Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Čovjek nije stvoren samo da radi osam sati, plaća račune i umre

Danas većina zaposlenih ljudi radi 40 sati tjedno. Osmosatno radno vrijeme ukorijenjeno je još od 1914. godine. Anketa jednog portala pokazuje da je 94% posto ispitanika za opciju šestosatnog radnog vremena. Europa ide prema tome, u Danskoj se radi 35 sati tjedno, a eksperimentira se i sa četiri radna dana u tjednu umjesto pet. Toyota je eksperimentalno radno vrijeme uvela još pred 13 godina te su im prihodi porasli, a Šveđani su napravili eksperiment sa šest sati tjedno među zaposlenicima staračkog doma i rezultati su bili pozitivni.
Objava 14. siječnja 2020. 0 komentara 1804 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com
U čemu je smisao ako samo radiš i spavaš?

Danas većina zaposlenih ljudi radi 40 sati tjedno. Osmosatno radno vrijeme ukorijenjeno je još od 1914. godine kad je firma Ford motor company  prva uvela, po tadašnjim standardima, kraće radno vrijeme za zaposlenike. Otada se mnogo toga promijenilo, tehnologija je napredovala, ali u instituciju osmosatnog radnog vremena nitko u Republici Hrvatskoj se ne usuđuje dirnuti, čak je ni stranke ne predlažu u svojim stranačkim programima, osim što se jednom Živi zid referirao na mogućnost šestosatnog radnog vremena. Anketa jednog portala pokazuje da je 94% posto ispitanika za opciju šestosatnog radnog vremena.

Europa ide prema skraćivanju radnog vremena pa se temeljem te inicijative u Danskoj radi 35 sati tjedno, a eksperimentira se i sa četiri radna dana u tjednu umjesto pet.Toyota je eksperimentalno radno vrijeme uvela još pred 13 godina te su im prihodi porasli, a Šveđani su napravili eksperiment sa šest sati tjedno među zaposlenicima staračkog doma i rezultati su bili pozitivni.

Nedavno se dignula buka oko odlaska ljudi na bolovanje, pisalo se o kontroli bolovanja, nadzoru zaposlenika i liječnika, te kako ljudi za vrijeme bolovanja ne bi smjeli napuštati vlastiti stan. A što ako netko treba otići po lijekove ili u dućan, zar bi trebao zvati susjede da odu to napraviti umjesto njega, jer mu ukućani rade? U ovom slučaju rješava se posljedica, a ne uzrok, te se ne postavlja pitanje zašto ljudi uzimaju bolovanja , nego se pribjegava metodi batine, da bi se neposlušne zaposlenike natjeralo da rade, umjesto da im se stvore uvjeti koji nedostaju, pa bi se odlasci liječniku time i smanjili. U redu, znam da ima ljudi koji muljaju i ostanu kod kuće čim im počne curiti nos, ali kad je netko preopterećen radom ili je izložen mobbingu, koja mu opcija preostaje?

Neki zaposlenici posao doživljavaju kao drugi dom, kolege kao prijatelje te potencijalne ljubavnike. Pričaju privatne stvari na poslu i pretvaraju urede u mjesta za tulume, pa im nije teško raditi osam sati, jer ako se radno vrijeme skrati oni će izgubiti rejting koji su si na poslu stvorili. Drugi su radoholičari pa će raditi i prekovremeno, samo da dobiju što više novaca. Oni koji rade 12 sati dnevno smatrat će i osmosatno radno vrijeme povlasticom, ali što imaš od takvog posla i zarade kad nemaš vremena za sebe?

No, koji bi bili argumenti za šestosatno radno vrijeme?

Dva sata slobodnog vremena više. Imali bi prostora i vremena za svoje hobije, za druženje sa svojim partnerima i prijateljima, za djecu, za kućanstvo ili što god drugo iz vašeg privatnog života  ispašta jer ovdje još uvijek vrijede tekovine industrijske revolucije.

Bolje zdravstveno stanje u fizičkom i psihičkom smislu. Koliko puta ste došli neispavani na posao i najradije bi nešto razbili , a morate glumiti robota sa smiješkom na licu?

Više vremena za vođenje ljubavi. Možete se nasmijati, ali šestosatno radno vrijeme bi bila indirektna demografska mjera. Sad ste raspoloženi voditi ljubav, došli ste kući u neko pristojno vrijeme, niste izašli po mraku i vraćali se po mraku.

Bolji rezultati rada. Kad nekog nagradiš, uključi se psihološki faktor. Znaš da ćeš doći doma ranije pa imaš i motivaciju da bolje odradiš posao, zahvalan si. 

Manje odlaska na bolovanje. Ljudski organizam nije namješten da radi neprekidno osam sati, a što je zaposlenik stariji to je manje produktivan. 

Ljudi koji ne rade u mjestu prebivališta posebno bi profitirali. Ako radite npr. u Zagrebu, a živite u Karlovcu ili Sisku, morate putovati, bez obzira da li se radi o automobilu ili javnom prijevozu. O problemima u prometu u Hrvatskoj ne moram posebno govoriti, zna se da nam je željeznički i autobusni prijevoz spor, da su kašnjenja dio svakodnevnice , a putnici najviše ispaštaju. Naravno, putovanje s posla zbog zastoja krade i tvoje slobodno vrijeme, pa kad se onako izmučen od prometne vreve vratiš doma, ne preostaje ti drugo nego spavati.

Skraćivanjem radnog vremena otvorio bi se prostor za ispunjavanje obaveza koje inače zbog posla izvise. Koliko puta ste s posla morali tražiti doktoru ili da odete po dijete iz vrtića jer vaše radno vrijeme zalazi u sve pore života? A koliko puta ste zvali vodoinstalatere i stolare navečer, jer oni su samo tada slobodni, a onda morate susjedima bušiti i čekičati u noćne sate, jer je to jedino vrijeme kad ste ustvari kod kuće?

U vrijeme industrijske revolucije nije bilo kompjutera i mobitela, danas smo svjedoci tehnološkog napretka, ali zastarjelu instituciju osmosatnog radnog vremena primjenjujemo i dalje, iako se volimo dičiti demokracijom i slobodom izbora. Osmosatno radno vrijeme nije izbor, ono je nametnuto. Nametnuto je kao i pauza za ručak od pola sata koja je dovoljna da ubacite u sebe obrok brzinom aligatora koji je uhvatio plijen  i obavite toalet te se vratite na posao sa probavnim smetnjama. Čovjek nije rođen samo da radi, plaća račune i umre, a program od osam sati namijenjen je upravo tome.

Pitala sam jedno davno jednu kolegicu: "Što si radila u subotu?" "Bila sam dopodne na poslu i onda sam spavala. "odgovorila je, smatrajući to normalnim razvojem događaja. Kad počneš vikendom pričati o poslu i obavljati radne zadatke od kuće tvoj život više ne postoji izvan poslovnog okruženja. Sistem zaposleništva koji se vrti u krug od posla do kreveta podsjeća na štakora koji grize vlastiti rep, te je u knjizi "Bogat otac siromašan otac" Roberta Kiyosakija posprdno nazvan utrkom štakora.

Nije ni čudo da mladi ljudi nakon fakulteta nisu baš oduševljeni činjenicom da ih čeka posao od 40 sati tjedno te im se rad influencera čini daleko privlačnijom činjenicom, a nuspojave su i kriminal i sponzoruše, jer buđenje u 6 sati ujutro nije motivacijski primamljivo. Charles Bukowski je rekao da je rano buđenje putem alarma jedan neprirodan faktor, organizam ne može dobro reagirati kad te onako mamurnog izbace na ulicu u prometnu vrevu, i onda bi još trebao glumiti da si dobre volje. 

Fleksibilnost radnog vremena je tema o kojoj će se zasigurno još raspravljati, a u udžbenicima budućnosti nove generacije će se smijati ljudima koji su radili 40 sati tjedno, kao što smo se mi smijali konjima koji su služili za prijevoz umjesto automobila.

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.