Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Tomčev križni put: spašavanje vojnika Karamarka

Objava 17. ožujka 2015. 108 komentara 20300 prikaza
Zvonik crkve na Jordanovcu 110 (fotografija K. K.)
Zvonik crkve na Jordanovcu 110 (fotografija K. K.)
Zvonik crkve na Jordanovcu 110 (fotografija K. K.)

Mi koji smo rođeni u određenoj kulturi i uljudbi, doslovno je posisali s majčinim mlijekom i naučili doma za stolom, podosta smo sumnjičavi prema naglim obraćenicima koliko god oni bili izvorni, bezrezervni i na trenutke oštri. Jedan takav primjer je obraćenje iz totalitarnog komunističkog režima u demokratski politički ustroj, a najnoviji slučaj je potez obraćenika Zdravka Tomca.

 

Totalitarno-demokratska promjena nakon 25 godina

Promjene su neugodne dok ne shvatimo da je jedino promjena stalna i da je svijet samo „vatra koja se s mjerom pali i s mjerom gasi“ kako nas je podučio Heraklit Efežanin zvan Mračni. To je tako jer neugodnost promjene razumijemo u suprotnosti prema ugodi nepromjenjivosti, ali kad shvatimo da razdoblja nepromjenjivosti između promjena nema, situacija počinje na nas djelovati pomalo umirujuće i blagotvorno. No, samo zbog toga nije ništa lakše pomiriti se s promjenjivošću, štoviše, možda je teže nego što je to u slučaju vlastite prolaznosti. Najvažnija promjena u posljednjih 25 ili više godina, tj. četvrt stoljeća u RH jest ona koja se nije ni zbila. Promjena svjetonazora (Weltanschauung) i slike svijeta (Weltbild) iz jednog i jedne u drugi i drugu nije se zbila ni na jednoj razni. Štogod za koga značili totalitarni i demokratski sustavi promjena iz prvog u drugi nije se zbila.

Nije se zbila na način promjene mišljenja iz koje bi slijedila promjena načina života, a nije se zbila niti iz promjene načina života iz koje bi slijedila promjena mišljenja. Prvi je model teži. Teško je misliti jasno, argumentirano, konkluzivno, kritički i još k tome djelovati u skladu s mišljenjem kakvi god zaključci bili. Čak i kad bi netko uspio uvježbati se u demokratskom mišljenju nasuprot totalitarnom, često bi sam sebe uhvatio kako djeluje suprotno vlastitom mišljenju, totalitarno i okrutno bez posebnog razloga, motiva i povoda. Tako je češći model promjene bio drugi. Ali i ovdje ima nedostatka. Promjena djelovanja, ponašanja, standardnih praksi trebala je prije ili kasnije uzrokovati i promjenu mišljenja, ali nije. Djelovanje je ostalo na prvi pogled demokratsko, ali kad se bolje pogleda iza njega ili oko njega stoji vrlo totalitarno i dogmatsko mišljenje.

Nije točno kako se nije pokušalo s promjenom. Pokušalo se. Pokušaji su propali. Pokušalo se s oba modela na svim razinama. Pokušalo se masovno, no bezuspješno. Pokušalo se unutar manjih prisnije povezanih skupina. Niti to nije uspjelo. Mnogi su pokušali osobno. Niti oni nisu uspjeli. Tko se uopće trebao promijeniti? Imamo li posla s mitom? Mit kaže kako su primjerice 1990. postojale barem dvije oštro podijeljene skupine, jedna onih koji se nisu morali mijenjati, jer su već bili demokrati i druga onih koji su se morali mijenjati jer su bili totalitaristi.

Mit je dvostruk. Navodni demokrati prije 1990. bili su demokrati samo kroz suprotnost totalitarizmu. Kristalno je jasno kako ne znaju što bi sami sa sobom kad ostanu sami bez svojih suparnika na vjetrometini slobodarstva demokracije. Navodni totalitaristi prije 1990. trebaju biti ovisno o svojoj poziciji i totalitarnosti, o čemu svjedoče nedosljednosti čak i u njihovim friziranim demokratskim biografijama, promijenjeni na neki način, sad prisilno, lustracijom, samoobraćenjem, uvjeravanjem, ili sl. No to se nije zbilo. Lustracija nije provedena čak niti u jedinom pogodnom trenutku, tj. odmah po svršetku Oluje. Uvjeravanje nije uspjelo. Samoobraćenja su rijetka.

Te dvije razine mita o onima koji se trebaju promijeniti stapaju se u jednu koja kaže kako su se svi trebali, ali nitko se nije promijenio. Svi koji su proveli ma i najmanji dio života, napose formativne godine, u totalitarnom režimu, pa čak i ako se na sve načine borili protiv istog, trebali su se promijeniti, a ostali još više. No nitko se nije promijenio. Istina, postoji u posljednjih 25 godina jedna skupina koja se promijenila. Među njima ima i onih koji su prije 1990. bili totalitarni i onih koji su bili demokratski. To su preminuli. Samo su preminuli promijenjeni. No, ne treba se zavaravati kako je smrt rješenje. Smrću totalitarista do 1990. stvar  se rješava samo ako za sobom nije ostavio totalitarno sjeme, sad metaforički ili doslovno sasvim svejedno. Štoviše, metaforičko totalitarno sjeme puno je štetnije. I tako se promjena nije zbila.

 

Zdravko Tomac napušta emisiju

U toj nemoćnoj nepromijenjenosti živih i nužnošću smrtnosti promijenjenosti preminulih postoje iznimke. Njih ima na sve strane, ali čak i da su sustavne i povezane još uvijek bi ih bilo premalo kako bi bile statistički relevantne i bilo što osim iznimaka koje se tako mogu tješiti kako letimice potvrđuju pravilo. Koliko god bile frapantne, šokantne i začudne, one nakon prvotnog šoka ipak ostaju to što jesu, samo iznimke.

Tako je neki dan gospodin Zdravko Tomac napustio emisiju Zoom Zagreb voditelja Marka Juriča na Z1 TV (http://direktno.hr/en/2014/direkt/10601/VIDEO-Tomac-napustio-emisiju-Niste-zaslu%C5%BEili-sjediti-sa-mnom-za-stolom.htm). Napuštanja televizijskih emisija zbog korjenitih neslaganja sa sugovornicima u posljednjih 25 godina mogu se nabrojati na prste jedne ruke dečka iz pilane. Tome je tako jer čak i da se u emisiji priča o najgorim lažima koje se prikazuju kao istina, pa čak da je sugovornik i sam crni vrag, još uvijek je to prilika svakome tko sudjeluje da nedvojbeno popravi svoju popularnost, da proširi svoj utjecaj, poboljša svoj posao, poveća broj svojih birača, i sl. Tko je na malom ekranu postoji, tko nije, ne postoji. U takvom kontekstu napustiti emisiji znači potpisati si medijsku smrtnu presudu i kazniti se medijskim smaknućem. No, gospodin Tomac je baš to učinio. Tomčevo opravdanje je naknadno, kako piše potajno snimljeno (http://kamenjar.com/video-ne-prestaju-provocirati-antiprosvjednici-tajno-snimali-tomca/ ).

Istina, Zdravko Tomac bio je totalitarist u punom smislu riječi, komunist od glave do pete. U jednom trenutku shvatio je gdje je pogriješio, čak se i pokajao i nastojao se promijeniti. Od svih najčudnijih, najbizarnijih i najmanje vjerojatnih političkih obraćenja to se zbilo baš Zdravku Tomcu. U tome nema dublje poruke, uostalom nikad je nema, ali činjenica jest kako to ostaje značajan događaj ravan proglašenju nekog čovjeka svecem iako je bio zadrti nevjernik i ateist, npr. sv. Antun Ateist. Istina, Zdravko Tomac je star čovjek, politički marginalan i potpuno neaktivan. U tom smislu može si dopustiti mnogo toga što si prosječan hrvatski političar u naponu snage ne može dopustiti, jer kad bi tako što učinio time bi značajno pridonio svom političkom nestanku s lica Zemlje.

Na koncu koji je bio njegov razlog za napuštanje emisije. Neka gospođa sugovornica rekla je za predsjednika HDZ-a da je kriminalac, iako nije osuđen za kriminal. Na spomen te tvrdnje Tomac je rekao kako ne može sudjelovati u emisiji u kojoj se na taj način u javnosti govori o osobi koja nije osuđena. Ovo je važan trenutak. Čovjek koji je bio totalitarist ovdje kao razlog svog postupka navodi optuživanje čovjeka za kazneno djelo, nazivanje istog kriminalcem, iako mu tako nešto na sudu nije dokazano. Naime, svakom kriminalcu treba dokazati zlodjelo i to pred sudom pri čemu ima pravo na obranu. Riječima sugovornice u studiju sva su ta prava dokinuta.

Istina, sud je postojao i u totalitarnim sustavima, ali to je bio samo privid suda, pravednog suđenja i presude kao što znamo iz cijelog niza političkih montiranih procesa koji su bili svakodnevica totalitarizma, pa tako i hrvatskog komunizma. Kako god bilo, ovo je radikalan potez Zdravka Tomca i još jedan u nizu pokazatelja kako se radi o čudnovatom slučaju totalitarnog obraćenika u demokrata pri čemu ništa ne govori protiv toga koliko god mi bili sumnjičavi prema istom. Kritički treba napomenuti određenu mjeru naivnosti Tomčeva razloga. Naime, teško je vjerovati kako je u izrazito korumpiranoj državi korumpirano sve osim nekih oaza poštenja i pravde, a još manje kako je jedna od takvih oaza baš sudbena vlast skupa s odvjetništvom, tužilaštvom, redarstvom. Štoviše, bez posebnog razloga to se čini izrazito naivnim.

Na koncu cijeli ovaj, inače vrlo neugodan, slučaj napuštanja studija od strane Zdravka Tomca ukazuje na to kako se ponaša obraćenik iz totalitarnog u demokratski način života i samim time ukazuje na samoga sebe kao rijetku iznimku među svima koji su se trebali promijeniti a nisu, bez obzira bili oni te nužnosti svjesni ili ne. Ponekad se pitam jesam li se osobno trebao više promijeniti i jesam li ipak u tome promašio, što ponekad krpam racionalizacijom o tome kako sam već eto većinu života ipak proživio u demokraciji, a ne u totalitarizmu? Kako god bilo, globalno nacionalno govoreći, ako je ovaj događaj iznimka, onda je pravilo kako promjene nema. Na koncu će nas promjena sustići i pregaziti kako to obično i biva s promjenama i onima koji se odbijaju suočiti s njima. Naime, „nemoguće je dva puta stati u istu rijeku jer nam uvijek dolaze druge i druge vode“, kako je pisao Heraklit Efežanin zvan Mračni.

Za ovu priliku, skladba Louie Louie Richarda Berryja iz 1955., ali ovdje u prigodnoj inačici Iggy Popa, tj. The Stoogesa iz 1974.

  • Avatar SN
    SN:

    Mislim da je zapravo ključna njegova rečenica: „Puno sam toga prošao u životu..“ A, kad puno prođeš nemaš više niti volje, a još manje vremena slušati gluposti. A gluposti mogu biti, i jesu opasne. Dakle, dotična sugovornica jedna je u ... prikaži još! nizu predstavnika nevladinih udruga za koje se ne zna ni što rade, ni tko ih financira, ni tko stoji iza njih. Jesu li one zapravo, kako je to rekao novinar T. Dujmović-udarna pesnica ljevice teško je za reći. Možemo samo pretpostavljati. Ali recimo da jesu, tada je to najvjerojatnije još jedan razlog zašto je Tomac napustio studio. Izjava dotične da je Karamarko kriminalac je meni se čini bio samo povod za napuštanje emisije. Promjene su moguće. Izuzetak potvrđuje pravilo, ali ne negira činjenicu da se promjene ipak događaju. Prof. Tomac se promijenio.

  • Avatar guten_tag
    guten_tag:

    prof Tomac je u mnogim stvarima u pravu kao suvremenik i komunističkog režima i kao potpredsjednik ratne Vlade RH te kao osoba koja nije prihvatila politiku veleizdajničke klike koja se na prijevaru dokopala vlasti te je istupila iz stranke. e ... prikaži još! sad pravi vjernici znaju onu o obraćenom zabludjelom sinu o zalutaloj ovci i slično i da je pozitivno kad se netko obrati. podsjetio bih na obraćenika smrtno bolesnog bivšeg predsjednika Sabora, Mesićevog sekretara, koji je suočivši se sa smrću kao zadnju nadu je zazivao Boju pomoć. međutim mnogi vjeru u Boga tumače kao nekakvoga bradonju koji dijeli pravdu. ne, vjera je duhovno stanje svakog čovjeka, vjera u nešto je jako bitna za stanje uma, uspjeh, nadu, život, utjehu. vjera je jako bitna sastavnica života. da ne filozofiram jer nisam filozof ni sociolog u Hrvatskoj su bitni ljudi poput prof Tomca koji javnim nastupima provociraju javnost na razmišljanje. bit svega je da nitko nema pravo pljuvati na rane , grobove i prolivenu krv ljudi koji su branili narod i državu. nismo mi tražili nikakav rat, mi smo bili u svojoj državi, na svojoj zemlji, u svome domu, došli su agresori koji su uz pomoć domaće petokolonaške manjine htjeli poništiti silom oružja, zločinom, progonom i genocidom volju hrvatskog naroda izrečenu 19. svibnja 1991. na referendumu za slobodnom demokratskom državom Hrvatskom van Jugoslavije. preciznije van srboslavije jer su Srbi jurišali na sve institucije SFRJ da bi se legitimirali pred svijetom i onda bi bilo gotovo, nastala bi velika Srbija koja bi legitimno vršila teror nad svima koji su protiv. provodili bi samovolju uz quislinge kakve i danas vidimo na sceni koji služe tuđim interesima po cijenu naše propasti. kad smo kod ovakvih aktivnosti osoba koje ljude nazivaju pogrdnim imenima lijepe im etikete i optužuju onda valja podsjetiti da su Tuđmana i Tuđmanovu obitelj razapinjali lažima i bljuvotinama o 200 izmišljenih bogatih obitelji, o pljački i slične gluposti da bi se nahuškalo primitivne osobe na Tuđmanovu obitelj. Račan je 2000 dobio pismo od predsjednikove udovice gospođe Tuđman koja je tražila da se provede istraga i da se utvrdi što je to Tuđman kriv. kako bi komunistički lašci i propagatori mržnje protiv hrvatskog naroda, koji su mobilizirali svoje falange za hajku na Tuđmana, provele istragu za koju znaju da ne može ništa utvrditi suprotno zakonu. zašto bi mi koji znamo povijesne istine morali podviti rep i slušati laži i povijesne falsifikate od onih koji nemaju dobre namjere. o tome mi moramo objektivno razgovarati a ne o palikućama koji pozivaju na paljenje crkava, zar ih nisu dosta spalili i srušili '91 i bacanje invalida Domovinskog rata u Savu.

  • Avatar -HLEBINAC-
    -HLEBINAC-:

    Ovo štivo je najobičniji ljevičarski pamflet u pokušaju !