Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Konceptualna kirurgija

Tri kralja i 18 kiborga

Objava 04. siječnja 2016. 10 komentara 2017 prikaza
Scena iz predstave R.U.R. Karela Čapeka. (Autor nepoznat. Free Use. Za potrebe bloga preuredio autor.)
Scena iz predstave R.U.R. Karela Čapeka. (Autor nepoznat. Free Use. Za potrebe bloga preuredio autor.)
Scena iz predstave R.U.R. Karela Čapeka. (Autor nepoznat. Free Use. Za potrebe bloga preuredio autor.)

Kibernetika je znanost o zakonima upravljanja sustavima informacija. Wunderkind Norbert Wiener je skovao tu riječ od starogrčkog izvornika kybernan koja znači upravljati ili kormilariti brodom, a od nje dolazi latinska riječ gubernare u značenju upravljanja, vođenja i usmjeravanja (od njih dolaze i francuska i engleska riječ govern).

Vlada je sustav upravljanja, kontrole i nadzora nad državom ili društvenom skupinom koji se ostvaruje izvršnom političkom moći. Vlada je zaista samo administrativno tijelo (lat. ad- + minister, administrare, prije dati, pripisati, pomoći, služiti, nego voditi, usmjeravati, nadzirati i kontrolirati) koje prvotno pomaže i usmjerava društvo, a tek zatim njime upravlja. Ponekad se rabe i izrazi javna administracija i javna politika. Zbog toga je vladu važno shvatiti kao pomagalo sustavima koji se već sami po sebi vode svojim pravilima (automata).

Najvažniji posao vlade svodi se dakle na pomaganje (lat. subsidium, subsidere, pomoć, podrška, olakšanje) i to tako da se pomaže onima kojima je pomoć potrebna, ali si ne mogu sami pomoći i da se ne pomaže onima koji si mogu pomoći vlastitim sredstvima (da ih se ne ometa uplitanjem). Na neki način svaka je vlada kibernetička ili robotska, ako je robot elektro-mehanički i/ili virtualni stroj upravljan računalnim programom koji služi na pomoć čovjeku.

Važno je napustiti dominantnu predodžbu o robotu kao plastičnom prijatelju različitom od čovjeka iz dva razloga. Prvo, Karel Čapek je prvi koristio riječ robot (od rabota, težak rad) u svojoj drami R.U.R. (Rossumovi Univerzalni Roboti, 1920.), a izmislio ju je njegov brat slikar i pisac Josef Čapek. U drami su roboti prikazani kao humanoidni i bez velikih razlika u odnosu na ljude. Kasnija je popularna kultura napustila tu predodžbu i prigrlila onu plehnatog automata metalnog glasa (kao kad djeca govore u ventilator).

Drugo i važnije od navedenog tiče se samog stanja stvari. Razlika između čovjeka i robota sve se više smanjuje. Roboti postaju sve „pametniji“, štoviše, već danas postoje postrojenja u kojima roboti proizvode npr. automobile i samo je pitanje vremena kad će moći upravljati sami sobom (ovdje se dakako nad znanstvenofantastičnu oazu nadvija crna sjena horora). No niti ljudi ne zaostaju u tom približavanju, jer postaju sve „robotskiji“ počevši od jednostavnih pomagala i umjetnih mehaničkih dijelova tijela pa sve do računalnih čipova koji im služe na pomoć. Ljudi postaju robotskiji, a roboti ljudskiji. Susret bi mogao biti rođenje nove vrste.

U tom smislu nije loše ponoviti tri temeljna zakona robotike koje je skovao Isaac Asimov. Robot ne može štetiti ljudskom biću, ili nedjelovanjem dopustiti da ljudsko biće pretrpi štetu. Robot mora izvršavati zapovjedi koje mu daje čovjek osim u slučaju kad se zapovijed kosi s prvim zakonom. Robot mora štititi sebe osim u slučaju kad se ta zaštita ne kosi s prvim ili drugim zakonom. Uopće nije jasno zašto Zakoni robotike ne bi vrijedili ne samo za robote, nego i za primjerice državne administratore, kibernetičare i ministre vlade?

Na koncu i u navedenom kontekstu postavimo i ključno pitanje – kakav treba biti čovjek najpogodniji za obavljanje funkcije ministra u vladi? Po uzoru na robota, bez daljnjeg treba biti stručan u svom području i u svojoj raboti, tj. temeljnoj djelatnosti, ne smije štetiti državljanima, niti dopustiti da državljani trpe štetu. Nadalje, ponovno po uzoru na robota, mora izvršavati zapovijedi predsjednika vlade osim u slučaju kad se to kosi s prvim zahtjevom. Posljednje i još jednom po uzoru na robota, mora štititi svoju struku i područje osim u slučaju kad se to kosi s prvim i/ili drugim zahtjevom. Dakle, što nedostaje ovakvom pojmu kibernetičke vlade?

Zar ministri ne trebaju biti najstručniji i najiskusniji ljudi? Zar ne trebaju djelovati isključivo i bezuvjetno na dobrobit državljana, tj. ne štetiti im? Zar ne trebaju slijediti vodstvo predsjednika vlade? Zar ne trebaju štititi svoje područje djelovanja? Ako trebaju, onda navedite ijedan razlog zašto se ministri vlade ne bi birali prema navedena tri zahtjeva? Ili drugim riječima, koji bi to zahtjevi mogli postojati, a koji bi mogli premostiti navedene i biti važniji pri izboru ministra? Kojoj stranci pripadaju? Koji lobi predstavljaju? Čiju političku ili gospodarsku podršku imaju? Koju struju u vječnim hrvatskim prepirkama zastupaju?

Možda su neki drugi prigovori na djelu. Možda prigovor o tome da država nije korporacija, vlada upravni odbor, a Predsjednik Vlade CEO? Ili se time ipak samo želi očuvati status navodne nezamjenjivosti političara? Možda prigovor da politika nije gospodarstvo (kako onda objasniti logičku narav onog „i“ u nazivu gimnazijskog predmeta), niti je javna politika menadžment korporacije? Ili se time ipak samo želi očuvati status navodne stručnosti političara? Možda prigovor da se radi o ljudima, a ne robotima, o državljanima države, a ne zaposlenicima korporacije (kako kaže poznati vic: „Predsjednik Vlade RH otpustio 50.000 državljana tvrdeći da su višak.“)? Itd.

Tkogod bio predložen u novu Vladu RH, pitanje na koje je mandatar Vlade dužan odgovoriti glasi: jesu li to najbolji ljudi od svih koji su predloženi, koji su se nudili i koji su bili pozvani da se kandidiraju (iako se nisu nudili, niti su bili predloženi), ili kraće, je li to najbolje što ovog trenutka Hrvatska ima s obzirom na trenutne zadaće i ciljeve? Implicitno pitanje je i čime se to može dokazati? U najmanju ruku treba javno objaviti, po mogućnosti nefrizirane životopise kandidata za ministre i zamjenike im, te naravski i neke dokaze navoda u životopisima. Ako to mjerilo vrijedi za druge poslove, zašto ne bi i za ovaj?

Za sada smo čuli o simboličkoj, ali lijepoj gesti smanjenja plaća i drugih dobrobiti saborskih zastupnika. Danas, 04. siječnja 2016., čuli smo o smanjenju broja ministarstava (17 plus jedno novo) i agencija, o okupljanju državnih kompanija u holding i o nizu profesionalizacija (koje vjerojatno također znače smanjenje zaposlenih, jer teško da zaposlen neprofesionalac može postati profesionalcem u recimo godinu dana). No, tek trebamo čuti tko će sve to provoditi i biti odgovoran, tj. tko će potpisom i žigom odobravati konkretne poteze i odgovarati za njihovu provedbu? Racionalnost je bitno robotska, jer zakoni logike vrijede i ako sve ostalo prestane postojati.

Kibernetika je na djelu. Još nam preostaje vidjeti tko će biti kiborzi (engl. cyborg, od cybernetic organism, 1960.) pod vodstvom najpoznatije horvacke građevine kojoj ovom prilikom treba najiskrenije zaželjeti sreću i uspjeh u što bržoj izgradnji pravednije i djelotvornije republike. A ostalima, sretna vam Tri kralja i 18 kiborga! 

  • neboiznadzagreba:

    SF vlada vrlog novog svijeta u kojoj ministr(ant)e krasi stručnost kao krajnja vrlina; meni bi bilo draže da npr. ministra pravosuđa krasi pravednost, ministra turizma gostoljubivost, ministra rada radišnost, ministra obrane hrabrost, ministra znanosti znanje, a predsjednik vlade da je ... prikaži još! oličenje svega navedenog.

  • mikrogrizzly:

    Žao mi je što moram istaknuti u prvi plan - ali ta navada cijenjenog autora da piše preopširne uvode je ovaj put još i nadopunjena cijelim pasusom upitnih rečenica, što u konačnici tekst čini baš teško "prohodnim" za čitateljstvo. OK, ... prikaži još! razumijem da je to stil - ali probajte sagledati situaciju iz "tuđih mokasina", kako glasi indijanska starinska izreka. Inače, gore je potegnuta analogija s upravljanjem brodom i tu bi bilo zgodno, ajmo reć nužno, usporediti uvjete za pomorsko zvanje kap. duge plovidbe, koji ima ovlasti upravljati brodom i posadom, te za ministra u Vladi RH koji dobije "svoj" resor. I sad koliko on upravlja resorom, a koliko zbivanja u resoru upravljaju njime - e to ostaje otvoreno za debatu. I znate što - da bi vi dobili kap. ovlaštenje da upravljate de iure djelićem teritorija RH, što se smatra da je brod (u vlasništvu hrv. brodarske kompanije, nije ih puno ostalo), imate niz uvjeta, uključivo i navigaciju dalekim morima 1 god. itd. itd. Da bi dobili "svoj" min. resor, dosta je navesti u životopisu da ste raspravljali pol. zbivanja na klupi u parku, držeći pivicu u ruci, što je ponosno naveo jedan ministar netom prohujale garniture vlastodržaca. E to je ona prava paralela, kad usporedite jadnike koji se nakon pomorske visoke škole i godina navigavanja kao treći, drugi, prvi časnik - naposljetku via kap. ispit dočepaju i tog prava da vode brod i posadu kroz nemirna morska prostranstva - i našeg vrlog ministra koji je u resor aterirao po stranačkoj raspodjeli (moći) i koji je tamo zbunjen prvih par godina, ali sveudilj daje slavodobitne intervjue za medije i obećava ovo i ono, a na kraju mandata - ne samo da je malo toga ispunjeno (usp. Plan 21) nego je dosta toga i uprskano, a što će tek konstatirati njegov nasljednik. Koja bolna nepravda! Pomorac se mora trsiti i marno učiti, te navigavati pola života da bi upravljao s stotinjak metara palube i strojem ispod - ministar pak usjedne u fotelju kao padobranac i tamo "odlijepi" od slasti i vlasti, čeka ga dolje službeni vozač s drž. limuzinom i može mu narediti i da ga vozi na skijanje u Italiju, ako mu se prohtije - što je recimo nekažnjeno napravio Varga...

  • mikrogrizzly:

    Ne bih ništa izbacivao jer nisam "vunbacitelj", kako u Zagorju tepaju izbacivačima, ili ako vam milije, zaštitarima ispred noćnih klubova nego morate voditi računa o čitateljstvu, da se ne "pogubi" već u uvodu i odustane. Što se tiče teze da ... prikaži još! bi robot bio prikladan političar, a ne - čak ni u Japanu ili Južnoj Koreji, koje su trenutno vodeće u robotici, nećete vidjeti scenu da robot lupa pečate na dokumente u drž. upravi nego je tamo neka činovnica, iznad nje voditelj sektora pa tamo gore mali šef, a iznad njega veliki šef itd. Načelno, lupiti pečat je lakše u robotičkom smislu nego na +/- 0.1 mm zavariti šasiju automobila, a i riječ je također o repetitivnoj radnji - zaključno, nema teh. barijera nego čak mnogo lakše napraviti takav robot, za drž. administraciju nego za auto industriju, primjerice. No, nema narudžbi ni tamo, a kamoli kod nas - mi naime shvaćamo online poslovanje kao da se sve radi kao i nekoć, a online povrh starinskih procedura pa se onda sve isprinta i nosi mrgudu službeniku na potpis i štambiljanje. Kvaliteta plus - dobiješ i online hrpu radnih zadataka, ali onda ipak sve to serviraš činovniku "old fashioned way". A gdje su im ideje o robotici - i kako bi ih skršili drž. kadrovi kao nekoć ludisti tkalačke stanove!?