Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Pogrešivost biskupa, politički grijeh i Facebook kajanje

Objava 03. siječnja 2016. 64 komentara 3338 prikaza
Biskup Vlado Košić (Foto Robert Anić/Pixsell- Za potrebe bloga prilagodio autor.)
Biskup Vlado Košić (Foto Robert Anić/Pixsell- Za potrebe bloga prilagodio autor.)
Biskup Vlado Košić (Foto Robert Anić/Pixsell- Za potrebe bloga prilagodio autor.)

„Ako bi znanost konkluzivno dokazala da su neke tvrdnje Buddhizma pogrešne, onda bismo morali napustiti te tvrdnje i prihvatiti rezultate znanosti.“ rekao je jednom prilikom Tenzin Gyatso XIV. Dalaj Lama. To se mnogima i danas čini revolucionarnim, ne samo budistima, ne samo religioznima, nego čak i ateistima.

„S obzirom na to da stvari tako stoje, astronomi bi trebali razmisliti kako rasporediti nebeske orbite kako bi fenomeni ipak bili očuvani“ zapisao je pred smrt veliki astronom isusovac Kristofer Clavius. Laičkim rječnikom govoreći: Ptolemejev sustav zasigurno je pogrešan (teorija koju je Clavius branio cijeli život). Drugim riječima, priznao je da je cijeli život branio teoriju koja se pokazala neodrživom. Svoju posljednju generaciju studenata astronomije odveo je na krov Rimskog kolegija gdje su pokušali ponoviti Galilejeva promatranja. U posljednjem izdanju astronomskih tekstova, na zgražanje svojih kolega i crkve, zapisao je: „Konzultirajte  pouzdanu malenu knjižicu koju je 1610. godine u Veneciji tiskao Galileo Galileji, a koja nosi naslov Sidereus Nuncius.“ (Zvjezdani glasnik, ili Poruka zvijezda).

To da religija nije nepogrešiva u pitanjima znanosti sasvim je jasno (iako je dakako sasvim nejasno zašto u svom ranokršćanskom revolucionarnom duhu nije nastavila prihvaćati novosti, pa među njima i novosti znanosti). To da je religija pouzdana u pitanjima vjere, nasuprot rečenom, također je manje-više jasno (pri čemu je stara slutnja stručnjaka za religiju, ona da i ateisti imaju koju pametnu za reći o vjeri, napokon doživjela neki oblik rehabilitacije novijim izjavama Pape Franje, a propos, također isusovca). Slično je u pitanjima morala (iako ne postoji konkluzivan argument o međuovisnosti religioznosti i moralnosti). Stvari politike ovdje više naginju stvarima znanosti, nego vjere. Religija je u političkim stvarima itekako pogrešiva (pri čemu treba razlikovati unutar-religijsku politiku od politike religije prema vlasti i od politike religije u ime vjernika pred vlašću).

Tako je nedavno sisački biskup Vlado Košić prvo javno vrlo uvredljivo napao političara Božu Petrova, a nedavno je uputio javnu ispriku za taj uvredljiv napad i molbu za oprost. Možda su nekome zanimljiva pitanja je li ili nije biskup zaista uvrijedio političara, kaje li se zaista, zašto se biskup upliće u politiku gdje mu nije mjesto, zašto prije svakog političkog istupa, koliko god on bio maskiran kao primjerice teološki, ne promisli još jednom o nemogućnosti služenja dva gospodara (Mt 6:24) i slična, ali ona su zaista trivijalna. Ono što je zanimljivo jest to da ljudi religije nisu nepogrešivi u stvarima politike. Štoviše, da su grešni. Osobita narav grijeha nije ona religijska koju treba ostaviti religiji, već ona politička.

Kako je cijeli niz nesretnih događaja bio i jest javan, štoviše javan na društvenoj mreži Facebook, stvar je uzela maha s obzirom na komentare. Ovdje treba stubokom odbiti kao krajnje nezanimljive dvije vrste komentara. Prva vrsta su oni koji izdižući stvarne dobrobiti crkve za društvo zanemaruju njezine očite pogreške i nasuprot njima oni koji izdižući kao dvojbena pitanja Ugovora, vjeronauka i sl. zanemaruju crkvene dobrobiti u područjima školovanja, brige za bolesne, nemoćne, gladne, itd. Druga vrsta su oni koji odobravaju manje-više posredan utjecaj crkve na politiku zanemarujući 25 godina neprilagođenosti crkve demokraciji i nasuprot njima oni koji brane svaki pa i najmanji komentar državljana RH, koji su slučajem i svećenici, o političkim zbivanjima zanemarujući prirodnu brigu svećenika za vjernike koji su slučajem i državljani RH. Te dvije vrste komentara uglavnom variraju od militantnih do pomirbenih, a ponekad, iako rijetko, osjete se i natruhe dijaloga. Za razliku od njihovog tona koji često ima jasan prizvuk trač partije, njihova sadržajna nezanimljivost je presudna.

Ono što se nasuprot tome čini zanimljivim jest činjenica da smo doživjeli prvo Facebook kajanje, prvi Facebook grijeh i to ni manje ni više, nego od strane biskupa. Drugim riječima, priznanje pogrešivosti u pitanjima politike. To je važna stvar, jer je nešto bitno osobno i privatno učinjeno javnim, ali i zato što je nešto unutar-crkveno učinjeno društvenim i nacionalnim. Crkva koja je imala priliku u posljednjih 25 godina uravnoteženo braniti nacionalne interese, prije svega gospodarske, i  istovremeno odgajati paralelno i sebe i naciju za demokraciju, sad zvuči nemušto jer joj je najmanji, najbeznačajniji i najneugledniji među političkim silnicima pokazao što je propustila, što zvuči i prigodno u ovo blagdansko vrijeme.

Tako bismo možda mogli skovati i sljedeću misao kao prijedlog za razmišljanje, a možda i razboritije djelovanje. Ako bi rezultati politike konkluzivno dokazali da su neke političke prosudbe crkve pogrešne, onda bismo morali napustiti te tvrdnje i prihvatiti rezultate politike. A što se blagdana tiče, svim ljudima dobre volje želim blagoslovljen Božić, a vjernicima boljeg sutra želim sretnu novu 2016.

Za kraj jedan prigodan vic: „Skuži grupa ateista nakon smrti da Boga ipak ima i upute se tak sv. Petru. E okbo Pero! Bok škvadra, kaj ima? Ništ, mi smo ateisti i hteli bi razgovarati z Bogom. Nema frke, ček idem pitat Starog ima kaj cajta. Dojde Pero do Boga i veli, Yo bass Rista, anva su neki ateisti, vele da hoće razgovarat s Tobom. Kaj da im limve? Misli Bog, misli, napokon se dosjeti i blago se osmjehne. Čuj Pero, reci im da me nema.“ 

  • sbiki13:

    Molim vas maknite toga sa vijestima to je ćovjek veliko zlo hrvatskog naroda

  • mikrogrizzly:

    Po nekoj klasifikaciji, isprika se (jedino i isključivo) uputi za nenamjeran čin odnosno nekome stanete na nogu tijekom tram. vožnje - i ispričate mu se jer evidentno nije bilo namjere nego kako prometalo ubrzava/koči, tako je došlo do te i ... prikaži još! takve situacije. Isprike nema za namjeran čin - u ovom slučaju staro šankersko da riječ poreže jače od noža odnosno mnoga ubojstva po birtijama su započela s verbalnom razmjenom vatre, zar ne? Pa me čudi da su izabrali tu formu - prvo mu ga "ućerali" da kako s komunistima, onda se "vade" i to isprikama. Kad je već došlo do obrata kojeg su priželjkivali. Prozirno! Petrov inače zaslužio državno odlikovanje: "Lijevo, desno, nigdje moga stana!" ... Još nisam sreo takvu spodobu u hrv. pol. areni da ne zna kud bi sa sobom i svojima (iako to pretenciozno, oni su heterogena skupina, ne stranka s pol. programom). Pa je i zaslužio da ga pastir malo opatrne štapom, k o ovčicu koja bi cijeli dan ostala sama na svom proplanku...

  • teoodd:

    Biskupov je posao usmjeravanje izgubljenog sina....