Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Beogradska avantura : kad se odlučiš na partijanje u četrdesetima, dobro se naspavaj

Iako se na spomen Beograda nekima diže kosa na glavi i čuju se komentari "opasno je, ne bi išla tamo" ili "neki su išli pa su imali problema", na sve to sam odmahnula rukom. Nastradati možeš i prelazeći cestu , pa je veći rizik ići preko pješačkog prijelaza  u Zagrebu nego u Beogradu pobrati batine ili biti opljačkan.
Objava 07. siječnja 2020. 1 komentara 1787 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com
Kad si u party vlaku, ponašaj se kao partijaner.

Nije važno koliko godina imaš, važno je koliko je života u tvojim godinama, tako bi otprilike glasila izreka koja označava stanje duha jedne osobe. Možeš imati dvadeset i biti pasivan i letargičan tip koji sjedi vikendom uz televizor i proklinje smisao života. Ili, možeš imati četrdeset i putovati po svijetu, jer si sada spreman na to i osjećaš da te dinamika i nepoznate destinacije privlače i ispunjavaju. Ja sam onaj drugi tip, oduvijek sam voljela dinamičan život, i za mene je glavni bauk ostati u krevetu za Novu godinu i gledati neki dosadan film dok mi se oči ne sklope od umora.

Ove godine ja i suprug odlučili smo se za doček Nove godine u Beogradu. Bila sam tamo već dva puta i moji dojmovi su pozitivni, od hrane do ljudi koji su prijazni i susretljivi, pa sve do jeftinih cijena. Iako se na spomen Beograda nekima diže kosa na glavi i čuju se komentari "opasno je, ne bi išla tamo" ili "neki su išli pa su imali problema", na sve to sam odmahnula rukom. Nastradati možeš i prelazeći cestu, pa je veći rizik ići preko pješačkog prijelaza  u Zagrebu nego u Beogradu pobrati batine ili biti opljačkan. 

Party vlak agencije Fun factory sa 700 uglavnom mladih ljudi krenuo je za Beograd u pola 3 ujutro sa glavnog kolodvora u Zagrebu, 30. prosinca 2019. godine. Studenti željni zabave bili su naši suputnici, a poneki stariji ljudi, u četrdesetima, kao mi, uklopili smo se u tu masu, jer kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin, odnosno, ako se radi o party vlaku,onda ti buka ne treba smetati. Išla sam na taj vlak neispavana kao da sam radila noćnu smjenu. Naime, moj susjed je odlučio imati rođendansku feštu baš noć prije mog putovanja, pa zbog njegovog lupanja nisam spavala do 3 ujutro.

Hodajući poput zombija, popila sam tri kave s automata.  Sa slušalicama na ušima, obučena prikladno temperaturi ispod nule, smjestila sam se sa suprugom u vagon u kojem je treštala glasna muzika. Nakon par sati vožnje moje su se oči sklopile. Muzika je glasno svirala, mobitel mi je pao na krilo, a zadnjim snagama sam odložila plastičnu čašu sa pivom. Mogla sam prespavati i potres, jedino sam u polusnu vidjela ekipu koja je nazdravljala blizu mog sjedala.

Kod Šida prelazimo u autobuse. E, to je onaj autobus iz filma "Ko to tamo peva." Vozač koji je trebao biti u mirovini već pred par godina vozi raspadajuće vozilo, a naši koferi se guraju zajedno s nama jer prostor za kofere nije ni otvoren. Nakon tri sata smo došli do hotela Srbija, no nismo se mogli odmah smjestiti jer sobe nisu bile spremne. Ubila bi nekoga za kavu, a nalazimo se na području općine Voždovac, gdje ima mnogo kladionica i plac, no nema otvorenog kafića. Probali smo dobiti kavu u hotelskom restoranu, ali konobar nam osim obećanja da će doći uskoro nije ništa drugo ponudio. Kad sam konačno, nakon pola sata, došla do svoje šalice za kavu, osjećala sam se kao da sam dobila na lutriji. 

Kako aranžman u hotelu obuhvaća tri doručka, ali ne i ručak, trebalo je nešto pojesti, pa smo otišli u obližnji dućan. Uzeli smo sarmu u plastičnoj posudici i oslić, to je trebalo predstavljati topli obrok. U Hrvatskoj kad se kupuje u Šparu, to jest topli obrok. No , ne i ovdje. Na moje iznenađenje, sarma je bila totalno hladna, kao i riba. Sjetila sam se onih filmova o preživljavanju kad ljudi u nuždi počnu jesti sve što im je pri ruci. Pa i hladno zelje i hladnu ribu. Naravno, većina je završila u smeću. Valjda u tim trgovinama nemaju mikrovalne peći, ili je neki fetiš jesti hladni obrok. Boca vina popravila je stvar, a onda sam jednostavno zaspala. Takvu tišinu nisam imala godinu dana, nema susjeda koji mi lupaju po glavi i buše cijele godine, nema laveža pasa niti lupanja po vratima od kojekakvih prosjaka koji traže milostinju. Iako je hotel 3 zvjezdice, ova tišina vrijedi 5 zvjezdica.

Odlučili smo se za pizzu u restoranu. Uz pizzu dobiješ blagi kečap. tabasco i ljuti kečap , i to besplatno. Dok kod nas neki razrijeđeni paradajz umak naplate 10 kuna, u ovom beogradskom hotelu to je potpuno besplatno, a pizza je odlična. 

Drugi dan slijedila je tura po centru Beograda, sve do Kalemegdana, a išli smo sa lokalnim vodičem. Zanimljiva i snalažljiva djevojka nas je vodila dva sata i upozorila nas na džepare u Knez Mihajlovoj ulici, pa sam torbicu prebacila oko vrata, za svaki slučaj. Vjetar lagano puše, ni šal mi ne pomaže previše, pa smo uzeli kuhano vino i kuhanu rakiju. Nakon par gutljaja kuhane rakije, šal nikome ne treba. Prodire u grlo i grije te iznutra, a noge su ti lagane kao perce. Iza nas se vodio razgovor dvoje studenata koji su se žalili na otpor roditelja da ih puste u Beograd, ali su im morali udovoljiti, jer kad tinejdžer nešto naumi, njegova je zadnja. 

Što se tiče dočeka Nove godine, kad se govori o Beogradu, misli se na splavove i cajke. Turbo folk je neki sinonim za dobar provod, ali kako sam ja urbani tip, odlučili smo se za klub sa house i hip hop muzikom. Rezervirali smo ga pred mjesec dana, jer su se klubovi popunjavali za doček brzinom munje, i trebalo je odmah reagirati. Klub Brankow smješten je na jednoj egzotičnoj lokaciji kod Brankova mosta, pa smo malo lutali dok smo ga našli , a gledajući ga izvana pomislila sam da lokacija podsjeća na horror film, poput kućice na stepenicama.

No, vanjština je zavarala, jer je klub iznutra bio glamurozan. Sve puno stranih turista, djevojaka obučenih po posljednoj modi i muškaraca u odijelima. Klub se sastoji od separea gdje je većina uzela bocu, a wc je uredan i odgovara standardima, za razliku od toaleta u mnogim noćnim klubovima gdje sam bila. Dočekali smo Novu godinu uz ritmove rapa i hip hopa te plešući s ostalim ljudima koji su se usput upoznali s nama. Jedan tip me slučajno gurnuo u prolazu i proveo je sljedećih par minuta ispričavajući se. Nazdravili smo i poželjeli si sretnu novu godinu.

Sljedeći dan smo sišli mamurni na doručak, koji je švedski stol u pravom smislu riječi. Može se dobiti obrok od jaja do graha, a izdvajam fantastične kolače i odličnu kavu. Usporedbe radi, u hotelu u Milanu sam za doručak dobila jaja u prahu, no u Beogradu dobijete pravu kajganu, tijesto od jaja, kajmak, hrenovke i riblju paštetu, te hrpu voća za detoksikaciju. Popodne sam odlučila okušati sreću u kasinu "Olimp" i uspjela sam zaraditi za rundu pića. Slijedilo je kupovanje po trgovinama, budući da su pive tri kune (preračunato u hrvatsku valutu) a i čokolade su jeftine. Uspjeli smo natrpati dvije vrećice za put, za manju količinu novaca, dok bi za iste stvari u Hrvatskoj platili duplo više.

Oprostili smo se od grada koji nas je razveselio i oduševio, po treći put. Naši suputnici su dijelili oduševljenje pa su vlakom kolale priče o doživljajima s Nove godine, taksistima, djevojkama, čak i policajcima . Dok su neki imali još dovoljno energije da plešu i pjevaju, drugi su izlijevali u sebe preostale pive kako bi napunili baterije. Završni party u vagonu vlaka je bio šlag na torti, potrošili smo preostale eure s party narukvice koja je bila sredstvo plaćanja. Bili smo iscrpljeni, ali zadovoljni, pa smo stoički podnijeli stajanje na granici i pretres koji je trajao dva sata .

Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Kad si u party vlaku, ponašaj se kao partijaner, a ako imaš četrdeset godina, dobro se naspavaj ili uzmi vitamine . Suputnik preko puta nas nije se trijeznio dva sata. Nudili smo mu bočicu vode ali nije reagirao. Njegov kolega je zaključio :"Krepao je. Bit će mu dobro. " i otišao dalje.