i kako se zaključuje. Ništa od toga HTV nije učinio. Prekršena su pravila postupanja lege artis. Netko bi trebao odgovarati.

Okrenuo bih se HTV-u, jer se radi o javnoj (televizijskoj) kući koja prema slovu zakona treba „promicati nacionalne interese“ (čl. 6 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji). Nisam siguran kako je neprofesionalnost u prijenosu ovakvih događaja, bjelodana zluradost i otvoreni animozitet prema demokratski izabranoj Predsjednici RH od strane ELIZABETE GOJAN promicanje nacionalnih interesa. Prije bi to mogli nazvati vrijeđanjem i neuljuđenošću preko svake mjere.

Nasuprot njoj stoji ZORAN MILANOVIĆ. Prvo je bio isprovociran neuljuđenošću publicuma koji je glasno negodovao na sam spomen bivših predsjednika, koj je možda bio isprovociran vrijeđanjem institucije Predsjednika RH od strane Gojan iz uvodne emisije. Svatko ima pravo biti isprovociran. No, zatim je Milanović našao za shodno javno odgovoriti na provokaciju. Odgovorio je usamljenim aplauzom kojim je na provokaciju neprimjereno uzvratio provokacijom i time se spustio na razinu publicuma koji je bez daljnjeg reagirao neprimjereno, što nije posebno čudno ako znamo tko se sve našao u toj skupini uzvanika. Ta rekacija Predsjednika Vlade RH bila je djetinje prgavljenje, neprimjereno situaciji i samim time neuljuđenost preko svake mjere.

U središtu inauguracije je (1) sama procedura koja je izvedena u redu. Oko nje je (2) govor oko kojeg je moguće postići konsenzus, no oko ta dva dijela događaja stvoreno je (3) negativno medijsko okruženje koje me spriječava da cijeli događaj nazovem izvrsnim. ELIZABETA GOJAN kao Agata (iz Štrumfova) i ZORAN MILANOVIĆ kao Gargamel (također iz Štrumfova) namamili su i okružili usamljenu KOLINDU GRABAR KITAROVIĆ kao Štrumfetu (također iz Štrumfova) u situaciji u kojoj joj nitko nije mogao pomoći (niti suprug, niti suci Ustavnog suda, niti kolege iz njezine bivše stranke, nitko). Našla se u okruženju animoziteta, jala, mržnje, provokacije i prije svega neciviliziranosti i neuljuđenosti.

Povezujući Šimića i Ujevića u tragi-komičan, no ipak „čudan i strog“ tekst želio bih reći nešto poput: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod visokih jablana“ i time pledirati na uljuđenost i razbor; na „novo hrvatsko zajedništvo“, ali ne mogu. Mogu samo kazati kako je ovo bilo kristalno jasno proročanstvo NOVOG HRVATSKOG RAZDORA.

Za ovu priliku skupina Majke s cijelim albumom "Razdor" iz 1993. godine.

  • Avatar SN
    SN:

    odličan komentar i na žalost točan..uz jutarnju kavu i album Razdor poslušan :-)

  • Avatar Kristijan Krkač
    Kristijan Krkač:

    Kritiku i nekulturu ne-čestitanja Predsjednika Vlade RH ni nakon pobjede na izborima, niti nakon inauguracije prve Predsjednice RH pisao sam prije (http://blog.vecernji.hr/konceptualna-kirurgija/zoki-u-cem-je-problem-6228), a i o konkretnim propustima, tj. nestručnosti Elizabete Gojan (https://kristiankrkac.wordpress.com/2015/02/15/preuranjena-inauguracija-prve-predsjednice-rh-vs-elizabeta-kao-agata-i-zoki-kao-gargamel/). Ovo je samo sažetak prigovora i temeljni argument.