Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Politička prostitucija u Hrvata

Objava 11. prosinca 2015. 26 komentara 4630 prikaza
Venera u krznu (Scena iz kazališne predstave u Seattleu 2014. Za potrebe bloga preuredio autor.)
Venera u krznu (Scena iz kazališne predstave u Seattleu 2014. Za potrebe bloga preuredio autor.)
Venera u krznu (Scena iz kazališne predstave u Seattleu 2014. Za potrebe bloga preuredio autor.)

Priča* Leopolda von Sacher-Masocha Venus im Pelz (1870.) završava s glavnim likom Severinom razočaranim činjenicom da je njegova sadomazohistička gospodarica Wanda našla novu ljubav. O Wandi kaže: „Ta žena, takva kakvom ju je priroda stvorila, i muškarac koji ju trenutno odgaja čovjekov je neprijatelj. Ona mu može biti samo sluga ili gospodar, ali nikad družica. To može postati jedino ako bi imala ista prava kao i on i ako bi mu bila jednakom prema obrazovanju i poslu.” Ovdje umjesto riječi žena i muškarac komotno možemo šibnuti riječi „čovjek i „politika, čak i riječi (hrvatska) nacija i (hrvatska) politička elita. Perverzno (lat. pervertere od pervertō, perversus) bi dakle bilo ono okrenuto naopako, izokrenuto, nastrano, pa i izopačeno. Ako je točno da o seksu možemo nešto naučiti iz same činjenice seksualne perverzije kako piše Thomas Nagel u svom članku Sexual perversion (1969.) godine, onda to vrijedi i za politiku i političke perverzije. Postoje barem dva sloja pojave političke perverzije kao neumjerene perverzije, one koja stvari tjera do krajnjih granica, do praga samouništenja, i kao političke perverzije.

Prema prvom sloju postoje politička normalnost i politička perverzija. Na prvi pogled stvar je jasna. Građani su normalni, a političari su perverzni. Nakon pronevjera, krađa, ubojstava i svih ostalih zlodjela, optužbi i odsluženih kazni političari nemaju nimalo srama vratiti se u politiku i igrati se kao da se ništa nije dogodilo. I daleko od toga da se mnogo toga ne bi moglo ljudima oprostiti, jer su i oni ipak samo ljudi. Radi se o tome da za neke od nas vrijedi pomalo čudnovato i perverzno, ali točno načelo – zaboraviti mogu, ali oprostiti nikad! I tako sami sebe često zateknemo u čudovišnoj situaciji da nekome štogod spočitavamo jer ne opraštamo, a problem je u tome što se ne možemo sjetiti što bi to trebalo biti. U cijelom tom cirkusu zaboravljamo na nas, građane, koji bismo sami sebi trebali biti također perverzni jer dopuštamo takve političare, jer ih ne mijenjamo svim dopuštenim sredstvima. Drugi sloj je dublji i složeniji. Igra li se, ne dvostruka, nego četverostruka (logička) igra, jer je politički perverzno ono što je privatno nezamislivo, naime politička bi perverzija bila perverzija naše privatne nepolitičke svakodnevice, i/ili jer je naime politički perverzno baš to kad politika postane nalik na privatnost? Dva su tumačenja u igri.

Naime, prema jednom tumačenju, onom sa stajališta privatnih građana usmjerenom k javnim političarima, oni, građani sami, bili bi normalni, dok bi političari bili perverzni. Prema tom tumačenju postoji zastrašujuća razlika između običnog čovjeka i političara. Uz nadasve dvojben pojam običnog čovjeka i isto takav pojam političara kao posebnog čovjeka kao da postoje posebni uvjeti da bi se postalo i bilo dobar političar, sumnjiva je i sama distopijska razlika između običnih i političke elite. Sumnjiva je jer, u velikoj većini slučajeva u djetinjstvu, odrastanju, obrazovanju i prethodnom poslu, bilo stravičnih javnih zlikovaca, bilo heroja i velikih dobrih vođa, ne nalazimo nikakve tragove urođene sklonosti i/ili dara za političku zloću ili velika dobra djela.

Prema suprotnom tumačenju, onom usmjerenom sa stajališta političara prema građanima, ispada da su oni, političari sami, u punom smislu riječi građani i samim time punokrvne paradigme normalnog, pa čak i kad snose učinke i neugodne posljedice svog odvažnog angažmana, a građani su u odnosu na njih perverzni. Ovdje je nadasve dvojben pojam političara kao punokrvnog građanina nasuprot kojem bismo bili svi mi mali politički pervertiti, blijede sjene savršenih ideja političkog. Ako prihvatimo oba pojma, te na koncu i razlikovanje, to nas vraća prvom tumačenju koje je isto tako dvojbeno. Oba tumačenja opisuju isti odnos, sadomazohistički, s prstohvatom fine razlike. U prvom mazohist, građanin, optužuje političara sadista da je previše nasilan, a u drugom sadist, političar, optužuje građanina mazohista da nije dovoljno pokoran.

Ovdje valja nadodati navodno novu pojavu kao primjer rečenog. Prostitucija je na prvi pogled perverzan odnos, napose ako se u vidu ima njezina seksualnost. No ekonomski govoreći, prostitucija osobi koja nudi seksualni odnos donosi resurse (zaradu), a osobi koja ga kupuje donosi uštedu resursa (vremena, truda, energije, a nerijetko i samog novca). Ako je prostitucija praksa uključivanja u seksualne odnose u zamjenu za novac ili neku drugu dobrobit, i ako može biti ne samo seksualna, nego i politička, onda se stvari mijenjaju. Politička prostitucija osobi koja nudi politički odnos (mandat zastupnika i podizanje ruke) donosi zaradu, a osobi koja ga kupuje uštedu resursa (pri vladanju). Pregovori i konsenzus predstavljali bi zdrav politički odnos, a kupovina saborskih mandata perverzan, tj. ovdje prostituciju. Prostitucija o kojoj je riječ zasad je muška, jer Milanovićevo kupovanje mandata Petrine, Bandića i možebitno Prgometa jest politička muška prostitucija ako se radi o praksi uključivanja u muške političke odnose u zamjenu za novac ili neku drugu dobrobit, u odnosu na pregovaranje i dogovor kao zdrav politički odnos.

No, sad se svi snebivamo kao da se radi o nečem novom i nevjerojatno sablažnjivom. Pa zar politička prostitucija u Hrvata nije poznata od stoljeća sedmog? Pa zar nije poznata u zadnjih 25 godina? Svi su doslovno kupovali sve koji su se nudili na prodaju? U prostituciji ništa novo, pa tim slijedom niti u muškoj, a ponajmanje u hrvatskoj političkoj prostituciji. Ne moramo imati ama baš ništa protiv prostitucije, pa tako niti protiv političke, ali možemo imati štogod protiv toga da se pojave nazivaju lažnim imenima. Ne budimo licemjeri! Nemojmo nazivati političkom ljubavlju ono što je bjelodano političko prostituiranje. Ovdje se trebamo oteti spomenutim tumačenjima. Niti smo mi građani normalni, a oni, političari, perverzni, niti su oni normalni, a mi perverzni.

Ako smo građani, onda se trebamo oteti nagnuću k prvom tumačenju, čineći od sebe istovremeno i sekularne heroje i religijske mučenike, a ako smo političari, onda se trebamo oteti nagnuću k drugom tumačenju, čineći od sebe anti-heroje ili bezuspješne samoubojice. Kad se jednom izvučemo iz tog perverznog kruga moći ćemo uživati u  sitnim građanskim normalnostima i sitnim političkim perverzijama, uživati kao što uživamo u skladbi Venus in furs: “Shiny, shiny, shiny boots of leather. Whiplash girlchild in the dark. Comes in bells, your servant, don’t forsake him. Strike, dear mistress, and cure his heart.”.

*Zbog prezistentnosti pojave ovdje donosim prepravljen i osuvremenjen (apdejtan) tekst iz 2014. godine. 

  • osica:

    Preopširna vam je ova povjesna analiza " prostitucije politike" prevdite to na jednostavno naški "koga do sada vidimo kao prostitutku na Hrvatskoj političkoj sceni , tko se to nudi i ne pita pošto "sex", a plaća se našim parama. ? ... prikaži još!ma. ? Pojasnite narodu , ili recite ili šutite "ne može se stisnuti i ono drugo..." Kod nas jako, jako smrdi. Ugušit će nas smrad , " jer i prostitutke nisu ono što su nekad bile, dame ove p. r . d . e odvratno " . Pitanje je kolliko smrada mi možemo potrpjeti ?. Očito jako, jako puno. Sami smo krivi, začepimo nos ali gunđamo . Zašto ne udahnemo duboko taj smrad i kažemo dosta ?

  • mikrogrizzly:

    Sve OK, ali uzaludno... Zašto? Zato jer vrlo plastično prikazani pojmovi perverzije i prostitucije, dobro, dalo bi se o tome raspraviti i iz današnje perspektive porno branše koja nadmašila klasična moralno-etička i psihijatrijska učenja iz prošlosti... Slabe to poveznice ima ... prikaži još! s potkupljivosti današnje generacije političara u RH odnosno moja teza jest da ne treba tako naširoko i krošejima nego direktićem - pokvarenost tog tipa u Hrvatskoj počinje već na razini grnutovnica, stanica za teh. pregled, šumara, veterinarskih stanica, barkariola i dr. Naši vrli pod " " političari su samo vrh te ledene sante odnosno mogli ste prištedjeti napor da ste napisali da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. I još bi umjesto citata bila prikladnija cigo uzrečica: Što ne može da se reši parama, će da se reši s mnogo para! Ostavite te tanane analize za kompleksnije teme nego što je potkupljivost i kvarnost političara danas i ovdje, u Hrvatskoj. Kako je RH zemlja prekrasnih krajolika, umjerene klime, izobilje mora i pitke vode, šuma i dr. - bila bi već desetljećima imigracijski san, e da nema naroda i narodnih običaja koji sve te dojmove učas pokvare.

  • Somelier:

    Već sam naslov nam govori da se istina sakriva. Ovdje se ne radi o prostituciji jer prostitutku dobiješ već od 10 eura. Ovdje se radi o 200 milijuna kuna mita što je teški kriminal. Ako Cvitan odmah ne reagira treba ... prikaži još! predsjednica tajnim službama narediti da ga zatvore.Jao si ga nama kada se teški kriminal naziva prostitucijom. A koje ono zastupnike USKOK istražuje?.